Karte su izrađene unutar projekta Budi muško (UP. 04.2.1.11.0115) koji je imao za cilj unaprijediti kapacitete pet uključenih organizacija (Status M, BoliMe, Outward Bound Croatia, Udruga za promicanje informatike, kulture i suživota – IKS, Zagrebačko psihološko društvo) za kvalitetno provođenje rada s djecom i mladima u području mentalnog zdravlja.

Karte su namijenjene osobama koje rade s mladima, u udrugama, organizacijama, školskim okruženjima, itd., a žele s mladim osobama raditi na temi mentalnog zdravlja.

Karte su podijeljene u četiri kategorije: Emocije, Misli, Tijelo i Ponašanje, jer se naše funkcioniranje može podijeliti na ta četiri područja. Uz navedene kategorije, tu su i Karte za započinjanje razgovora, koje nam mogu pomoći u korištenju karata. Dodatno, tu je i detaljna Uputa za korištenje koju svakako proučite prije korištenja.

Kombiniranjem karata iz različitih kategorija možemo u radu s mladima proći situacije koje su za njih emocionalno značajne i pomoći im da osvijeste i povežu svoje misli, emocije, tjelesne senzacije i postojeće strategije suočavanja te, ako je potrebno, usvoje nove, korisnije strategije. Također, karte mogu pomoći u psihoedukaciji o pojedinim emocijama ili uznemirujućim mislima.

Karte su u cijelosti dostupne za preuzimanje i korištenje na sljedećem linku: https://zgpd.hr/2023/09/24/karte-pricalice/ .

Karte “Misli”

Najvažnija je poruka mladima, za kategoriju “Misli”, da naš um stalno proizvodi gomilu misli. Ako bismo pokušali u samo jednoj minuti bilježiti naše misli, ne bismo ih mogli sve zapisati. Neke od tih misli su točne, neke nisu. Neke misli su objektivnije, poput “Danas je sunčan dan”, a neke su odraz naše subjektivne procjene situacije. Kada se osjećamo ljuto, tužno ili tjeskobno, naše misli mogu biti iskrivljene na različite načine. Na primjer, kada smo ljuti, često pretpostavljamo tuđe loše namjere pa mislimo “Namjerno mi to radi!” ili generaliziramo tuđa ponašanja na sve situacije pa mislimo “Nikad ne mogu računati na tebe.” Kada se osjećamo tužno često možemo misliti “Nikome nije stalo do mene.”, a kada se osjećamo tjeskobno često precjenjujemo vjerojatnost negativnih scenarija (npr. “Sigurno ću se osramotiti.”) ili pak podcjenjujemo svoje kapacitete da se nosimo sa situacijom (npr. “Neću to moći izdržati.”). Ne možemo utjecati na ono što mislimo, ali možemo prepoznati misli koje nas uznemiruju i/ili koje su iskrivljene i zauzeti kritičniji stav prema njima, odnosno ne povjerovati u svaku misao.

Kada pričamo s mladima o mentalnom zdravlju očekivano je da ćemo doći i do teških i vrlo negativnih misli. Uloga odrasle osobe je da normalizira da nekad o sebi ili drugima mislimo negativne stvari, da provjeri postoji li u grupi još netko tko tako razmišlja o sebi i da ponudi prostor mladoj osobi da podijeli svoje misli, kako se osjeća kada tako misli o sebi i što obično radi.

Da isprobamo malo ovu kategoriju, iskoristit ćemo jedan zadatak iz Karata za započinjanje razgovora – „U kategoriji “Misli” izaberi jednu kartu s mislima i pokušaj se za svaku misao sjetiti što više situacija u kojima tako razmišljaš.“. Mi smo izabrali misao „Svima ide bolje nego meni.“. Tako razmišljamo kada: doživimo neuspjeh, započinjemo neku novu aktivnost u kojoj još nismo vješti, kada radimo nešto što nam je jako važno i nismo sigurni kako će ispasti, kad se osjećamo nesigurno i uspoređujemo se s drugima… Zapravo, uvijek će nekome nešto ići bolje, nekome lošije nego nama. Zato najviše smisla ima uspoređivati se sa sobom i prepoznati kada se osjećamo nesigurno i skloni smo misliti crno bijelo (svi, nikad, uvijek, nitko…) te se usmjeravati samo na ono što ide u prilog ovakvoj misli, a zanemariti sve one situacije koje je opovrgavaju.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Sadržaj Karata pričalica isključiva je odgovornost Statusa M i Zagrebačko psihološko društvo.