Već od ranih jutarnjih sati ove subote na adresi Avenija Dubrovnik 5. počeli su se skupljati brojni umjetnici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Austrije. Povod je bila tradicionalna Likovna kolonija Ustanove URIHO, dvanaesta po redu. Ustanova URIHO već petnaest godina promovira kulturu osoba s invaliditetom u raznim sferama, od kreativnih radionica, hobby art radionica, likovnog ateljea, keramičkih radionica, a novitet je radionica kreativnog šivanja. Znači, URIHO-vci broje 15 godina likovnih radionica i 12 godina likovnih kolonija.

Svaki tekst mora imati neki uvod, pa tako i ovaj, da bi vi koji niste bili na mjestu događaja dobili osnovne informacije. Bez toga je tekst besmislen, ali onaj pravi dojam teško vam mogu prenijeti, ovo okupljanje jednostavno treba doživjeti. Kada uđete u kompleks, sve do kud vam pogled seže je zelenilo, drveće, prostorije Ustanove jesu zidane, ali nisu ni malo odskočile od prirode koja ih okružuje. Umjetnici su zauzeli svoje pozicije, postavili platna, posložili boje i spokojno, kao da nikad nemaju briga i obaveza vuku prve poteze kistom, kombiniraju boje. I svi su složni u jednom – obožavaju dolaziti na Koloniju.

Nakon što vam se oči nauživaju boja, njuh vas odvede kuharima.

Glavni meštar od fine klope bio je Goran Folnegović i ništa se nije prepuštalo slučaju, svi sastojci su dobro odvagani, začini s mjerom dodavani, kako kaže gospodin Goran, gulaš ne smije biti ni preljut, ni preblag. Samo malo dalje od kotla s gulašem, pekao se roštilj jer svaku dobru zabavu treba začiniti ićem i pićem.

Nakon zamamnih mirisa budućeg ručka bilo se teško sabrati i uzeti izjave organizatora i umjetnika, ali vi, dragi čitatelji, morate biti informirani pa slijedi i taj dio priče.

“Likovnim kolonijama odlučili smo pozvati umjetnike k sebi, učiti od njih. Na svakoj Koloniji do sada su uz afirmirane umjetnike prisutni i polaznici našeg likovnog ateljea i oni vole učiti uz velike umjetnike. Veliku pomoć i potporu pruža nam Akademija Art iz Zaprešića i ta suradnja traje na obostrano zadovoljstvo. Osim što jednom godišnje organiziramo Koloniju, na mjesečnoj bazi imamo izložbe u Galeriji Sunce u kojoj su mnogi ovdje prisutni umjetnici imali samostalne izložbe”, izjavila je Vesna Ivetić, voditeljica Galerije Sunce.

“Ova Kolonija je samo još jedan nastavak kvalitetnog druženja naših djelatnika i umjetnika. Kroz ove susrete promoviramo Ustanovu URIHO, a Kolonija je uvijek humanitarnog karaktera jer uradci ostaju u Galeriji Sunce. Umjetnici se rado odazivaju i kažu kako im je upravo naša Kolonija najdraža”, rekao nam je Josip Držaić, ravnatelj Ustanove URIHO i našalio se kako je i Bog na strani URIHO-vaca jer se vrijeme prijepodne proljepšalo nakon puno kiše.

“Godinama dolazim ovdje, obožavam ovaj hlad, drveće, odmaram dušu. Danas ću raditi na podlozi od kaširane svile, na drvenoj podlozi s akrilom. Kolonija ima za mene veliki značaj, dio sam nečeg pozitivnog, dobra je atmosfera, lijepo smo primljeni i osjećam se kao doma, ako na dan Kolonije imam neke poteškoće, nesanicu, glavobolju – sve zanemarim i dođem”, rekla je umjetnica Koraljka Rajn.

“Do sada sam bila na pet Kolonija, uživam u ovom ambijentu, družim se s kolegama, a posebno me veseli humanitarni karakter ovog okupljanja. Slikam raznim tehnikama i volim istraživati i nisam akademik, ali volim sklad boja i kad mi je ugodno za oko znam da je dobro. Ideja za slike dolazi iz duše pa ću ovu sliku danas nazvati Potez duše”, izjavila je Nevenka Vlašić iz Velike Gorice

“Prvi put sam ovdje i jako me se dojmila atmosfera, ove zgradice u prirodi”, rekla je Almedina Cifrić.

“Ovo mi je osma Kolonija i zbilja je poseban ambijent, ljudi – sve. Danas ću slikati grad, iz svoje mašte, sve u plavo – bijeloj boji, tehnika akril”, rekla je Iva Kasumović.

“Dolazim već nekoliko godina na Koloniju, posebna je po svemu, izvrsnim ljudima, dobrim domaćinima, odličnoj organizaciji, brizi o nama slikarima. Puno je emocija, ljubavi, osjećaja da radite nešto plemenito. Naslikat ću šumu kroz koju probija stražnja svjetlost, slika odašilje optimizam, pogled da će biti bolje, bez obzira na ograničenja koja imamo moramo imati točku koja nas vuče naprijed”, rekla je Ljiljana Smontara.

Došlo je vrijeme je ručka i znate što? Sve je bilo neopisivo fino! Cjelodnevno druženje proteklo je u čistoj pozitivi i veselju. Bilo je djelatnika koji su cijeli svoj radni vijek u URIHO-u i ustanova im dođe kao obitelj. Takav dojam ostavlja i ova Kolonija, pa čak ni ja, vaša izvjestiteljica, nisam imala dojam da sam radila, uživala sam.

Svemu lijepom dođe kraj, ali svaki kraj znači i novi početak pa će tako URIHO-vci sasvim sigurno organizirati novo druženje za umjetnike i djelatnike, svojevrsni festival dobrog druženja.

Anita Blažinović, In portal