Ovog ponedjeljka António Guterres priseže zakletvu za novog glavnog tajnika UN-a. Ta funkcija očito ne znači mnogo, misli komentator Georg Schwarte, ali Guterres je maltene jedino što nam je ostalo pred populizmom…

Autor Georg Schwarte

Držimo ga za riječ! Novi glavni tajnik Ujedinjenih naroda želi jasno pokazati i pobijediti “politički populizam, rasizam, netrpeljivost prema strancima i radikalni esktremizam.” Samo naprijed, António Guterres! Njegove najave su obećavajuće. Njegov životopis je univerzalan. Njegov posao nemoguć. Ali svejedno.

Jedan glavni tajnik UN-a je najnemoćniji čovjek na međunarodnoj pozornici. On ima samo jednu priliku: mora znati sa riječima. Uzdrmati. Zahtijevati. Apelirati. Živcirati. A Antonio Guterres zna živcirati. I sam ima živaca. Nakon Ban Ki Moona, srdačnog i smješkajućeg Azijca bez glasa dolazi punokrvi retoričar.

Ban Ki Moon bio je ljubazno lice Ujedinjene bespomoćnosti ove svjetske organizacije. On je uvijek imao najbolje nakane, nitko to neće osporiti. Ali taj čovjek je bio nevidljiv. Nečujan. Daleko od svjetala reflektora. Tihi diplomat koji je dospio na pogrešno mjesto. Što će ostati nakon Ban Ki Moonovih deset godina? Sporazum o klimi – njegovo nasljedstvo dok ga ne rasturi Donald Trump. Rat u Siriji koji je postao gnojna rana čitavog čovječanstva.

I jedno Vijeće sigurnosti za koje se čini da se najviše bavi time, kako blokirati samog sebe. Ujedinjeni narodi koji u deset Ban Ki Moonovih nije uspjela reformirati niti sebe, niti to Vijeće sa 15 članica, niti pravo veta kojim ono raspolaže. Vojsku plavih kaciga, čiji je ugled narušen, mandat ograničen, a njihova obuka dvojbena. Jednu svjetsku zajednicu čije je sjedište gost u zemlji u kojoj bi domaćin mogao prestati biti gostoljubljiv prema Ujedinjenim narodima jer budući predsjednik SAD uporno odbija shvatiti njegov smisao i cilj.

Čovječanstvo treba UN

Sad je dakle tu novi glavni tajnik UN-a. On neće nanovo stvoriti svijet. On će osjetiti gdje su granice. On će očajavati zbog ovog jadnog Vijeća sigurnosti. Ali on će to reći. On je nada u veoma mračnim vremenima. Tko danas kaže “ma ti Ujedinjeni narodi, to više nikome ne treba”, on se teško vara. Svaki čovjek, čitavo čovječanstvo treba ovu tromu, vječito dogovornu i birokratsku kuću više nego ikada.

Jer svijet je gomila ruševina. Desničarski populizam je nova moda. Činjenice se mogu tumačiti. Ratovi su nešto što je svakodnevnica. I tek kad političari sve unište, onda opet vrište za Ujedinjenim narodima i pitaju: “Zašto ne pomažete?”

António Guterres poznaje ovu jadnu igricu. On bi mogao i trebao postati neko tko će pokvariti ovaj igrokaz. Svijet treba njegov glas. U ovom trenutku. Deset godina smo iz glavnog tajništva UN-a mogli čuti samo blago mrmljanje.

Sad dolazi Guterres. Svijetu je nakon izbora Donalda Trumpa zastao dah, onda je ponovno udahnuo i potpuno krivo došao do zaključka kako čak i takav čovjek zaslužuje da mu se pruži prilika. Naša prilika i odgovor kao svjetska zajednica od danas jest: Guterres. Dajmo čovjeku šansu. Za ljubav svih nas ljudi. Imamo samo njega.

Preuzeto sa portala: DW