Nema pravila po kojima biram likove za svoje filmove, a poticaji dolaze kako izvana, tako i iz vlastite unutrašnjosti, posvjedočila je u nedjelju navečer u razgovoru s filozofom Srećkom Horvatom gošća zagrebačkoga Filozofskog teatra ugledna njemačka redateljica Margarethe von Trotta – vodeća svjetska feministička redateljica i najvažnija predstavnica njemačkoga novog vala.

Redateljica je u svome bogatom filmskom opusu tematizirala snažne ženske likove poput poljsko-njemačke političarke Rose Luxemburg u povijesno biografskom filmu i”Rosa Luxemburg” iz 1986., u filmu “Olovna vremena” iz 1981. odnos osnivačice RAF-a Gudrun Ensslin i njezine sestre Christine, a najnoviji film “Hannah Arendt” iz 2012. posvetila je židovsko-njemačkoj filozofkinji Hannah Arendt.

Na pitanje iz publike u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) kako odabire likove za svoje filmove, Von Trotta kratko je odgovorila da ne postoji način na koji to radi. Ipak, dodala je, moglo bi se reći da je riječ o svojevrsnu “zip zatvaraču” koji se ponekad otvara prema svijetu izvan mene, a ponekad prema mojoj unutrašnjosti, ali i to bez smišljene odluke u kojem će se smjeru ‘otvoriti’.

Von Trotta : Mediji danas pridonose širenju mržnje

Film “Izgubljena čast Katharine Blum” iz 1975. prvi je film koji je Von Trotta režirala u suradnji s bivšim suprugom Volkerom Schloendorffom. Film govori o odnosu medija i pojedinca kroz priču Katharine Blum koja se spletom životnih, medijskih i političkih okolnosti našla u neobičnoj i krajnje neugodnoj situaciji žrtvenoga janjeta čija su se ‘slika i prilika’ danima provlačili po naslovnicama lista “Die Zietung”. Katharina je tako izgubila pravo na privatnost, postala je predmetom zgražanja i objektom agresije odviše uzbuđene javnosti koja je nekritički gutala senzacionalističko žutilo koje im je serviralo uredništvo toga lista.

Kako je od toga filma prošlo više od četiri desetljeća, jedno od pitanja upućenih redateljici bilo je kako ‘gleda’ na današnje medije i na veliku ulogu i utjecaj koji imaju na društvo. Kako je posvjedočila, osobitu ju brine to što se “putem anonimnih medija poput interneta može blatiti bilo koga bez ikakvih dokaza”. Smatra kako ta mogućnost pridonosi širenju mržnje kojoj ne trebaju nikakvi povodi ni dokazi i koja se lako širi, kako je rekla “podzemnim medijima koji stvaraju opasnu klimu”. Takvi mediji, dodala je, kada govore o terorizmu, “zbog načina na koji govore o tome velikom aktualnom problemu, ostavljaju otvorenom mogućnost da se terorizma doista i dogodi”. Ipak, ocijenila je kako “u Njemačkoj još postoje kvalitetni mediji, i ne preostaje nam ništa drugo nego im vjerovati”.

Današnji teroristi vjeruju kako će ih njihov čin dovesti u raj

Redateljica koja se u svoje bogatoj filmskoj karijeri bavila i pitanjem terorizma (film “Olovna vremena), uvjerena je kako su i današnji teroristi, kao i teroristi iz drugih razdoblja, u suštini nesretni ljudi koji dolaze iz životnih okolnosti koje ih potiču na terorističko ponašanje. Ali, ukazala je i na činjenicu da većina današnjih terorista smatra da će ih njihovi teroristički čin ‘dovesti u raj’ jer su motivirani ‘višim razlozima’. S tim u vezi Srećko Horvat napomenuo je kako su kod nekih terorista doista i pronađeni ključevi koje su im dali nalogodavci kako bi mogli ‘otvoriti vrata raja’.

Margarethe von Trotta rođena je u Berlinu 1942. Karijeru je počela 60-tih godina prošloga stoljeća u Parizu, gdje je radila za različite filmske kolektive, surađujući na scenarijima, a bila je i suredateljica kratkometražnih filmova.

Nakon povratka u Zapadnu Njemačku studirala je umjetnost, germanistiku i romanske jezike te pohađala tečajeve glume. Glumila je u Fassbinderovim i Schloendorffovim filmovima, no nakon što je u Parizu otkrila filmove Ingmara Bergmana i francuskoga Novog vala, i sama se odlučila okušati kao redateljica. (HINA)