No Nives Celzijus je privatna poduzetnica. Nikome ništa nije dužna. Bira što će sa sobom. Publika bira hoće li kupovati karte za njezine koncerte. Svatko sam bira hoće li mu se njena glazba sviđati ili ne. A nastup u osječkom HNK-u za nju je sigurno neodoljiva recka u karijeri. Zato, naravno, onaj čiji je potez tu sporan sigurno nije posebna gošća HNK-a, nego HNK sam

Ovo je bolesno, oni nisu normalni. Tako se u našoj kleinburgerovskoj javnosti zgražaju i prevrću očima jer je osječki HNK u novoj predstavi dao pjevačku rolu Nives Celzijus. No naša se fina i čistunska društvena krema u leptir mašnama i lakiranim cipelicama nije nimalo uzbunila na vijest da se predsjednik HAZU-a, sveučilišni profesor, pročelnik klinike itd., uvaženi Zvonko Kusić, upravo dodatno zaposlio i kod Ivice Todorića, zvanog Gazda. Postao je predsjednik Upravnog vijeća poliklinike Aviva, privatne zdravstvene ustanove koja je dio Todorićevog koncerna Agrokor. Na to nitko živ nije ni trepnuo. A dva slučaja zapravo su jako simbolički povezana.

I sama Nives Celzijus, inteligentna kakva već jest, razumije da je u HNK Osijek pozvana zbog podizanja tiraže i da je njen angažman proračunati marketinški trik. Stotine vokala bolje bi izvelo tu ulogu nego Nives, slabo vješta glazbenica koja njeguje stil cajki. A bili bi i prikladniji gostujući umjetnici za “jedan HNK” nego pjevačica koja skandira “kara-kara-karanfili, to se tebi dragi mili” i valja se po pozornicama u gaćama i grudnjaku.

No Nives Celzijus je privatna poduzetnica. Nikome ništa nije dužna. Bira što će sa sobom. Publika bira hoće li kupovati karte za njezine koncerte. Svatko sam bira hoće li mu se njena glazba sviđati ili ne. A nastup u osječkom HNK-u za nju je sigurno neodoljiva recka u karijeri. Zato, naravno, onaj čiji je potez tu sporan sigurno nije posebna gošća HNK-a, nego HNK sam. U subotnjem intervjuu Večernjem listu, Nives je, uostalom, pokazala skromnost i pristojnost naglašavajući kako nema glumačkog iskustva, predznanja, a ni dovoljno škole, i kako poštuje dugogodišnje obrazovanje glumaca i njihov predani rad. Kao i nakon Kiklopa za roman, koji joj nisu htjeli dati, opet jedan nula za Nives. A slavonska nacionalna kazališna kuća trebala bi i sama sebi, a poglavito društvu koje je dotira, odgovoriti na pitanje kako to da se doista nikad, ni o jednoj njihovoj predstavi nije toliko pisalo kao o ovoj u koju su doveli Nives Celzijus da pjeva u prozirnoj krinolini.

S predsjednikom HAZU-a Kusićem stvari stoje dosta drukčije nego s Nives. I sasvim naopako. Sve njegove funkcije, a ima ih na bacanje, realiziraju se u okviru javnog sektora i za sve njih je obilato plaćen iz državnog proračuna. Najveća je ova u HAZU-u, instituciji kakve su zadužene da čuvaju svu mudrost svoga naroda. Predsjednik HAZU-a je, dakle, visoki službenik hrvatskoga društva, prelat znanosti, kulture i morala, svega što Hrvatska ima i što je stvorila u prošlosti. On sjedi na najuglednijoj društvenoj poziciji u državi i morao bi tamo ozbiljno raditi. I s kakvim onda opravdanjem Kusić ulazi još i u upravu komercijalne zdravstvene poliklinike u koju možeš doći po zdravlje samo ako izvadiš iz džepa tristo, sedamsto ili 1.200 kuna? Pa Kusić već ima sve i bez ove gaže u kojoj je on Todoriću, to je potpuno jasno, također trofej za pokazivanje. Ima pozicije. Ugled. Novac. I vječnu sigurnost povlaštene mirovine.

No što da se radi kad se otkrije da osoba koja u društvu ima sve – nema finoće ni takta. Čovjeku bude hladno oko srca kad vidi da ni predsjednik HAZU-a ne može odoljeti komercijalnom zovu tržišta. Neka Nives mirne savjesti pjeva u HNK-u. Kako to, međutim, da se savjest Zvonka Kusića nije pobunila?

Preuzeto sa portala: Novi list