Među četiri projekta predložena za sufinanciranje od strane HAVC-a u 2018. je i Matia pleše/Matia Dances redatelja i scenarista Marka Dješke, nagrađivanog autora animiranih filmova.

Marko je također autor stripa Crna Željka o srednjoškolki iz malog sela u Slavoniji, čija je svakodnevica ispunjena bullyingom kod kuće i u školi. No, ono što je neobično je da Željku svake večeri posjećuje vanzemaljsko biće i odvodi ju u svoj svemirski brod! Markove stripove možete podržati donacijom ovdje.

Njegov projekt “Matia pleše” je “sadržajno i vizualno slojevit rad, tematski inovativan u kontekstu hrvatske kinematografije, a protagonistica mu je transrodna osoba iz Hrvatske koja je promijenila muški rodni identitet u ženski govoreći o svim fazama svoje tranzicije te o položaju u užoj i široj okolini,” stoji u HAVC-ovom obrazloženju. Film kombinira animirani i dokumentarni materijal (anidox), a temelji se na 2D animaciji, pri čemu su scene konstruirane vizualima čija je autorica grafička umjetnica Tea Jurišić.

Marku Dješki postavile smo par pitanja u vezi razvoja ideje za film i očekivanjima.

U kojem društveno-političkom kontekstu nastaje ideja za ovaj film?

Hrvatsko društvo unazad nekoliko godina srlja u provaliju fašizma i ekstremizma. Udruge potpisuju peticije protiv abortusa, u školama se brani govoriti o homoseksualnosti, koju političari i Crkva istovremeno proglašavaju bolešću. Svjedočimo diskriminaciji svih koji se ne uklapaju u konzervativni društveni stereotip, a pogotovo diskriminaciji osoba drugačije seksualne orijentacije i transrodnih osoba, i to pri zapošljavanju, obrazovanju i svakodnevici općenito. Tu je i nasilje nad istima te izbacivanje iz obiteljskih domova. To su samo neki od akutnih problema društva koje odiše nezdravom atmosferom homofobije, transfobije, netolerancije i mržnje općenito. Na žalost, situacija nije puno bolja ni u susjednim zemljama. Kao filmaš osjećam se dužnim reagirati na postojeće stanje.

Što te potaknulo na bavljenje temom transrodnosti?

Posvetio sam se temi transrodnosti jer ju smatram izrazito važnom, unatoč tome što je još uvijek tabu. Mislim da svojim radom treba pokušati na pozitivan način doprinijeti ostvarenju boljeg društva. Do inspiracije sam došao prije godinu dana zahvaljujući video-radu na izložbi kolegice s Akademije likovne umjetnosti koja je tada bila na putu promjene spola. Tada mi je bilo jasno kakav će biti moj sljedeći film, koji sam planirao raditi u studiu Adriatic Animation.

Nakon nekoliko mjeseci intervjuiranja ljudi u potrazi za protagonistom/icom za svoj film, konačno sam došao do Matije koja je već za prvi sastanak unaprijed pripremila svoju trans-biografiju, kako bi mi pomogla u najranijoj fazi pretprodukcije. S obzirom na to da je Matia studentica FFZG-a, polaznica ženskih studija te da se bavi ovom temom u svom radu, odmah mi je bilo jasno da je idealna protagonistica za ovaj film, ali i da bi trebala biti i ko-scenaristica. Ne moram previše ni govoriti o njezinoj pozitivnoj energiji, komunikativnosti i golemom entuzijazmu oko svega, što je zapravo bilo presudno. U tom periodu sam doznao da su mi je odobreno oko 80% sredstva od strane HAVC-a i da je film spreman za početak produkcije u 2018. godini. Tako da se sve savršeno poklopilo.

Film će kombinirati animirani i dokumentarni materijal – možeš li nam otkriti o kakvom materijalu je riječ?

Još uvijek postoje samo ideje. Kako će izgledati materijal zapravo ovisi o tome u kojem smjeru će ići razgovor s Matijom. Za sada je zamisao da se kroz film prožima Matijina naracija. Izgovorena sjećanja će biti oživljena kroz poetični vizual mlade i uspješne dizajnerice Tee Jurišić. Igrano-dokumentarni dijelovi, kojih će biti svega 20%, prikazivat će Matiju, i to također ovisi o spontanosti dokumentarnog trenutka. Oni koji bi htjeli znati više, mogu detaljno pratiti životni razvoj ovog filma, od sada pa na dalje, na Facebooku.
Kakve reakcije javnosti očekuješ?

Kratki animirani filmovi su najčešće orijentirani na festivale, tako da je festivalska publika ciljana skupina za sada. Imao sam najbolja iskustva s reakcijama publike na svoja tri prethodna filma, koja su i nagrađena od iste. Stoga vjerujem da će reakcija biti pozitivna. Prije svega, najvažnije je napraviti dobar film s kojim ću biti zadovoljan zajedno s ljudima u mom timu s kojima ću raditi minimalno godinu dana na projektu. Također, bitno mi je imati važan aktivistički statement. Sve osim toga mi nije previše bitno, pogotovo hoće li se netko protiv filma buniti.

Preuzeto sa portala: www.voxfeminae.net