Nadiji Murad i Lamiji Aji Bašar, jezidskim djevojkama koje su preživjele seksualno ropstvo u tzv. Islamskoj državi i postale glasnogovornice žena koje je IS seksualno zlostavljao te zajednice Jezida u Iraku, u utorak je u Europskom parlamentu svečano uručena nagrada Saharov za slobodu mišljenja.

Nagradu Saharov za 2016. godinu je na plenarnoj sjednici koja se održava u Strasbourgu 23-godišnjoj Murad i 19-godišnjoj Aji Bašar uručio predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz.

“Nadija i Lamija su heroine koje su proživjele nezamislivu okrutnost (…) Premostile su strah i patnje i uspjele konačno naći utočište kod nas, u Europi, i sada se nastavljaju boriti protiv nekažnjivosti i za pravdu”, kazao je Schulz, pozdravljajući uz veliki pljesak pripadnice Jezida, “jedne od najstarijih vjerskih zajednica u povijesti čovječanstva”.

Ponovivši riječi Nadije Murad da svijet mora znati za zločine prema njezinom narodu, Shultz je poručio da “svijet mora i djelovati”.

“Nadija i Lamija su nas podsjetile na naše obveze, da osim što svijet mora znati, mora i djelovati (…) Nitko nije procesuiran na Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) za progon Jezida. Ti zločini protiv čovječnosti koje je počinila Islamska država moraju doći do ICC-a”, kazao je predsjednik EP-a i podsjetio da smo svojedobno za genocid rekli “nikada više”.

Prozvao je demokratsku zajednicu u svijetu i kazao da se “ponekad ne usudi pružiti zaštitu ljudima”.

“To je sramotno i ne smije se više dozvoliti”, rekao je Schulz.

“Nadija i Lamija, vaša borba je i naša borba. Ponosni smo na vas. U ime svih kolega, u ime Europskog parlamenta i mislim da mogu reći u ime cijele Europske unije, čast mi je dodijeliti vam nagradu Saharov za 2016″, kazao je na kraju govora Martin Schulz.

Predsjednik EP-a pozdravio je i ostale finaliste nagrade Saharov, Can Dundara, bivšeg glavnog urednika turskih dnevnih novina Cumhuriyet, i Mustafu Džemileva, bivšeg predsjednika tatarskog parlamenta i vođu krimskih Tatara koji su nazočili dodjeli nagrada.

Također je pozvao vlasti Saudijske Arabije da smjesta puste na slobodu prošlogodišnjeg dobitnika Raifa Badawija, saudijskog blogera osuđenog na bičevanje i zatvorsku kaznu zbog vrijeđanja islama na svojoj internetskoj stranici “Slobodni saudijski liberali”.

Lamija Aji Bašar je zahvalila Europskom parlamentu na “dragocjenoj” nagradi koja je, kako je istaknula, “nagrada svakoj ženi i djevojčici koje je Daesh porobio kao seksualne roblje”.

“To je nagrade za sve jezidske žene koje su žrtve Daesha i za sve koje su diljem svijeta žrtve terorizma. Sve te žrtve zaslužuju ovu nagradu”, kazala je Aji Bašar.

U svom je govoru opisala pokolj u svom selu, zarobljavanje i prodavanje žena i djevojčica kao seksualno roblje između boraca IS-a, a ona je sama bila prodana četiri puta. Posljednji je put bila prodana liječniku “Eslamu” iz Iraka koji je redovito mučio i silovao žene, uključujući i 9-godišnje i 10-godišnje djevojčice.

“Ali sada mogu biti glas tih žrtava. Nagrada Saharov mi daje snagu i stoga sam odlučila biti glas onih koji ga nemaju”, rekla je Aji Bašar. Jezidi su, kako je kazala, žrtve ekstremizma, nasilja i terorizma.

“Životi su izgubljeni i molim vas da mi obećate, da obećate nama, da nikada više nećete dozvoliti da se takvo nešto desi (…) i da ćete sve učiniti da se zločinci privedu pravdi i odgovaraju za počinjena djela”, kazala je 19-godišnja djevojka. Podsjetila je također da dvije i pol godine nakon tragedije koja je zadesila njezin narod, IS još uvijek kao roblje drži 3500 žena i djece koji “svaki dan ponovo umiru po tisućiti put”.

Također je kazala da su ih i prije naleta IS-a napali vlastiti susjedi, muslimani, “i oni su pobili naše muškarce i zarobili žene”.

“Danas mi trebamo Europu kako bismo se vratili u našu zemlju i ponovo iskusili mir u našem društvu. Jezidi i kršćani trebaju međunarodnu zaštitu, poručila je Lamija i ponovila da zločinci moraju biti privedeni pravdi.

“Nadam se da ćete nam pomoći”, kazala je na kraju govora Lamija Aji Bašar.

Obraćajući se Europskom parlamentu, Nadija Murad je kazala da joj je “srce ispunjeno srećom jer ste odlučili stati uz Jezide” izložene genocidu.

“I ne samo da ste stali uz jezidske žene, već i uz milijun žena u Siriji, Iraku ostalim zonama sukoba”, kazala je Murad. Kazala je da je IS stigao u njihovo područje s ciljem da ih “zbriše”, ili da prihvate islam.

“Nema sumnje da je IS počinio masovni genocid”, kazala je Murad. Poubijali su ljude, sustavno porobljavali žene i otimali djecu, uništili vjerske objekte i infrastrukturu, opisala je Murad.

“Terorizam i radikalizam su neprijatelji čovječanstva (…) Gledamo na Europu kao na simbol čovječanstva, ona je model suživota među narodima”, istaknula je Murad.

Nagradu Saharov za slobodu misli svake godine dodjeljuje Europski parlament pojedincima i organizacijama koji su dali izniman doprinos borbi za ljudska prava i temeljne slobode u cijelom svijetu te se pritom upozorava na kršenje ljudskih prava i daje potpora dobitnicima i ciljevima za koje se oni bore.

Kandidate za Nagradu Saharov mogu predlagati klubovi zastupnika ili skupine od najmanje 40 zastupnika EP-a. Odbor za vanjske poslove i Odbor za razvoj glasuju na temelju prijedloga kako bi se dobio uži izbor od triju finalista, a zatim Konferencija predsjednika odabire jednog laureata.

Nadia Murad i Lamija Aji Bašar preživjele su seksualno ropstvo u takozvanoj Islamskoj državi (IS) i postale glasnogovornice žena koje je IS seksualno zlostavljao. One javno podržavaju i zajednicu Jezida u Iraku, vjerske manjine nad kojom su militanti IS-a provodili genocidnu kampanju. Za nagradu su ih nominirali klubovi zastupnika Saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE) i Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu (S&D).

U kolovozu 2014. militanti Islamske države su zaklali sve muškarce u selu Kočo, rodnom mjestu Aji Bašar i Murad u Sinjaru u Iraku. Nakon pokolja žene i djeca su zarobljeni, a sve mlade žene, uključujući Aji Bašar, Murad i njihove sestre otete su, kupljene i prodane nekoliko puta te iskorištene kao seksualne ropkinje. Za vrijeme pokolja u Koču Murad je izgubila šestero braće i majku koja je ubijena zajedno s još osamdeset starijih žena. Aji Bašar također je iskorištena kao seksualna ropkinja zajedno sa svojih šest sestara. Nakon što su militanti IS-a smaknuli njezinu braću i oca, militanti su je prodavali pet puta te je prisiljavali da izrađuje bombe i prsluke za bombaše samoubojice u Mosulu.

Murad je uspjela pobjeći u studenom 2014. uz pomoć susjedne obitelji koja ju je prokrijumčarila iz područja pod nadzorom IS-a te joj tako omogućila da dođe do izbjegličkog kampa u sjevernom Iraku a onda do Njemačke. Godinu dana kasnije, u prosincu 2015. Murad je na Vijeću sigurnosti UN-a imala prvo obraćanje u povijesti o trgovini ljudima u kojem je govorila o svojem iskustvu. U rujnu 2016. postala je prvom ambasadoricom dobre volje Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal za dostojanstvo žrtava koje su preživjele trgovinu ljudima, a u listopadu 2016. od Vijeća Europe dobila je nagradu za ljudska prava Vaclav Havel.

Aji Bašar pokušala je pobjeći nekoliko puta prije no što je u travnju konačno u tome uspjela uz pomoć svoje obitelji koja je platila lokalne krijumčare. Na putu prema kurdskoj granici, dok je bježala od militanata IS-a prema teritoriju pod nadzorom iračke vlasti, eksplodirala je pješačka mina koja je ubila dvoje njenih poznanika, dok je nju ranila i gotovo oslijepila. Aji Bašar je uspjela pobjeći i konačno joj je u Njemačkoj, gdje se ponovno našla s preživjelom braćom, pružena liječnička skrb. Nakon što se oporavila, Aji Bašar aktivno zagovara jačanje svijesti o teškom položaju zajednice Jezida te pomaže ženama i djeci žrtvama ropstva i okrutnosti.

“Vidjela sam na tisuće izbjeglica koje su prošle kroz isto iskustvo kao moja obitelj i ja. Razbacani smo po cijelom svijetu. Također znam da nas Islamska država još uvijek slijedi i pokušava istrijebiti. Razmišljanje o tome daje mi snagu, svu potrebnu snagu da nastavim“, rekla je Nadia za portal Europskog parlamenta uoči dodjele nagrade.

“Doista bih željela objasniti što mi se tamo desilo, ne samo sebi samoj, nego i ostalima, kako se nitko više ne bi tako odnosio prema nekoj ženi i kako mi Jezidi više nikada ne bismo prolazili kroz sve to”, objasnila je Lamija razloge njenog angažmana za prava žena i jezidske zajednice.

Finalist nagrade Saharov, Can Dundar je uhićen u studenom 2015. nakon što su njegove novine objavile snimku krijumčarenja oružja za pobunjenike u Siriji od strane turske obavještajne službe. Osuđen je na pet godina i deset mjeseci zatvora za “objavu državnih tajni”, preživio je pokušaj atentata te živi u egzilu. Nominirali su ga klubovi zastupnika u Europskom parlamentu Zeleni/EFA, Europe slobode i demokracije (EFDD) i Europska ujedinjena ljevica – Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL).

Džemilev je bivši predsjednik tatarskog parlamenta i sovjetski disident. Danas se kao vođa krimskih Tatara i ukrajinski zastupnik bori se za ljudska prava i prava manjina. Imao je šest mjeseci kada je sa svojom obitelji i ostalim tatarskim stanovništvom deportiran u središnju Aziju a 45 godina kada se vratio. U bivšem SSSR-u borio za priznavanje prava krimskih Tatara na povratak u domovinu. Džemilevu je nakon aneksije poluotoka od strane Rusije zabranjen dolazak na Krim. On i Skupština krimskih Tatara referendum o pripajanju Krima Rusiji, proveden nakon što su ruske snage zauzele Krim, nazivaju nezakonitim a njegove rezultate manipulacijom od strane Rusije. Nominirali su ga Europska pučka stranka i Europski konzervativci i reformisti.

Europski parlament zalaže se za poštivanje ljudskih prava kao jedne od temeljnih vrijednosti EU-a, u Europskoj uniji ali i izvan nje, a protiv kršenja ljudskih prava bori se zakonodavnim djelovanjem, promatranjem izbora, mjesečnim raspravama o ljudskim pravima u Strasbourgu, i unošenjem odredbi o ljudskim pravima u svoje sporazume o vanjskoj trgovini. Nagrada Saharov za slobodu mišljenja također je jedan od vidova zalaganja EP-a za ljudska prava.

Nagrada je ustanovljena u spomen na ruskog fizičara Andreja Dmitrijeviča Saharova (1921. – 1989.), dobitnika Nobelove nagrade za mir 1975., oca sovjetske hidrogenske bombe. Zabrinut zbog implikacija koje je njegov rad imao za budućnost čovječanstva, Saharov je nastojao podići svijest o opasnosti utrke za nuklearno naoružanje, a u SSSR-u bio je smatran subverzivnim disidentom. Osnovao je odbor za zaštitu ljudskih prava i žrtava političkih suđenja (1970.), tražio oslobođenje disidenata i postao jedan od najhrabrijih kritičara režima te je bio utjelovljenje borbe protiv gušenja ljudskih prava.

Kao priznanje za njegove napore 1975. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Sovjetske vlasti prognale su Andreja Saharova u Gorki kako bi ograničile njegove kontakte sa strancima, a ondje je saznao da Europski parlament želi osnovati nagradu za slobodu mišljenja koja bi nosila njegovo ime. Iz prognanstva je 1987. poslao poruku Europskom parlamentu kojom je dao dopuštenje da se nagradi da njegovo ime. (Hina)