Kada bi se tako gledalo na sigurnost, puno manje bi se naoružavali, a puno više pažnje posvetili civilnoj zaštiti, suzbijanju korupcije i smanjenju socio-ekonomskih nejednakosti. Nažalost, naše vlasti pokupile su frazu tzv. domovinske sigurnosti koja dobro zvuči u PR političkim kampanjama, ali je de facto još uvijek prazan sadržaj, ističe Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije.

Piše: Davor Konjikušić, Novosti

Centar za mirovne studije nedavno je objavio izvještaj o detenciji i pritvaranju stranaca u Republici Hrvatskoj. Osim vašeg polaznog stava da nitko ne zaslužuje biti u detenciji samo zato što nema dokumente, izvještaj pokazuje i još neke druge negativne trendove?

CMS se već godinama bavi ne samo izbjeglicama, već i strancima, a među njima i onima kojima je zbog neregularnog boravka ili neregularnog prelaska granice određena detencija. Naš stav je, kao što ste rekli, da nitko ne bi trebao biti zatvoren samo zato što ne posjeduje identifikacijske dokumente. Iako se mjesto gdje su ti ljudi zatvoreni zove Prihvatni centar za strance Ježevo, riječ je o zatvorenom tipu objekta, koji je zapravo tip zatvora u kojem je ljudima ograničena sloboda kretanja te se samim tim nalaze u nepovoljnom položaju služenja kazne. Na razini EU pokrenuta je inicijativa da se nađe i primjenjuje alternativa detenciji, koja je kasnije pretočena u direktivu. Razlozi takvim rješenjima djelomično su u ljudsko-pravnoj argumentaciji, no ne treba zanemariti i pokušaj smanjenja troškova u proračunima.

Postoje razne modeli kojima se to postiže, a jedan smo mogli vidjeti i kod nas kada je dio Prihvatilišta za tražitelje azila Porin u Zagrebu prihvatio izvjestan broj ljudi koji su ostali zatečeni u prolasku, ali koji nisu izrazili namjeru da ovdje traže azil.

Ti ljudi bi inače bili smješteni u zatvoreni tip objekta, a ovdje se pokazalo da postoji alternativa i da ona funkcionira. U prošloj godini pritužbe su se odnosile na pristup pravnoj pomoći i efikasnom pravnom lijeku, veličini obroka i načinu pripremanja hrane, kao i na nedostatak prevoditelja jer pojedinci ponekad nisu znali koje dokumente potpisuju i što oni znače za njihov položaj.

Situacija je dosta lošija na samoj granici. U već tri navrata ste s organizacijom Are You Syrious upozoravali na kršenja međunarodnih konvencija koje se odnose na prava izbjeglica te na nezakonito postupanje policije na granici. Do danas nije bilo nikakvih reakcija države, odnosno nadležnih institucija. Zašto?

Nama se i dalje javljaju ljudi koji tvrde da su na granici bili podvrgnuti nasilju ili da su im oduzete neke vrijednosti poput novca ili mobitela. Osim nas, i neke druge organizacije koje djeluju u Srbiji izašle su s gotovo istim nalazima i svjedočanstvima. MUP, prema kojem je izvještaj bio usmjeren, i od kojeg smo očekivali da ispita i eventualno kazni odgovorne osobe, reagirao je vrlo mlako i nezainteresirano te dobivamo samo vrlo načelne i oskudne informacije oko toga što se događa na granici. Jedino pod pritiskom javnosti doznaju se informacije o tome što se događa s prijavama. MUP nam najčešće odgovara da odbacuju naše tvrdnje jer nemamo dokaze, što je i logično, naravno da nemamo snimke, kao ni ljudi koji su nam svjedočili. Naravno da je nemoguće biti na granici i promatrati što se tamo događa jer je pristup zabranjen svima osim graničnoj policiji. Ipak, i dalje prikupljamo informacije, u kontaktu smo s ljudima i želimo nastaviti pokazivati da se ne radi o nekim sporadičnim slučajevima već o većem broju slučajeva.

Tome treba pristupiti temeljito, a MUP i državno odvjetništvo trebaju u okviru svojih ovlasti napraviti temeljitu istragu i javnost upoznati s uvjerljivim nalazima o postupanjima na granici.

Istovremeno vidimo sukob između Austrije i Italije oko politike pomaganja na Mediteranu protiv koje se zalaže austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz. S druge strane, Hrvatska ima izuzetno dobru suradnju s Austrijom?

Ne mislim da je Hrvatska po tom pitanju specifična i upravo je to ono što najviše zabrinjava. No ovdje se radi o neravnomjernoj raspodjeli odgovornosti i pokušajima da se pod cijenu ljudskih života značajno smanji broj osoba koje dolaze na EU teritorij. Uloga Austrije je od ogromnog značaja u kontekstu tzv. upravljanja migracijama, odnosno u idejama kako zaustaviti one neželjene, a u odnosu na Hrvatsku zanimljiva je i svježa odluka Europskog suda kako su ulasci za vrijeme tzv. izbjegličke krize bili nezakoniti. Osim što je začudno takvo tumačenje situacije izvan konteksta tog vremena, pitam se koji su uopće mogući zakoniti i legalni putevi za izbjeglicu da dođe na teritorij EU.

Kada govorimo o nasilju na granici, slični obrasci ponašanja postoje i na Bugarskoj, Rumunjskoj, a pogotovo na mađarskoj granici gdje postoje svjedočanstva o korištenju pasa protiv ljudi, pa čak i o nekim brutalnijim ponašanjima. Neke od osoba koje su vraćene u Hrvatsku govore o sličnim postupcima i na slovenskoj granici.

Sve se mora promatrati kroz jedan širi kontekst. MUP se u svojim objašnjenjima poziva na odredbu odvraćanja ljudi od prelaska granice, a tako možemo čitati i austrijske poruke Italiji. S jedne strane se onemogućava da osobe uopće imaju pristup teritoriju i zatraže azil, a čak i kada to uspiju onda dođe do brojnih negativnih rješenja njihovog statusa, a posljednji primjer iz Hrvatske su nalazi obavještajne službe, koji nisu obrazloženi, pa ljudima ni ne pružaju mogućnost adekvatnog odgovora. Čak i kada ljudi na kraju dobiju neki izbjeglički status postoje veliki problemi u integraciji.

Intervju u cijelosti pročitajte na portalu Novosti.