Kroz projekt Oboji dan su organizirane online likovne radionice kojima je cilj razvijati socijalne, kreativne i digitalne vještine osoba starije dobi.

Autor Silvija Novak, mojevrijeme.hr

“Čekajte samo trenutak, baš lijepim jednog Miróa”, rekla nam je gospođa Jasna Perica kad smo je zbog razgovora nazvali u dogovoreno vrijeme. Gospođa Perica (70) jedna je od polaznica online likovnih radionica koje je za naše starije sugrađane organizirala Udruga Pozor u sklopu projekta Oboji dan.

“Znate, pripremila sam za izložbu tog jednog Miróa u tehnici asamblaža (kiparska tehnika kolažiranja raznorodnih predmeta i materijala, op.a.). No mojoj se kćeri toliko svidjela da je rekla da slika mora ostati kod nas na zidu i neka za izložbu napravim drugoga, pa to sada radim”, opisuje nam gospođa Jasna u kojem smo je poslu zatekli.

“Radili smo Miróa, Cézannea, Picassa, Mondriana, Kleea… Nisam nešto likovno nadarena. U školi sam odrađivala ono što sam morala, ali sada u ovome uživam. Kad sam otišla u mirovinu, željela sam naučiti raditi nakit. No onda su me kolegice pozvale i na ovu radionicu. Inače sam vrlo aktivna u Superseniorima Zaklade Zajednički put i prošla sam sve njihove radionice. Uglavnom, prijateljice su me nagovorila da krenem i na ovu likovnu radionicu. Rekla sam sama sebi: ‘Zašto ne probati?’ Pogotovo zato što sve imam kod kuće i ništa više ne trebam. Najvažnije je što se zabavljamo dok radimo”, kaže Jasna koja je prije mirovine radila kao tajnica i slikarstvom se nikada nije bavila.

“Nisam prirodno talentirana no jako se trudim i baš sam detaljist. No osim slikanja, meni su i druženja jako važna. I dok sam radila, ljudi su mi bili sastavni dio posla. Ova zatvaranja su mi jako teško pala, a pogotovo potres. I inače ih se panično bojim, pa mi je potres u Zagrebu bio grozan. I zbog toga mi ove radionice i druženja puno znače”, kaže Jasna.

Sličnog je mišljenja i njezina kolegica s radionica, Doroteja Čulo (67), inače umirovljena profesorica engleskog.

“U penziji sam već šest godina. Čitav život želim slikati, no život me odveo u drugom smjeru. Pa onda posao, djeca i tako dalje. Kad sam došla u penziju, tražila sam gdje bih se mogla uključiti i naišla na informacije o ovoj online radionici”, kaže gospođa Doroteja.

Cijeli život je htjela slikati
“Prvi susret me oduševio! Radili smo taj gravitacijski crtež i bilo je jako zanimljivo. Kao kad skočite u vodu i više ne želite izaći. Što se online nastave tiče, sve jako dobro funkcionira, a volonteri nam pomažu ako imamo problema s tehnikom. Iako je svaka od nas kod svoje kuće, međusobno se čujemo i vidimo što je sjajno”, kaže Doroteja. No osim što slikaju, puno razgovaraju o umjetnicima i upoznaju ih.

“Obrađivali smo Picassa i sada kad gledam njegove slike, mogu točno razaznati kako su padale sjene na lica osoba koje je portretirao. To se sve može iščitati iz njegovih djela pa mi sada, nakon ovih radionica, umjetnost općenito gledamo drugačijim očima”, kaže gospođa Doroteja.

“Naša voditeljica Sunčica je također sjajna. Na početku nam napravi uvod i ispriča o umjetničkom razdoblju i umjetniku kojeg ćemo raditi, ponekad nam pusti i neki film. Nakon toga mi sami dolazimo do svojeg likovnog izraza, a ona nas prati i savjetuje”, kaže gospođa Čulo.

Tri u jedan: umjetnost, tehnologija i druženje
Voditeljica koju polaznice toliko hvale je Sunčica Balažic Stipanović, profesorica likovnog, koja nam je opisala kako te Zoom radionice izgledaju u praksi: “Naši polaznici su osobe starije od 55 godina. Mi smo se u početku bojali hoće li stvari teći kako treba, no naša je namjera i bila naučiti ove zrelije generacije kako da se služe internetom i tehnologijom te da se usput razonode, zabave i da crtaju.”

“Nama nije toliko namjera da nekoga naučimo crtati, nego da ljudi koji su doma i koji se zbog epidemije boje izaći van i previše se družiti, ipak imaju neki oblik druženja koji je još obogaćen umjetnošću jer radionica pruža i virtualni obilazak muzeja i galerija”, kaže.

Svaka grupa, u kojoj bude po desetak polaznika, ima ukupno osam radionica koje se održavaju preko mreže.

“Napravili smo za svaku skupinu ljudi posebnu grupu u aplikaciji WhatsApp gdje svi polaznici šalju fotografije svojih radova. Tu svi članovi grupe međusobno komentiraju radove, sugeriraju što još napraviti i općenito se druže. Tamo svi međusobno razgovaramo, a poslije padnu i dogovori za kavu tako da je to sve skupa fenomenalno zaživjelo, čak i iznad očekivanja”, kaže Balažic Stipanović.

Nakon što se svi uključe u aplikaciju Zoom, u čemu im, ako je potrebno, pomažu tehničari udruge, kreće se s predstavljanjem teme.

“Zamislila sam da se najviše bavimo suvremenim umjetnicima s početka i sredine prošlog stoljeća te da su motivi radova apstraktni kako bi samim polaznicima bilo lakše. Na početku smo radili smo Richterove gravitacijske crteže, a usput gledamo i izložbu našeg umjetnika Alema Korkuta koji je također bio inspiriran Richterom”, opisuje nam radionice njihova voditeljica.

Svi polaznici na kućnu adresu dobiju papirnate vrećice sa svim potrebnim priborom za crtanje ili slikanje za svih osam radionica. Konkretno u slučaju gravitacijskih crteža, dobiju male čašice s bojom koju istresu na papir, a kako papir okreću, nastaje slika.

“Polaznici naprave tri rada – jednobojni, dvobojni i višebojni. To izgeda doista dobro tako da svi budu oduševljeni. Stvarno je nevjerojatno da tako dobre radove rade ljudi koji nikada prije nisu slikali, nego su sada u šezdesetim i sedamdesetim godinama prvi put probali. Doista se mogu mjeriti s radovima ljudi s akademije”, hvali voditeljica svoje učenike.

“Osim toga, na početku radionica se malo i razgibamo da se svi skupa pripremimo za rad, a nakon otprilike sat vremena napravimo i kratku pauzu da polaznici malo ustanu sa stolaca i prošeću. Tijekom rada komuniciramo chatom tako da malo vježbaju i to. Zapravo, to je tri u jedan: druženje, umjetnost i tehnologija”, kaže Balažic Stipanović.

Gdje su muškarci?
Kako smo već spomenuli, ove online likovne radionice osmislila je Udruga Pozor. Voditeljica projekta Mirta Bičanić predstavila nam je udrugu i sam projekt.

“Udruga Pozor je neprofitna udruga čija je svrha podizanje opće kvalitete života građana raznim projektima, kreativnošću, stvaralaštvom… Područja djelovanja su razna: zaštita okoliša i prirode, održivi razvoj, gospodarstvo, kultura, umjetnost i ljudska prava… Udruga postoji od 2007. i imamo dosta iskustva u provedbi EU projekata. Naši volonteri su srednjoškolci i studenti i moram reći da su to doista krasna djeca koja nam puno pomažu”, kaže Bičanić.

“Inače projekt Oboji dan je osmislili naša udruga Pozor u partnerstvu s Maticom umirovljenika Peščenica Žitnjak, u okviru operativnog programa Učinkoviti judski potencijali 2014.-2020. Projekt je financirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda s 85 posto, 15 posto dalo je Ministarstvo kulture i medija iz državnog proračuna, a vrijednost projekta je 420.000 kuna. Projekt traje godinu dana do 23. ožujka iduće godine”, kaže.

Projekt je usmjeren na povećanje socijalne uključenosti osoba starijih od 54 godine, sudjelovanjem u kulturnim i umjetničkim aktivnostima putem interneta.

“Primijetili smo kontinuiran porast broja građana starije životne dobi, a koji ne prati primjeren broj kvalitetnih usluga namijenjenih baš njima. I dodatno, uslijed pandemije COVID-19, pojačana je isključenost starijih osoba iz društvenog života i smanjeni su kontakti i druženja kroz razne aktivnosti

“Naš projekt Oboji dan su zapravo online likovne radionice. Cilj projekta je tim likovnim radionicama razvijati socijalne, kreativne i digitalne vještine i doprinijeti socijalnom uključivanju osoba zrelije dobi. Dugoročno želimo da starije osobe usvoje digitalne vještine koje će im omogućiti daljnju komunikaciju putem interneta s vršnjacima, članovima obitelji i prijateljima, ali i pomoći kad se trebaju naručiti kod liječnika za pregled, kupiti nešto putem interneta, pristupiti nekom sadržaju i informacijama. Mi zato imamo te likovne radionice, ali kako su one online, usput malo učimo i tehniku”, kaže Bičanić i dodaje kako im se na likovnu radionicu, igrom slučaja, javljaju samo žene.

“Ne znamo zašto je tome tako. Možda zato što se radi o likovnim radionicama, a muškarci možda misle da to nije baš za njih. No zapravo, radionice su za svakoga i pravi cilj projekta je druženje. Mi ne očekujemo neki veliki slikarski talent i tehničko znanje, no svi koji se priključe radionici na kraju naprave doista divne radove.”

Sav materijal i tehničku podršku osigurava udruga
Sav materijal koji je našim polaznicima potraban za rad, za njih je besplatan i osiguran u sklopu projekta, a da bi se netko uključio u radionice, nije potrebno ništa posebno – tek treba doći na web stranicu Udruge Obzor i ispuniti pristupnicu ili nazvati broj telefona i prijaviti se.

“Potrebno je imati tablet, računalo ili pametni telefon spojen na internet, a sve tehničke upute polaznici dobiju u vrećici zajedno s likovnim materijalom koju im naši volonteri dostave na kućnu adresu. Znači, polaznici apsolutno nikakve obaveze nemaju, osim prijaviti se i pristupiti radionicama”, kaže Bičanić.

“U slučaju potrebe, ako polaznici nešto ne znaju napraviti na računalu, dođu im naši volonteri i pruže tehničku podršku. Imamo sve moguće opcije i mogućnosti, pa ako netko nema tablet, mi ćemo mu ga posuditi. Ako netko nema internet, može doći ovdje u naše prostorije. Znači, sudjelovati se može ili od kuće ili se može doći u naš prostor, ali, naravno, uz poštovanje svih epidemioloških mjera”, kaže i dodaje kako na radionicama ima još mjesta.

“Prosječan broj ljudi na radionici je osam, ali može ih biti i više. Jedan dio naših polaznika koji za to imaju uvjete, radionci prisustvuje online, a jedan dio dolazi u naš prostor. Trenutno su nam lokacije u Ivanja Reci, na Ferenščici i na Borongaju, a dio polaznika radionicama prisustvuje u prostoru Zaklade Zajednički put na Jarunu. Naši volonteri dolaze i polaznicima doma pa im pomažu oko tehnike ako treba, nešto instalirati, popraviti, srediti… Znači volonteri se bavi tim dijelom posla i mimo našeg projekta. Polaznici dobiju apsolutno svu podršku tako da im nije potrebno ništa osim dobre volje”, kaže Mirta Bičanić.

 

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.