Na natječaj za program 14. Vox Feminae Festivala, između brojnih prijava pristigla nam je i ona za izložbu ‘InBed’, fotografkinje Tee Štokovac. Izložbu danas predstavljamo u online formatu, a više o njoj i autorici iza objektiva doznajte u današnjem predstavljanju, navodi se na stranici Vox Feminae.

Teu Štokovac ljubav prema fotografiji prati od djetinjstva. Njezin dosadašnji opus najviše je posvećen kreativnoj i atelijerskoj fotografiji. Osim fotografije, bavi se i grafičkim dizajnom. Svoje radove već je izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi. Osvojila je prvo mjesto na festivalu fotografije Rovinj Photodays 2018. u kategoriji Akt/Tijelo sa serijom fotografija ‘InBed’ koju danas predstavljamo.

Možeš li nam opisati svoj fotografski put do sada? Kako si se krenula baviti fotografijom?

Ljubav prema fotografiji prati me od djetinjstva, stalno sam nešto fotkala. Druženja s prijateljima i prijateljicama, ljetne dane, izlete, posebno sam voljela portretirati obitelj i prijatelje/ice. Bilo mi je važno zabilježiti svaki trenutak.

Nakon srednje škole htjela sam upisati ekonomiju, dok nisam popričala s meni važnom osobom, koja mi je pomogla razmisliti o mojim željama. Na kraju sam odlučila da želim profesiju koja će me ispuniti svaki dan, koja će mi se sviđati i za koju mi neće biti problem ustati ujutro i ići na posao, znala sam da je fotografija pravi i jedini izbor. Svi su bili skeptični i bilo je dosta negativnih reakcija u vezi moje odluke studiranja. Dosta sam tvrdoglava, zato sam vjerovala u sebe i htjela postići svoj san.

Upisala sam Višu strukovnu školu u Sežani (Slo), naučila sam gledati fotografiju na skroz drugačiji način, pojam fotografije mi se kompletno promijenio, naučila sam svaki tehnički detalj koji stvara dobru i kvalitetnu fotografiju. Uz fotografiju zanima me i grafički dizajn.

Tijekom studiranja sam se posvetila i radu, svojoj fotografskoj karijeri, i tako sam postala vlasnica StudiaPartum. Danas mogu ponosno reći da svaki dan imam fotoaparat u rukama i da sam sretna što se time bavim.

Koje riječi ili pojmove instinktivno vežeš uz svoj fotografski opus i pristup radu?

Novitet, iskrenost, emocija, ponekad strah ali i ogromna sreća, znatiželja, snaga i sigurnost.

U dosadašnjem radu profesionalno si fotografirala i ljude i prostore? U čemu više uživaš, radu s ljudima ili u samoći?

Definitivno s ljudima, jer predstavljaju veći izazov. Uvijek mi je bilo teže i kompliciranije fotkati ljude, treba se stvoriti neka kemija između fotografkinje i subjekta, vjerovati osobi koja stoji ispred objektiva kao što se ona mora prepustiti fotografkinji, stvoriti međusobno povjerenje. Uvijek postoji linija intimnosti koju je teško svladati i za koju znaš da nosi savršen rad.

Nekad paše i samoća, svakako.

Koliko ti je bitna režija fotografije i scene? Jesi li u tom smislu fotograf “od trenutka” ili pedantna i precizna?

Teško mi je odgovoriti na takvo pitanje. Osjećam se kao fotografkinja trenutka koja želi prikazati iskrenu emociju i realnost, a istovremeno sam vrlo precizna i pedantna. Volim fotografije s dobrom kompozicijom, s jakim elementima koji ne smiju oduzet pozornost glavnom subjektu.

Baviš se i komercijalnom fotografijom. Kako balansiraš umjetničko-kreativni i narudžbeni aspekt svoga rada?

Fotkam različite proizvode (atelijersku fotografiju), razne događaje i to me veseli.

Kad radiš takav posao, svaki dan izlaziš iz kuće znajući da te čeka nešto sasvim novo, neočekivano, neplanirano. Nove situacije, nova poznanstva, lokacije, novi način i pristup rada.

Umjetničko-kreativni aspekt je ljepši dio priče u kojem se najbolje osjećam, tamo misli lutaju satima. Uvijek imam volju, želju za realizirati nešto sasvim novo, nešto svoje, nešto intimno i jedinstveno. Volim projekte, izložbe, jer se tad osjećam najslobodnije. Imam slobodu prikazati kroz fotografiju što god želim, na bilo koji način. Obećala sam si da ću uvijek izdvojiti vrijeme za sebe, za kreativne i umjetničke misli.

Koje umjetnice pratiš i čiji rad misliš da vrijedi istaknuti? Koga bi preporučila da naše čitatelji/ce zaprate?

Pratim puno fotografkinja koje, po meni, imaju stvarno dobre radove i projekte. Mogla bih izdvojiti Annie Leibovitz, Martine Franck, Alexandru Boulat, Mariju Braut.

Galerija fotografija dostupna je na strnici Vox Feminae.