– Indeks percepcije korupcije (IPK) Transparency Internationala (TI) za 2018. godinu, po kojem je Hrvatska ostvarila rezultat od 48 bodova i nastavila negativan trend, pokazuje da kontinuirani neuspjeh većine zemalja da značajnije obuzdaju korupciju pridonosi krizi demokracije diljem svijeta, objavio je u utorak TI.

“Hrvatska je na IPK 2018. ljestvici ostvarila rezultat od 48 bodova, što je znatno lošije od prosjeka zapadne Europe i Europske unije (koji iznosi 66) i pokazuje da se korupcija u javnom sektoru u Hrvatskoj smatra raširenom pojavom. Ovime je nastavljen negativan trend Hrvatske u usporedbi s 2017. i 2016. (kada je ostvarila 49 bodova), odnosno 51 bod u 2015.”, navodi TI.

Ističe da “netransparentna imenovanja i postupci donošenja odluka te nedovoljna spremnost za rješavanje korupcijskih afera i/ili sumnji u korupciju pridonose padu povjerenja u rad Vlade”. TI također kaže kako dodatno zabrinjava nedostatak strateških dokumenata, osobito u području odnosa prema medijima i civilnom društvu, kojima bi se vlast jasno odredila prema ključnim akterima koji prate političke procese.

“Ako želi zaustaviti negativan trend i približiti se prosjeku Europske unije, Hrvatska mora povećati transparentnost rada javnih tijela i uložiti znatne napore da vrati povjerenje građana u njihov rad.”

Transparency International kaže kako njegova analiza pokazuje da korupcija pridonosi globalnoj krizi demokracije.

“S obzirom na ugroženost brojnih demokratskih institucija diljem svijeta – kojima često prijete čelnici autoritarnih ili populističkih sklonosti – trebamo učiniti više da osnažimo mehanizme ravnoteže i kontrole i zaštitimo prava građana”, izjavila je Patricia Moreira, generalna direktorica Transparency Internationala.

“Korupcija nagriza demokraciju i stvara začarani krug u kojem korupcija potkopava demokratske institucije, a tako oslabljene, one su manje sposobne kontrolirati korupciju”, istaknula je.

IPK 2018. sastavljen je na temelju 13 istraživanja i procjena stručnjaka s ciljem ispitivanja korupcije u javnom sektoru u 180 zemalja i teritorija, koje ocjenjuje u rasponu od 0 (visoka korumpiranost) do 100 (odsutnost korupcije).

Više od dvije trećine zemalja ostvarilo je rezultat ispod 50 bodova, s prosječnim rezultatom od svega 43 boda. Od 2012. samo je 20 zemalja, uključujući Argentinu i Obalu Bjelokosti značajno popravilo svoj rezultat, dok je 16 zemalja, među kojima su Australija, Čile i Malta, svoj rezultat značajno pogoršalo.

Danska i Novi Zeland na vrhu su Indeksa s 88 odnosno 87 bodova, dok su na začelju ljestvice Somalija, Južni Sudan i Sirija s rezultatima 10, 13 i 13 bodova. Najbolje rangirana regija je zapadna Europa i Europska unija, s prosječnim rezultatom 66, dok su najlošije plasirane regije subsaharska Afrika (s prosječnim rezultatom 32) i istočna Europa i središnja Azija (s prosječnim rezultatom 35).

Unakrsna analiza s podacima o globalnoj demokraciji otkriva povezanost između korupcije i zdravlja demokracije. Pune demokracije na IPK ljestvici prosječno ostvaruju 75 bodova; manjkave demokracije u prosjeku 49; hibridni režimi – koji pokazuju elemente autokratskih tendencija – ostvaruju 35 bodova; dok najlošije rezultate postižu autokratski režimi, koji u prosjeku ostvaruju samo 30 bodova na IPK ljestvici, navodi TI.

“Naše istraživanje dovodi u jasnu vezu postojanje zdrave demokracije i uspješno suzbijanje korupcije u javnom sektoru”, izjavila je Delia Ferreira Rubio, predsjednica Transparency Internationala i dodala je kako je mnogo vjerojatnije da će korupcija cvasti tamo gdje su demokratski temelji slabi i gdje se nedemokratski i populistički političari mogu njome okoristiti za vlastiti boljitak.

Kako bi se ostvario značajniji napredak u borbi protiv korupcije i osnažila demokracija u čitavom svijetu, TI poziva vlasti da osnaže institucije odgovorne za kontrolu i ravnotežu političke moći i osiguraju djelovanje ovih mehanizama bez zastrašivanja; smanje postojeće razlike između antikorupcijskog zakonodavstva, prakse i provedbe; podrže organizacije civilnog društva koje potiču politički angažman i javni nadzor nad javnom potrošnjom, osobito na lokalnoj razini; podrže slobodne i neovisne medije, osiguraju sigurnost novinara i omoguće njihov rad bez zastrašivanja i uznemiravanja.