Koalicija za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriju nekadašnje SFRJ) izrazila je u četvrtak zabrinutost u vezi s blokadom procesa suočavanja s prošlošću od strane donositelja političkih odluka.

Stoga su pozvali Vladine institucije da im omoguće da dođu do podataka i činjenica kako se njima više ne bi moglo manipulirati u političke svrhe i kako bi mogao započeti proces povjerenja i pomirenja.

Podsjetivši da je ideja projekta bila da se formira komisija koja bi bilo međudržavno tijelo i koja bi ustanovila okolnosti i imena smrti ljudi koji su poginuli ili su ubijeni za vrijeme ratova u 90-ima, a formirali bi je parlamenti država sljednica bivše Jugoslavije, politički analitičar Žarko Puhovski na konferenciji za novinare upozorio je da je proces zapao u poteškoće.

Istaknuo je da je do zastoja došlo iz dva razloga – nije postignut sinkronicitet da imaju u većem broju država podršku istovremeno te da se pod suočavanje s prošlošću podrazumijeva uočavanje s odabranim poglavljima – ono što netko smatra važnim bi htio uzeti u obzir, a drugo ne.

I vlasti i oporbe i nevladine udruge žive od toga da se ne mogu ustanoviti činjenice

“Koncept koji smo mi htjeli promovirati, a počeo bi s osnovnim činjeničnim pretpostavkama, nitko ne prihvaća. Istovremeno imamo sve veću pojavu da i vlasti i oporbe i nevladine udruge žive od toga da se ne mogu ustanoviti činjenice. Zna se gdje postoje masovne grobnice i ne čini se puno da se grobnice otkriju i da se ustanovi o čemu je riječ jer im je kao adut u javnosti važnije to da se može govoriti da toga ima, odnosno da to koriste kao vrstu prijetnje protiv druge strane”, kazao je Puhovski.

Ne postoji, dodao je, podrška onih koji stalno govore o tome da se treba govoriti o žrtvama i nestalima i učiniti sve za porodice da dovrše žalovanje. “Ti isti sabotiraju ozbiljne pokušaje da se dođe do podataka jer bi suočavanje s prošlošću značilo da se iz mitskog obličja prebaci u činjenično, što nije više tako lako uporabivo u političke i ideologijske svrhe”, ustvrdio je.

Rekao je da je cilj Koalicije uvesti činjenični supstrat u raspravu te je naveo da je danas poznato da je broj mrtvih u ratovima na području bivše Jugoslavije veći od 125.000 ljudi.

Apel vladajućima u Hrvatskoj da omoguće pristup činjenicama

Koalicija stoga apelira da vladajući u Hrvatskoj “barem djelomično svoje vlastite riječi uzmu ozbiljno u obzir i učine nešto da se suočimo s činjenicama, a to je da dođemo do njih”.

“Ono što želimo danas je da pokušamo podsjetiti i uznemiriti lidere postjugoslavenskih država da se ta prošlost mora prekinuti, završiti na častan način. Moramo znati imena, mora se prekinuti kultura nesjećanja, zaborava i nekih novih istina. Moramo složiti činjenice i onda misliti o stvarnoj demokratskoj budućnosti”, poručila je Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo Beograd.

Istaknula je da koalicija ima više od 70.000 dokumenata koji govore o okolnostima smrti žrtava u ratu u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Dosad su dokumentirali 23.000 žrtava koje su izgubile život u ratu ili u vezi s ratom. Haški sud, navela je Kandić, dokumentirao je oko 12.000 ratnih žrtava, a postoji još oko 80.000 žrtava za koje se treba utvrditi i identitet i okolnosti smrti.

“To je taj moralni minimum u odnosu na ono što se dogodilo u prošlosti i što je obaveza prema budućim generacijama. Želim apelirati na države da učine taj minimum i da uz našu pomoć utvrde imena i okolnosti smrti i civila i vojnika. Ne tražimo jednu istinu niti službene istine, tražimo činjenice, prostor u kojem će biti malo prostora za laži i falsifikate jer će podaci i činjenice biti provjerljive i dostupne svima”, poručila je.

Umjesto uvažavanja prava žrtava i priznavanja patnje ubijenih – kratkovidno kalkulanstvo

Voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič ocijenila je da umjesto uvažavanja prava žrtava i priznavanja patnje svih ubijenih imamo kratkovidno političko kalkulanstvo. Nisu, dodala je, utvrđene činjenice niti sudbina ubijenih i nestalih, riječ je o podacima koje vladine institucije imaju, a preduvjet da se povežu podaci koje imaju s onima koje su prikupile organizacije za ljudska prava je, napomenula je, jednostavno objavljivanje.

“Potrebna je suradnja s Vladinim institucijama jer nas na ovaj način drže u zatočeništvu nedovršenih ratova. Da bi kao društvo uspjeli završiti ratove, potrebno su činjenice i priznanje patnje”, poručila je Teršelič.