“Na svojem putu prema Sunčevom sustavu, a posebno u njegovom unutrašnjem dijelu, Planet X već desetljećima utječe na mnogobrojne promjene na Zemlji koje su sve znakovi njegove blizine i predstojećeg prolaska Ekliptikom između Sunca i Zemlje što će, na Zemlji, izazvati katastrofalne posljedice. Pod njegovim se utjecajem zagrijavaju svi planeti Sunčevog sustava, ne samo Zemlja. Globalno zagrijavanje i klimatske promjene posljedica su djelovanja Planeta X, a ne čovjeka.”

Ovako zvuči jedno u nizu neznanstvenih pokušaja objašnjenja zagrijavanja planete, odnosno klimatske krize s kojom se čovječanstvo suočava zbog emisije stakleničkih plinova. Za razliku od onečišćenja atmosfere plinovima koji zagrijavaju klimu, Planet X, odnosno Nibiru, ne postoji.

Budući da je čovječanstvo ove godine dobilo prve fotografije crne rupe u povijesti, udaljene 55 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, krajnje bi neobično bilo da nismo u stanju primijetiti planetarni objekt ili čak smeđeg patuljka, koji ima daleko veću masu, na rubu Sunčevog sustava. Ipak, to ne sprječava priče o kataklizmi, čiji se datumi uvijek moraju malo odgoditi nakon što se ništa ne dogodi, kao ni poricatelje klimatske krize da šire najnevjerojatnije ezoterične teorije umjesto znanstvenog konsenzusa ili čak činjenice da najodgovorniji za ovu krizu, primjerice naftne kompanije, već desetljećima znaju njen uzrok i čine sve da bi u javnost razuvjerile da je upravo čovjek i njegova potrošnja fosila odgovorna za stvarnu ekološku kataklizmu koja nam se približava.

Priča o hipotetskom planetu Nibiruu krenula je s Zechariom Sitchinom, autorom knjiga o drevnim astronomima i vanzemaljcima, čije su knjige krajnje popularne, ali teze odbačene u znanstvenoj zajednici kao pseudoznanost i pseudopovijest. Zahvaljujući njegovoj interpretaciji sumeranskih spisa, čitateljstvo je dobilo priču o “Dvanaestom planetu” Nibiruu ili Marduku, planeti koja se nalazi iza Neptuna i prolazi blizu Zemlje svakih 3.600 godina.

Na ovu se priču sredinom devedesetih godina 20. stoljeća nadovezala Amerikanka Nancy Lieder, koja tvrdi da je u mladosti komunicirala s vanzemaljcima, koje je nazvala Zetancima. Začinila je priču o Nibiruu, odnosno o Planetu X, kataklizmičnim posljedicama koje će ostaviti na Zemlju, kada snagom svoje gravitacije pomakne Zemljinu koru u odnosu na jezgru. To se trebalo dogoditi 2003. godine, pa ipak nije, ali Lieder je bila toliko uspješna u svojim fantazijama da je dogurala do citata u New York Timesu.

Stitchin, pak, koji je umro 2010. godine, ogradio se od njenih izjava, pogotovo datuma kataklizme koje je izbacivala iz rukava, da bi izostanke smaka svijeta (2012. pa onda 2017. godine) pravdala, među ostalim, vlastitim namjernim zavaravanjem establišmenta.

Usprkos znanstvenim objašnjenjima kako se planet ne može skrivati iza Sunca toliko dugo bez da ga primijetimo, mit je još živ i to na portalima koji dižu čitanost pričama o kataklizmi i poricanjem klimatskih promjena.

Izvor: Faktograf