Pravo glasa za žene u Njemačkoj je bio dobar znak u borbi za prava žena. No, ista prava još uvijek ne znače i iste šanse. Žene se i dalje moraju boriti, smatra Anja Brockmann.
Autor Anja Brockman, DW
Nikada do sada žene nisu bile tako dobro obrazovane u Njemačkoj kao što je slučaj danas. U pojedinim školskim predmetima odavno su pretekle dječake. No, usprkos tome muškarci često dobivaju bolje poslove: u privredi i politici na primjer. U Bundestagu u posljednjih 20 godina nije bilo toliko malo žena kao u ovom sazivu. Ravnopravnost “ostaje dugoročni zadatak”, kazala je to i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja time nevoljko daje osrednju ocjenu svojoj 13-godišnjoj vladavini.
Da, izbor Angele Merkel za kancelarku je svakako bio epohalni zaokret. Da, ona je u svom okruženju protežirala žene, jednu je čak postavila za prvu ministricu obrane Savezne Republike Njemačke. I ne, nije dozvolila niti jednom muškarcu da joj to poremeti, bilo da se radi o Gerhardu Schröderu, Vladimiru Putinu ili Donaldu Trumpu.
Bez velikih riječi Angele Merkel
Ali, najmoćnija žena na svijetu nikada nije izgovorila velike riječi u ženskoj politici, i dugo, predugo se držala dobrovoljnih obaveza umjesto obvezujućih kvota – kako u privredi tako i u vlastitoj stranci. U međuvremenu je i sama uvidjela da su to bili premuški potezi, i da je time CDU izgubila žensko biračko tijelo. Konačno! Jer, ženska politika koja se provodi srcem i dušom izgleda potpuno drugačije.
Ima još mnogo posla u Njemačkoj. Zemlji je potreban novi poreski sustav. Sustav koji bi predviđao nagrađivanje supruga koja manje zarađuju ili su pak domaćice. Konačno se mora suzbiti nejednako plaćanje žena i muškaraca, koje je u Njemačkoj toliko veliko kao ni u jednoj drugoj europskoj zemlji, na vodećim funkcijama se hitno mora uvesti tzv. job sharing model, diljem zemlje se mora za djecu uvesti dnevni boravak u školama kako bi se majke mogle posvetiti karijeri. Lista potrebnih poteza je dugačka.
Žene se moraju umiješati
Kako bi stvar krenula naprijed, žene se moraju uključiti u politiku, moraju sudjelovati, biti primjer. To je naporno i ne može se uvesti u postojeće strukture bez saveznika: muškaraca, kao što je na primjer muž nove šefice CDU Annegret Kramp-Karrenbauer. On je prestao raditi kako bi njegova žena mogla započeti političku karijeru. Dobro pripazite kod odabira partnera, to je savjet koji žene još uvijek rijetko slušaju.
Na saveznim izborima 2017. je mnogo više žena ostalo kod kuće nego muškaraca. Ali, ne izaći na glasanje nije alternativa. Biračice bi morale postati svjesne svoje moći i početi ju koristiti. One bi morale pokazati crveni karton muškim savezima u politici. Oni bi morali svojim glasovima nagraditi muškarce, koji se ne bave autoritativnom politikom „šakom po stolu”, nego koji ozbiljno shvaćaju njihove probleme.
Ženska politika je muška stvar
Muškarci bi konačno morali shvatiti da je ženska politika također i njihova stvar! Da se i njima isplati za to se boriti. Na primjer tržište rada: od 2019. u velikim kompanijama u Njemačkoj postoji zakonski propisana mogućnost da se nakon što se jedno vrijeme radilo samo pola radnog vremena, radnik ili radnica ponovo može zaposliti na puno radno vrijeme. To također omogućava i muškarcima fleksibilne modele radnog vremena – to je mala revolucija za sve obitelji.
Ova revolucija je za politiku počela prije 100 godina, s aktivnim i pasivnim pravom glasa za žene. Ta poruka je danas isto toliko aktualna kao i tada. Parlament u kojem žene nisu dovoljno zastupljene, ne odražava sliku društva, a na duže staze time gubi legitimitet. To šteti demokraciji. Posebno u vremenima kada je mnogi napadaju.
