Starenje stanovništva sve je izazovniji trend i u Hrvatskoj. Širenje mreže socijalnih usluga, poput pomoći u kući, donosi višestruke koristi u zajednici. Pokazalo se to i u okolici Vrbovca. U trećem serijalu projekta ‘Zaželi – program zapošljavanja žena’ pomoć gerontodomaćica na terenu ima više od 200 korisnika.

Piše: Vlatka Koren, Moje vrijeme

Sve je krenulo još 2016. godine kada su sa Zavoda za zapošljavanje kroz vrbovečki Crveni križ angažirali prvu skupinu nezaposlenih ili teško zapošljivih žena za brigu o starijima, nemoćnima i samcima u selima u okolici. Bio je to pun pogodak i dvosmjerno korisna ulica. Kako za žene koje su se zaposlile, tako još više za umirovljenike s kojima su se kroz godine zbližile. Osim prve ruke pomoći u kući u nekim su slučajevima potrebitima čak postale bliskije od obitelji.

Takav je dojam ostao nakon što smo s jednom od njihovih anđela, kako ih od milja zovu, Natašom Radić Nađ i dvije kolegice iz Crvenog križa, otišli do zabačenih brega u jutarnji obilazak dvoje korisnika.

Prva adresa – samačko domaćinstvo u selu Hruškovica. 65-godišnji Ivan Petrak dočekuje nas ozaren u dnevnom boravku. Naša gerontodomaćica odmah provjerava stanje u kuhinji, odlazi po drva kako bi zaliha potrajala do idućeg posjeta. Za to vrijeme gospodin Ivan priča nam koliko mu znači ta pomoć u kući. “’Nataša dođe dvaput tjedno, ponedjeljkom i srijedom. Evo, donese mi drva, počisti, opere. Puno mi to znači. Živim sam. Svi su pomrli. Dođe mi još ovaj sused tu preko. U dvorištu je kod mene imal svinje, počel je travu kositi, ali onda je strgal kosu. I sad ga više nema.”

Ivan je mirovinu zaradio u PIK-u Vrbovec. Tamo je proveo radni vijek, 32 godine. Živio je s roditeljima, a nakon njihove smrti ostala je još samo sestra koja je također u zdravstvenim problemima pa ne dolazi. On je nedavno pretrpio moždani udar. U invalidsku mirovinu otišao je s dijagnozom multiple skleroze. Trebao bi i na operaciju bolnog kuka zbog čega hoda uz pomoć štaka. No zbog korone je odgodio odlazak na operaciju. Čeka i novi krug rehabilitacije u toplicama, a u bolnicu, kamo bi trebao prema savjetu liječnika, ne želi.

Zraka sunca u tmurnoj svakodnevici
Posjeti gerontodomaćica, ispočetka gospođe Marije, a danas Nataše, Ivanu nakratko skrenu misli s briga kojih u samačkom kućanstvu ne nedostaje. “Već treću godinu imam njihovu pomoć u kući. Donese mi kaj velim da treba iz dućana. Svaki treći dan u selo dolazi i kombi s namirnicama, kad pozovem čovjeka. Sam si skuham. A ona popere sve kaj treba. U kuhinju sad ne idem, jer je hladno. Uzmem kaj mi treba iz frižidera i tu sam u boravku na toplom.”

Samo da je zdravlje bolje, Ivanu bi bilo puno lakše. U invalidskoj mirovini živi s 3.600 kuna mjesečno i 600 kuna socijalne pomoći. Novac će itekako trebati za priključak na gradski vodovod koji bi uskoro trebao stići i do njegovog rodnog sela. Nataša mu pomaže i s pribavljanjem dokumentacije za priključak. Brzo su se sve dogovorili. “Gospodin je podnio zahtjev, ali nema građevinsku dozvolu pa trebam izvaditi kopiju i predati na komunalno. Uzet ću i račune koje ima za platiti, za mobitel i drugo. A promijenit ću mu i bateriju na satu i donijeti u ponedjeljak.”

Cjelokupan tekst dostupan na stranici portala Moje vrijeme.

……………………………………………………………………………………………………………………………

Prilog je objavljen je u sklopu projekta “’Novo vrijeme – Povećanje kvalitete medijskog izvještavanja o osobama treće životne dobi s ciljem povećanja vidljivosti” koji je ugovoren za sufinanciranje iz Europskog socijalnog fonda na pozivu Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I. Nositelj projekta je Udruga za razvoj internetskih sadržaja Hoću stranicu.