Zatiranje ljudskog glasa i zatiranje Jasenovca danas je svojstveno upravo onima koji relativiziraju i falsificiraju povijest u svojevrsnoj »renesansi fašizma i ustaštva« koja se odvija pod patronatom politike i uz blagoslov Katoličke crkve.

Ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promiče ideje što su ih zastupali ustaše, ako ističe njihovo znakovlje i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on ustaša, morao je iz mirovine ustati Stjepan Mesić da pokaže kako se državnički govori u Jasenovcu.

Dvije tisuće ljudi koji su jučer došli odati počast jasenovačkim žrtvama, bojkotirajući onu sramotnu državnu na kojoj se o njima i njihovim krvnicima bespridržajno šutjelo, pokazali su da se o karakteru režima koji je konc-logor Jasenovac smislio i u djelo proveo itekako mora, i to glasno, govoriti. Upravo oni koji ne žele da se istina o Jasenovcu i NDH više čuje, isključili su, uz pomoć ravnateljice Spomen područja Jasenovac Nataše Jovičić, Mesiću i prisutnima struju i uskratili razglas! Baš kao što su se oni koji su prije 75 godina Jasenovcem upravljali svesrdno trudili da one koje su ovdje dovodili ostave bez glasa i traga.

Zatiranje ljudskog glasa i zatiranje Jasenovca danas je svojstveno upravo onima koji relativiziraju i falsificiraju povijest u svojevrsnoj »renesansi fašizma i ustaštva« koja se odvija pod patronatom politike i uz blagoslov Katoličke crkve. Stavljanjem znaka jednakosti između ustaškog fašizma i partizanskog antifašizma, uz floskulu o osudi svakog totalitarizma, počeo se odvijati projekt rehabilitacije i dekriminalizacije NDH koji je pred svojim završetkom ne digne li svoj glas u ovoj zemlji više od dvije tisuće duša koliko ih je jučer pohodilo Jasenovac.

Zato Mesićeva definicija neoustaštva nije puka simplifikacija onoga čemu svjedočimo već razobličavanje onih koji se javno deklariraju antitotalitaristima širokog spektra i nesuspektnim antifašistima, a potajice su u dosluhu s onima koji negiraju bilo kakve žrtve u Jasenovcu ili pak otvoreno poručuju da su dobile što su i tražile.

Oskvrnuće Jasenovca na službenoj komemoraciji kojoj je prisustvovao cijeli državni vrh nije bilo samo nespominjanje najbrojnijih žrtava, Srba, Židova i Roma, već još više omogućivanje da tamo u sklopu državnog protokola vijenac položi »Društvo za istraživanje trostrukog Jasenovca« koje tvrdi da u jasenovačkom logoru nisu ustaše serijski ubijali već partizani!

– Rasprava o zbivanjima u logoru Jasenovac neminovno će otvoriti pitanja i o karakteru cijele Nezavisne Države Hrvatske. Naši se kritičari, izgleda, toga najviše i boje. Samo rijetki od njih shvaćaju da su njihovi pobijedili ’45., ali na svoju sramotu. Da o toj »pobjedi« nitko ne piše u pozitivnim tonovima. I da su »pobijeđeni« postali pobjednici. Samo to još treba priznati u nekome od hrvatskih javnih medija, napisao je nedavno tajnik tog društva Igor Vukić.

I to je to! Dok Reiner, Karamarko i Hasanbegović prozivaju zbog bojkota državne komemoracije i za politiziranje osuđuju predstavnike srpskih i židovskih žrtava, u Jasenovac odlaze s onima kojima su ustaše heroji i koji bi današnju Hrvatsku gradili po uzoru na NDH koja je po njima svoj dobroćudni karakter pokazala upravo u logoru Jasenovac! Thompson je već u školama, Sedlar u kinotekama, »Za dom spremni« na stadionima i spomenicima.

Još samo malo, još koji dan, i Jasenovac će, možda i zauvijek, ustuknuti pred Bleiburgom.

Autor: Branko Mijić, Novi list