Sanjala je da će postati liječnica kada je s 12 godina saznala da je – obećana bratiću.
Balkissa Chaibou nikad neće zaboraviti dan kad se vratila iz škole, a mama ju je pozvala pred grupu posjetitelja.

Piše Ivana Kalogjera, Express

“Pokazala je jednog od njih i rekla mi: ‘Za njega ćeš se udati’. Prvo sam mislila da se šali, ali zatim mi je rekla da odem raspustiti i oprati kosu. Tad sam shvatila da je ozbiljna.”

Balkissa je tad imala samo 12 godina, ali je već bila ambiciozna. Sanjala je o tome da kad odraste postane doktorica, a odmah je znala da bi joj udaja za bratića iz susjedne Nigerije to onemogućila.

“Rekli su mi da ako se udam više neću moći učiti. A moja strast je učenje, to stvarno volim. I tad sam shvatila da naša veza neće funkcionirati.”

U Nigeru se djevojčice moraju vjenčati u vrlo mladoj dobi, te je ondje najveći postotak dječjih brakova na svijetu. Naime, čak 36 posto djevojčica se uda do 15., a 75 posto preostalih do 18. rođendana.

Ta tradicija potječe iz siromaštva, jer što se prije roditelji “riješe” jedne kćeri, to im manje gladnih usta preostaje za hraniti. Budući da su Balkissini roditelji imali pet kćeri, jedna manje se činila ekonomski smislenom računicom.

Drugi razlog za ranu udaju krije se u vjerovanju da će se na taj način smanjiti broj djece rođene izvan braka.

“Danas neka djeca nisu dobro odgojena, a ako se rano vjenčaju, neće osramotiti obitelj”, objašnjava Hadiza Almahamoud, Balkissina majka.

Nije pomišljala na predaju
Balkissa se pak nastavila truditi u školi, te se dizala u tri ujutro kako bi marljivo učila. Ali kako je odrastala, brak se sve više bližio.

Jednog dana, kad je imala 16, stigla je vjenčana haljina, cijena za mladu i koferi.

“Osjetila sam duboku bol, stvarno mi se slomilo srce jer sam znala da se iznutra borim kako bih postala ono što želim, a ovi ljudi su predstavljali prepreke na putu moje evolucije.”

Balkissa je skupila hrabrost i odlučila pokušati odgoditi brak dok ne završi niže razrede srednje škole. Majka ju je razumjela, ali kao žena nije mogla nikako utjecati na daljnja zbivanja.

Tako je Balkissa zamolila oca za kompromis. Rekla je da će pristati na vjenčanje, ali je sa suprugom željela provoditi samo praznike, dok ne završi školovanje.

No tradicija Tuarega – etničke skupine kojoj pripada Balkissa i njezina obitelj – nalaže da stariji brat može odlučivati o budućnosti djece svojih mlađih braće i sestara. Stoga se njezin otac nije želio suprotstaviti svojem starijem bratu – ocu Balkissina zaručnika, te su nastavljene pripreme za vjenčanje.

Potpuno očajna, Balkissa se za pomoć obratila ravnatelju svoje škole, koji ju je uputio na nevladinu organizaciju koja je poduzela pravne korake protiv njezinog oca i strica, zbog pokušaja prisile na brak.

Na sudu je stric porekao sve za što je bio optužen i izjavio je da se radilo tek o nesporazumu, pa je slučaj odbačen.

Ali kad se vratila kući, stric joj je zaprijetio smrću i rekao da će je, ako bude potrebno, zamotati u vreću i odvesti u Nigeriju.

Upravo zato, Balkissa je hitno pomoć zatražila u ženskom skloništu koje je brzo slučaj prijavilo policiji.

S obzirom da im je prijetilo uhićenje, stric se s ostatkom svoje obitelji vratio u Nigeriju, a nekoliko dana poslije je i Balkissa došla doma.

Školovanje je odgovor na ženske probleme
“Kad sam ponovno odjenula školsku uniformu, osjećala sam se kao da sam se vratila u život. Kao da sam na novom početku.”

U međuvremenu su i njezini roditelji promijenili svoje stavove o braku i odlučili da nijednu kćer neće prisiliti na udaju, nego će im dopustiti da same odaberu supruge.

Mariama Moussa – direktorica skloništa u kojem je Balkissa potražila utočište, izjavila je da je obiteljsko nasilje veliki problem u Nigeru, jer su djeca prisiljena na brak i na kraju trpe kod kuće – psihičko i fizičko nasilje, te mlade supruge muževi često tuku i izbacuju iz kuće, čak i kad su trudne, piše BBC.

Balkissa pak u potpunosti misli iskoristiti ovu drugu priliku koju je dobila i osjeća veliku odgovornost za obitelj jer zna da svi računaju na nju i motre što će učiniti i postići.

Danas ima 19 godina i primjer je mnogim djevojčicama, iako ističe da nije u potpunosti protiv braka, nego samo protiv dogovorenih brakova, za koje smatra da bi ih djevojke trebale moći odbiti.

Napominje da tijela djevojčica mlađih od 15 godina ionako nisu spremna za trudnoću i porod, te čak 34 posto adolescentskih smrtnih slučajeva u Nigeru odlazi na mortalitet među mladim majkama.

“Zato ja savjetujem djevojčicama da uče. Znam da učenje nije lako i morate se natjerati na njega, ali ono vam je jedina nada.”