– U posljednje vrijeme se u dijelu medija, točnije na stranicama portala sloboda.hr kojeg uređuje istoimena udruga (Udruga za promicanje ljudskih prava, medijskih sloboda i kulturnih vrijednosti “Sloboda”) pod predsjedanjem bivšeg člana Hrvatske čiste stranke prava (HČSP), pojavilo manipuliranje zbirkom osobnih sjećanja pod nazivom “Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas”, koju je u razdoblju od 2010. do 2014. godine, realizirala Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.

Kroz niz «tematskih» video isječaka spomenuti portal objavio je dijelove intervju povjesničara Dragana Markovine, koji je svoje sjećanje izrekao prije skoro pune četiri godine, 23. siječnja 2013. Isključivi razlog objavljivanja dijelova njegovog sjećanja bio je pokušaj difamiranja Dragana Markovine kao predsjednika novoosnovane političke stranke u RH čije osnivanje je kod dijela političkih neistomišljenika izazvalo vrlo burne, a za demokratski ambijent hrvatskog društva čak i krajnje neprimjerene reakcije. Potvrda tome je da su prezentirane izjave izvađene iz cjelovitog intervjua, ali i iz konteksta cijele zbirke te da se radi o prokušanom načinu manipulacije.

Dragan Markovina je u intervjuu govorio o sjećanjima na svoje djetinjstvo, pakao rata u Mostaru, izbjeglištvo te je na autentičan način pokazao tugu zbog svih stradanja tijekom rata i ljutnju na pokretače i vinovnike ratnih događaja. Njegov očiti antiratni stav se zahvaljujući manipulacijama koje su uslijedile ne može prepoznati

Pritom su u ovom slučaju, kao i u svim ostalim slučajevima manipulacije sadržajem zbirke, u potpunosti zanemarena autorska prava na snimljene intervjue, za intervjuima se posegnulo bez kontaktiranja Documente i suprotno istaknutim uvjetima korištenja u kojima se naglašava da je sadržaj svjedočenja moguće koristiti “samo za osobne, edukacijske i neprofitne svrhe”, a u neke druge tek uz izričit pristanak Documente.

Smatramo da se takvim manipuliranjem željelo i Documentu uvući u politikantske smicalice. Na žalost tome je podlegao i “Večernji list” koji je 03. 01. 2017. objavio tekst pod naslovom Z. Pusić: Oni o kojima govori Markovina jesu politički šljam”.

Unatoč tome da povijest koja se prezentira ovom zbirkom ne zagovara ni jednu ideologiju, već želi navesti na preispitivanje prošlosti sve one koji su spremni razumjeti značaj prošlosti u usvajanju i promicanju demokratskih društvenih vrijednosti, prikupljeni materijal koji je izložen na internetu predmet je napada ili sredstvo obračuna i manipuliranja. Pritom je iskazana agresija prvenstveno usmjerena na osobe koje su se, pristavši javno govoriti o svojim ponekad vrlo traumatičnim sjećanjima, izložile riziku da njihova priča bude predmetom manipulacije, vrijeđanja i poruge.

Smatramo da ljudi čija se sjećanja nalaze u zbirci zbog spremnosti da javno progovore o svojim iskustvima zavrjeđuju puno poštovanje. Naime, mnogi od njih su hrabro i svjesno žrtvovali intimu vjerujući da njihova priča može doprinijeti unaprjeđenju društvenih odnosa poremećenih tijekom rata, što je jedan od ciljeva Documente i ovog poduhvata. Upravo stoga se najoštrije suprotstavljamo manipulacijama sadržajem iz zbirke sjećanja, jer se korištenjem manipulacija oduzima mogućnost za humanost, kako nama samima, tako i svima drugima.

Spomenuta Documentina zbirka sadrži više oko 500 video zapisa (najveći dio može se naći na internetskoj stranici www.osobnasjecanja.hr), sjećanja kazivačica i kazivača, koji pripadaju različitim društvenim skupinama, potječu iz različitih krajeva Hrvatske, različite su nacionalne, vjerske i svjetonazorske pripadnosti. Svrha snimanja bila je povećati svijest građana o postojanju različitih perspektiva i iskustava rata, stradanja i političkog nasilja te ukazati na važnost poštivanja ljudskih prava. Kroz saznanje o patnjama svojih susjeda ili ljudi iz drugih krajeva zemlje, posebno onih koji pripadaju različitim etničkim zajednicama, htjelo se pridonijeti stvaranju društvene klime u kojoj će svijest o tuđem iskustvu potaknuti suosjećanje i solidarnost prema svim žrtvama – reakcija je Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.