DORH ju je prošli tjedan javno prozvao, a predsjednica države joj poručila da bi prije svega trebala štititi ljudksa prava hrvatskih građana. Kad su posrijedi ilegalni ulasci migranata u Hrvatsku, stječe se dojam da je pučka pravobraniteljica Lora Vidović na jednoj, a moćne državne institucije na drugoj strani.

Autor Slavica Lukić, Jutarnji list

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović uporno ponavlja da su njezine sumnje u protuzakonite postupke policije prema migrantima neutemeljene. Stvar je kulminirala potkraj prošlog tjedna kad je pravobraniteljica odlučila objaviti anonimno pismo policajaca koji joj se požalio kako ni profesionalno, ni ljudski ne može više podnijeti naloge svojih šefova za nasilje nad migrantima.

Zbog upornih zahtjeva da DORH ispita sumnje u policijsko nasilje nad migrantima koji ilegalno prelaze hrvatsku granicu, našli ste se sami naspram moćnih državnih institucija. Pučki pravobranitelj je također državna institucija koju je Sabor izabrao i zadužio da reagira kad tijela i organi države krše ljudska prava. Kako gledate na svoju situaciju?

– Radim ono što mi je u mandatu i što je moj posao, i ne razmišljam o tome hoće li me netko napadati, ili neće. Sasvim sigurno da napadi nisu ugodni, ali kad bih ih se bojala, ne bih ni radila ovaj posao. Sve te napade moj ured pažljivo analizira i argumenti su na našoj strani. Mislim da se ovdje radi o političkoj odluci da se vanjska granica Unije čuva svim sredstvima.

Ne ulazim u to je li Hrvatska za to dobila izričitu, ili prešutnu suglasnost EU-a, ali očito je da je ovakav pristup upravljanja iregularnim migracijama u Hrvatskoj stvar političke odluke. Međutim, ta se politička odluka na mene ne odnosi i ja joj se ne moram povinovati. Ja joj se zapravo i ne smijem povinovati, ako želim primjenjivati zakone na koje me obezuje Ustav.

Što u takvoj situaciji može učiniti pučki pravobranitelj?

– Moja je zadaća boriti se svim pravnim sredstvima protiv toga da policija krši ili ignorira Konveniciju UN-a o pravnom položaju izbjeglica, Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i niz drugih zakonskih i podzakonskih akata. Do sad smo se u tri slučaja obratili DORH-u tražeći da provede neovisnu istragu o pritužbama na rad policije jer takvu istragu ne može provoditi onaj koga se istražuje, tj. MUP nego je mora voditi DORH da bi bila neovisna i učinkovita.

Nema dvojbe da su mnogi među ljudima koji čekaju u Unsko – sanskom kantonu i ekonomski migranti i da mnogi ne bi dobili međunarodnu zaštitu, ali to možemo saznati samo ako za svakog od njih provedemo individualizirani postupak sukladno propisima makar se radilo o osobama koje su iregularnolegalno prešle hrvatsku granicu.To je ono što pravo traži. A to hrvatska policija ne čini već ih bez provedbe takvog postupka vraća natrag u BIiH (push back) i to čini tako dugo i sistematično da se već vjerojatno može govoriti o kolektivnim protjerivanjima. Također nam sustavno stižu pritužbe da policija pri tom koristi i silu,oduzima im stvari i slično.

Donedavno su Vam se s takvim pritužbama obraćali samo migranti. A onda ste dobili anonimno pismo jednog policajca, graničara, koje je zaoštrilo Vaš odnos s institucijama. Možete li nam ukratko ispričati što se oko toga pisma događalo?

– On nam se obratio krajem ožujka. Bilo mi je jako važno to povjerenje koje nam je iskazao očuvati…

Oprostite, kako znate da je riječ o policajcu, ako je pismo anonimno?

– Odlučila sam to pismo uzeti krajnje ozbiljno i dati mu povjerenje, sve dok i ako nadležne institucije ne utvrde da nije istinito. Osim toga, vrlo je uvjerljivo jer se tvrdnje iznesene u njemu podudaraju s pritužbama koje već dugo dobivamo od migranata, a uporno tražimo da se MUP očituje, ili da ih DORH istraži. Za mene je to pismo vrlo potresno.

Ukratko, taj anonimni policajac piše kako im migranti dolaze iznemogli i u jadnom stanju, kako se on s njima trudi postupati što humanije jer i samn ima obitelj, ali da naredbe policijske uprave i načelnika glase – vraćaj, tuci, uzmi novac, bacaj mobitele u rijeku i slično. Piše da mu je sve to mučno da ne zna što da radi jer se boji gubitka posla i kako će prehraniti obitelj. Dio koji me zapravo sledio je njegova tvrdnja da su najgori oni policajaci koji dolaze na ispomoć iz postaja iz unutrašnjosti, da su oni kao “janjičari” koji tuku i otimaju.

Odlučili smo to pismo odmah proslijediti izravno DORH-u jer da bi se provela učinkovita istraga, ona mora biti odvojena od MUP-a i MUP za nju ne bi trebao ni znati. Dan-dva nakon što mi je došlo poštom, otišla sam i osobno Glavnom državnom odvjetniku. Možda je to bilo zaista naivno, ali htjela sam pokazati kako mislim da je to pismo jako važno i ozbiljno i zamolila sam ga nam dostave i povratnu informaciju o tome jesu li nešto poduzeli, baš zato što u dva ranija dva migrantska predmeta od DORH-a nismo dobili nikakvu povratnu informaciju.

Kako je Glavni državni odvjetnik Jelenić reagirao?

– Govorio mi je o nedostatnim kapacitetima DORH-a, pogotovo kad se u istrazi ne oslanja u napolicijske službenike. Međutim, od konca ožujka kada smo mu ga dostavili do početka lipnja od DORH-a nismo dobili nikakvu povratnu informaciju pa sam se zato obratila Saboru.

DORH u priopćenju objavljenom u petak tvrdi da Vam nije ni dužan dostaviti informaciju o tome što rade?

– Istina je da ZKP ne spominje pučkog pravobranitelja. Međutim, Ustav spominje i pučkog pravobranitelja i DORH i nije DORH-u zabranjeno reći – otvorili smo predmet, postupamo, svi izvidi su tajni. Ništa više od toga nismo očekivali. Mučilo me što vrijeme prolazi, a da taj čovjek koji mi se ohrabrio pisati nema nikakvu povratnu informaciju.

Iz njegove perspektive ja sam ta koja ništa nije poduzela jer šutim. Dakle, početkom lipnja, kad mi je postalo jasno da nam DORH ni ovaj put neće odgovoriti, poslala sam presliku njegova pisma trima saborskim tijelima – Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Odboru za Ustav i Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao i predsjedniku Sabora. Nitko mi nije odgovorio.

Jedino što mi je preostalo napraviti, a da taj čovjek zna da pismo nije poslao uzalud, bilo je -obratiti se javnosti. Učinila sam to prošli tjedan ne zato da bi mi slika bila u novinama negozato što me na to obavezuje Zakon o pučkom pravobranitelju, dakle temeljem izričite zakonske ovlasti. I tada, kao što vidimo, priča dobiva svoj nastavak. Javna objava njegova pisma isprovocirala je DORH da objavi priopćenje iz kojeg doznajemo da se provode izvidi. Očito je objava ipak bila potrebna da bih doznala da institucije nešto rade.

Međutim, DORH Vas u priopćenju optužuje da ste objavom pisma razotkrili policajca koji Vam je pisao. Prilično teška optužba…

– DORH-ovo priopćenje je opširno, ali ne i osobito argumentirano. Oni u njemu upiru u tri stvari: da sam povrijedila tajnost istrage, da sam utjecala na učinkovitost istrage i da sam na neki način razotkrila prijavitelja. Ni jedna od njih ne stoji. Tajnost nisam mogla povrijediti jer nisam niti imala informaciju da DORH postupak uopće provodi. Nisam ugrozila ni učinkovitost postupka, jer sam prije prošlotjedne objave iz pisma maknula sve one detalje temeljem kojih se može do prijavitelja doći bliže do prijavitelja. Međutim, nakon toga sam iz vijesti RTL-a doznala da je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pismo policajaca koje sam im poslala u lipnju, proslijedio MUP- u, očito sa svim detaljima koji se unutra navode.

Ako je i postojala DORH-ova istraga ona je mogla biti kompromitirana već tada u lipnju, ali nisam je kompromitirala ja, već Odbor za unutarnju politiku koji je o pismu obavijestio MUP. Također preko RTL-a doznajem da je MUP već sredinom lipnja i odgovorio Odboru za unutarnju politiku. Usprkos tome, ministar unutarnjih poslova je prošli tjedan pred Odborom za Ustav ustvrdio da o tome anonimnom pismu uopće nije informiran. Kad govorimo o pritužitelju – anonimnom policajcu važno je da on zna, ako se slučajno krug oko njega sužava, da to nije zbog mog postupanja. Jako mi je važno da ima u mene povjerenja i da zna da ću stati uz njega kao i uz sve druge koji mi se odluče obratiti, koliko god mi zakon to dopušta.

Znači da ministar unutarnjih poslova pred Odborom za Ustav nije rekao istinu?

– Ne znam, ali tamo je ustvrdio da o pismu ne zna ništa. Bilo bi zanimljivo vidjeti tko je u lipnju potpisao odgovor koji je MUP uputio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

DORH ni na ovaj slučaj nije reagirao osobito žustro. Nadate li se, da će Vam se nakon ovog iskustva obratiti još neki policajac s neposrednim iskustvom nasilja nad migrantima?

– Nadam da hoće. Imam po čuvenju neslužbene informacije o tome da postoje policajci koji o tome govore, ali se još nisu odlučili ni usudili o tome govoriti neanonimno i institucionalno. Pretpostavljam da je jedan od razloga taj što misle da se neće ništa promijeniti. I razumijem policajce koji se odluče šutjeti i trpjeti, pogotovo u malim pograničnim policijskim postajama, u sredinama gdje nema posla. Stvari se sigurno ne mogu lako i brzo promijeniti. Međutim, o nezakonitim postupanjima policije ne smijemo šutjeti jer će budemo li šutjeli stvari postajati sve gore. I samim govorenjem o tim pojavama pružamo otpor nezakonitim postupanjima.

Da se razumijemo, ja mogu prihvatiti argument da ima i neutemeljenih pritužbi migranata, mogu prihvatiti i policijske tvrdnje da su neke od njih potpuno lažne. Ali situacija u kojoj policija za svaku pritužbu apriori tvrdi da je neistinita i neutemeljena, a da je takvo ponašanje ispravno i utemeljeno da pri tome ne nudi nikakvo uvjerljivo obrazloženje i da nema neovisne istrage koja bi to i potvrdila, otvara prostor i neutemeljenim pritužbama da postanu uvjerljive. Mislim da to čini ogromnu štetu Hrvatskoj, a vidimo to zadnjih tjedana i po reakcijama u stranim medijima i međunarodnim organizacijama.

Ustav traži da štitim i prava migranata čim prijeđu granicu
Međutim predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Vam poručuje da ste tu da biste prije svega vodili računa o pravima hrvatskih građana, tj. o pravu na sigurnost. Kako komentirate tu izjavu?

– Jako je teško to komentirati jer bismo puno vremena potrošili na pojašnjavanje nekih osnovnih pojmova. Ustav, a zatim i Zakon o pučkom pravobranitelju daju mi jasan mandat. Ja sam ovdje da štitim ljudska prava zajamčena Ustavom i zakonom na području Hrvatske, uključujući i prava migranata koji iregularno prijeđu granicu.

Svjesna sam da se pitanje prava migranata stjecajem okolnosti prometnulo u medijski interesantno pitanje, ali ono je tek jedno u nizu mojih ustavnih i zakonskih zadaća, što se jasno vidi i iz naših izvješća. Prošle godine jedan sam primjerak i osobno uručila predsjednici kad me je pozvala kako bi razgovarale o ovrhama. A, konkretan slučaj ovog policajaca koji mi se obratio upravo je ono što zakon od mene traži i moja je obaveza štiti njegova ljudska prava.

Međutim, vjerojatno bi se u ovom trenutku, osim hrvatske predsjednice našao priličan postotak hrvatskih građana koji će reći da ih je policija dužna svim sredstvima štiti od migranata koji granicu prelaze ilegalno i koji Vam zamjeraju što dižete buku kad policija tu i tamo prema njima primjeni silu…

-To je svejedno nasilje. Policajac koji je suprotno zakonu nasilan prema migrantu, a to čini nekažnjeno, nasilan će vjerojatno biti i prema svakome drugome, pa i vlastitoj obitelji. Nasilje je u Hrvatskoj sve prisutnije bilo da mu je osnova etnicitet, obiteljski odnosi, da se radi o migrantima, ili nešto četvrto. Nažalost, u velikoj je mjeri postalo naša svakodnevnica, a mi nemamo dovoljno kvalitetnih prevetnivnih programa, od najranijeg djetinjstva, nemamo obrazovanje za ljudska prava.

Stvar je u tome da moramo poštovati zakone i onda kad je to teško i kad nam se oni ne sviđaju i kad se njima ne slažemo. To je pitanje vladavine prava. Samo ako poštujete zakone živjet ćete u zajednici koja je sigurna jer znate koje su granice dopuštenoga. Ako idemo za tim da je u redu kršiti zakon kad nam to odgovara, ili ga ne primjenjivati, ili ga ignorirati – to onda nije vladavina prava, to nije uređeno društvo.

Selektivno poštivanje zakona, kako kome odgovara, ne čini državu čini uređenom državom. Politički oportunitet nije isto što i pravna utemeljenost. Političari populistički mogu tvrditi što god misle da će im donijeti glasove, ali to ne znači na zakonu.