Marina Dvorski iz Mađareva nakon šest godina nezaposlenosti uz potporu udruge žena Oreh pronašla je sebe i svoj novi posao izrađujući domaće kolače prema receptima svoje bake, piše Maja Grbić Alimanović za Regionalni.

U doba kad nas sa svih strana bombardiraju vijestima o broju nezaposlenih i mladim obrazovanim ljudima koji bježe iz Hrvatske, priča o socijalnom poduzeću udruge Oreh zvuči više nego inspirativno i motivirajuće.

Zahvaljujući vrijednim, poduzetnim i socijalno osjetljivim ženama koje stoje iza Oreha, Marina Dvorski iz Mađareva pored Novog Marofa pronašla je, ili bolje rečeno, gotovo iz nule stvorila svoje novo radno mjesto.

Marinina nova šansa

Prije toga radila je kao cvjećarka, školovala se za operatera na računalima i radila kao terenski putnik, da bi 2009. godine ostala bez posla i šest dugih godina bila registrirana na burzi kao nezaposlena osoba. Sve dok nije čula za udrugu Oreh koja je tijekom 2015. godine sa partnerima udrugom Naše ognjište iz Knina i gradom Novim Marofom provodila EU projekt o lokalnom razvoju i poticanju zapošljavanja.

Odmah se zainteresirala i uključila u projekt volontirajući i sudjelujući na radionicima upijajući znanja i iskustva o mogućnostima razvoja društvenog poduzeća. Nakon mučnih godina nezaposlenosti konačno je u nečemu prepoznala svoju šansu.

– Išla sam s tim da nemam kaj izgubiti. Htjela sam naći sebe. Nije mi bilo bitno što ću raditi, samo da nešto počnem – govori nam Marina Dvorski koja danas, pola godine nakon završetka projekta, samostalno vodi malu kuhinju za izradu medenjaka, štrukli i drugih domaćih kolača prema tradicionalnoj recepturi.
– Htjela sam naći sebe. Nije mi bilo bitno što ću raditi, samo da nešto počnem – istaknula je
– Kako ne bi sve ostalo samo na lijepo objašnjenoj teoriji, razmišljali smo kako nakon završetka projekta pokrenuti neki konkretni posao i nekoga zaposliti.

Članice udruge već su ranije pekle domaće medenjake koje smo u svrhu financiranja udruge prodavale na sajmovima na kojima smo sudjelovale. Vidjele smo da to ide, da ih ljudi kupuju, ali smo trebali osobu koja bi se u cjelosti angažirala oko nabave materijala, proizvodnje i distribucije kolača.

Marina je bila voljna preuzeti sav posao na sebe i krenuti u rizik poduzetništva – objašnjavaju u udruzi kako su se odlučile baš za proizvodnju domaćih kolača.

Od proslava do proštenja

Marina, s druge strane, ističe da joj je u svemu bila presudna moralna potpora cjelokupne udruge.

Tvrtku tj. socijalno poduzeće, u kojem je zaposlena, osnovala je udruga Oreh te je u iznajmljenom prostoru u sklopu stadiona Slobode u Varaždinu uređena mala kuhinja. U njoj Marina svakodnevno peče medenjake, štrukle, mašinske kekse, klipiće, orehnjače, makovnjače i druge kolače, a sve od namirnica koje nabavlja kod domaćih mljekara i mlinara te ih izrađuje na način kako je to naučila od svoje mame i bake.

Njezini se kolači kupuju za proslave prve pričesti, rođendana, vjenčanja. Sa svojim lijepo upakiranim medenjacima Marina redovito obilazi sajmove i proštenja u okolici Varaždina i šire. Osobito je ponosna na svoju suradnju sa varaždinskim umjetnikom Željkom Prstecom, izrađujući anđeoske kolačiće za njegov Muzej anđela.

Ukoliko budu u mogućnosti, u Orehu razmišljaju o otvaranju prodajnog mjesta i zapošljavanju još jedne osobe.
Udruga Oreh već je dobro poznata na varaždinskom području. Prije četiri godine osnovala ju je skupina žena iz Oštrica pored Novog Marofa kako bi se žene na tom ruralnom području povezale i aktivirale. Na samom startu veliki je pečat vizualnom identitetu udruge dala modna stilistica Alenka Vukalović koja je okupljene žena potaknula na izradu rukotvorina (odjeće, torbi, nakita i drugih modnih dodataka) koristeći tradicionalne materijale poput tkanine od konoplje i lana.

Varaždinska biskupija im 2013. godine dodjeljuje na besplatno korištenje prostor u Varaždinu gdje su uredile galeriju s rukotvorinama i suvenirima. Uskoro im ističe najam, objašnjavaju u Orehu, pa se čitav galerijski prostor seli u Oštrice, u novoobnovljenu kuću u vlasništvu grada Novog Marofa. Time će trajno riješiti problem adekvatnog prostora u kojem mogu provoditi svoje aktivnosti i realizirati još brojne planove i ideje.