Ove godine je već 95.000 podnositelja zahtjeva za azilom ili useljenika preko Sredozemlja stiglo do neke od talijanskih luka. Moglo bi ih doći još toliko. Jer “sezona” za krijumčare i spasioce još nije dostigla vrhunac. Shodno situaciji, talijanski ministar vanjskih poslova je sada povukao kočnicu. Nacionalno-konzervativni ministar Angelino Alfano smatra da je pomoć iz Europe manjkava. Niti se azilanti preraspoređuju po ostalim EU-članicama, a ni financijska pomoć iz Bruxellesa za smještaj izbjeglica nije dostatna, ističe u komentaru za DW Bernd Riegert.

Sa svojim argumentima je Alfano nažalost potpuno u pravu. Zato ni ne čudi da Italija sada poseže za mjerama koje dosad iz humanitarnih razloga nisu slovile kao primjerene: Italija želi ostvariti da izbjeglice ostanu u Libiji ili da im se mogućnost da se dokopaju neke od luka u Italiji svede na minimum. U ovu strategiju se dobro uklapa i odnos prema privatnim spasiocima koji na svojim brodovima na Siciliju i Lampedusu dovode 40 posto svih izbjeglica.

Recept glasi: zastrašivanje. Prema talijanskim predodžbama bi to trebalo funkcionirati slično kao u istočnom Sredozemlju gdje je sporazum s Turskom gotovo potpuno zaustavio dotok izbjeglica u Grčku. No ovaj put bi sporazum trebao biti sklopljen s Libijom, jednom  kaotičnom zemljom koja teško da može i uopće želi jamčiti sigurnost za migrante koji uglavnom dolaze iz subsaharskih zemalja.

Ruta preko Sredozemlja bi trebala biti prekinuta. To je deklarirani cilj ne samo talijanske već i migrantske politike EU-a. Najveća većina EU-zemalja će pozdraviti talijansko preuzimanje inicijative. Europska komisija isto tako nema prigovora. Ako talijanski plan uspije, tada bi se i Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu sa svojom misijom “Sophia” isto tako trebala uključiti.

Italija će već krajem kolovoza poslati vlastite brodove u libijske teritorijalne vode kako bi uplašila krijumčare. Tražitelji azila i migranti koje će talijanski brodovi izvlačiti iz mora više neće biti prevoženi u Italiju nego natrag u Libiju. To bi, tako špekulira talijanska vlada, moglo dovesti do toga da se za nekoliko tjedana nitko više neće usuditi na prelazak preko Sredozemnog mora. Bez izgleda da će se jednom dokopati europske obale, nikom se više neće isplatiti skup i opasan put. Time bi bio uništen i biznis krijumčara ljudima.

Službeno bi libijska obalna straža trebala ostati odgovornom za operaciju zastrašivanja. No u vodstvu Libije postoje suprotna mišljenja o tomu treba li talijanskim brodovima dopustiti ulazak u libijske teritorijalne vode. Vlada koju je priznala i EU, doduše, daje zeleno svjetlo, ali ta ista vlada i nema kontrolu uzduž čitave obale.

Libijska obalna straža de facto postoji samo na papiru. Prema talijanskim navodima Libijci posjeduju samo dva broda. Većina snaga će dakle doći iz Italije, trenutno je za to predviđeno šest brodova. Organizacije za zaštitu ljudskih prava će sigurno prosvjedovati, ali EU će se oglušiti. Previše je primamljiv izgled na to da izbjeglice nestanu sa sredozemne rute. Izbjeglički problem bi se mogao, slično kao i u slučaju Turske, premjestiti izvan granica EU-a.

Potencijalni podnositelji zahtjeva za azilom će se gomilati u Libiji, ali to je s gledišta mnogih EU političara još uvijek bolje nego nepresušna rijeka u smjeru Italije. Austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz je ukazao na to da bi zatvaranje sredozemne rute smanjilo i broj utopljenih. Možda zvuči cinično, ali je u svakom slučaju istinito. Ipak je samo ove godine 2.300 osoba izgubilo život tijekom pokušaja prelaska Sredozemnog mora.

Sada je pitanje što s onima koji već mjesecima u teškim uvjetima čekaju u Libiji. Hoće li oni biti poslani natrag u svoje domovine? Ili u sabirni kamp u Libiji pod upravom UN-a, financiran od strane EU-a. Ako Italija i Libija sada zaista zatvore ovu rutu, jedno mora biti jasno: migrantski pritisak na Europu sigurno neće popustiti. Naprotiv: on će u sljedećim godinama još porasti. Moguće je da će si migranti pronaći nove rute.

Italija i Europska unija igraju na kartu zastrašivanja i izolacije. Jedan od posljednjih putova prema Europi se sada zatvara. Zahtjev za azilom migranti mogu podnijeti jedino kada stupe na europsko tlo. To će biti teoretski moguće samo u zemljama koje se nalaze na vanjskim granicama EU-a, bilo da je to u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj ili Hrvatskoj. Tvrđava Europa bi tada zacrtanom cilju, koji se zove potpuna izolacija, bila znatan korak bliže.