Mentorski program udruge Pragma povezuje mlade sa starijm, zrelijim osobama u odnosu jedan-na-jedan, koji je neformalan, poticajan i podržavajući.
Marija Granić, Inkluzija
Mentorstvo ima široko značenje u socijalnim i profesionalnim odnosima te općenito podrazumijeva aktivnosti poput nadzora, prenošenja iskustva, znanja i vještina, usmjeravanja, uvođenja u neki posao i slično. Obično se radi o odnosu iskusnije, redovito – ali ne i nužno – starije osobe koja prati manje iskusnu osobu dok nije spremna samostalno obavljati zadatke ili dok ne završi određenu formaciju, pripravništvo i slično. Mentorstvo može biti stručno, pod vodstvom osobe koja dobro poznaje određeno područje unutar kojeg se odvija odnos s mentoriranim ili neformalno – tada je obično na dobrovoljnoj osnovi – u kojem mentor pruža osobnu podršku mentoriranome. U svakom slučaju, mentorstvo je u svojem idealnom obliku odnos povjerenja koji ljudima pomaže u osobnom rastu i razvoju
Dobro američko iskustvo
Posebni oblik, tzv. socijalno mentorstvo, usmjereno je na pojedince koji su u opasnosti da postanu ili već jesu u socijalno marginaliziranom položaju. Tada mentorstvo označava pomoć zrelije, iskusnije, emotivno stabilne osobe drugoj, manje iskusnoj, zrelijoj ili osobi u potrebi; može označavati i pomoć stručnjaka koji pri je svega pomaže korisniku u ostvarivanju svojih prava, ali i osobnih ciljeva, te mu pruža podršku koja mu često nedostaje u okolini. I ovdje mentorski odnos podrazumijeva razmjenu znanja, iskustva i razmišljanja, uz empatičan pristup i podršku mentora. U tom odnosu nema osuđivanja, a da bi se postigli određeni rezultati, često je potrebno duže vrijeme rada te angažman obiju strana u odnosu. Mentorski odnos nije ni prijateljski ni skrbnički, već partnerski, ali i asimetričan odnos – mora postojati autoritet mentora, s elementima prijateljskog pristupa.
Programi mentorstva, kada su pozorno dizajnirani i dobro vođeni, pozitivno utječu na ranjive skupine, odnosno na osobe koje katkad trebaju više pozornosti svoje okoline ili koje nemaju dobar sustav po drške na raspolaganju. Primjerice, mlada osoba koja je nedavno izgubila roditelja ili člana uže obitelji, dijete koje je iskusilo zanemarivanje ili zlostavljanje, beskućnik ili osoba koja prima socijalnu pomoć, koja se osjeća usamljenom i sl., može imati koristi od podrške, pozornosti i ljubaznosti mentora. Ciljevi mentorskog odnosa su višestruki: ranjivim osobama pružiti osjećaj da nisu sami; pomoći im u ostvarivanju njihovih prava i potencijala; razvijati njihovo samopouzdanje, samostalnost i proaktivnost te općenito, podići njihovu kvalitetu života; razvijati kvalitetan odnos i odnos povjerenja u kojem se obje strane obogaćuju: mentor se osjeća aktivnim sudionikom u izgradnji zdravijeg i odgovornog društva, a mentorirani stječe osobu i odnos od povjerenja kroz prihvaćanje po drške, savjeta, znanja, iskustva te kroz povećani vlastiti angažman.
Mentorski program zahtjeva posrednika – koordinatora mentorskog odnosa – što je obično zadatak organizacije ili stručnjaka koji provode mentorski program. Oni imaju ulogu odabira mentoriranih osoba i mentora kroz inicijalne intervjue, uparivanja mentorskog para te izrade individualnog plana mentorskog odnosa, održavanja edukacije za mentore, monitoringa i evaluacije programa i mentorskog odnosa, održavanja susreta, to jest supervizije mentora, posredovanja između mentora, mentoriranih osoba, škola, obitelji i drugih institucija, osiguravanja to ga da svi sudionici imaju jasnu predodžbu o ulogama i očekivanjima u programu itd. Ovakav strukturirani pristup omogućuje visoku profesionalnost i učinkovitost mentorskih programa.
Mentorski su programi vrlo razvijeni i prisutni u lokalnim zajednicama u SADu, a brojne se osobe odluče volontirati i kroz podršku ranjivim skupinama dati doprinos svojoj zajednici. U Hrvatskoj se takvi programi provode povremeno, najčešće uz projekte organizacija civilnog društva, dok, nažalost, socijalno mentorstvo nije zaživjelo u sustavu socijalne skrbi, gdje bi se provodio na sustavnijoj razini iako se prije desetak godina provodila edukacija stručnjaka.
Izazovi rada
Primjer socijalnog mentorstva u Hrvat skoj jest Mentorski program za mlade koji provodi udruga Pragma. Program povezuje mlade (adolescente), mentorirane osobe, sa starijim, zrelijim osobama (studenti, zaposlene osobe), mentorima, u odnosu jedan-na-jedan, koji je neformalan, poticajan i podržavajući. Mentor u tom odnosu predstavlja izvor podrške te pozitivan model ponašanja za mlade. Mentor i mentorirani redovito se druže tijekom jedne školske ili kalendarske godine, zajedno provode kvalitetno vrijeme u slobodnim aktivnostima i u razgovoru, s dugoročnim ciljem motiviranja mlade osobe na ostvarenje osobnih, obrazovnih i/ili poslovnih ciljeva. To mogu biti ciljevi uspješnog završetka ili nastavka obrazovanja, kvalitetnog zaposlenja, povećanja samopouzdanja, razvoja interesa, poboljšanja komunikacijskih i socijalnih vještina, razvoja radnih navika te usvajanja društveno poželjnih vrijednosti i ponašanja.
Mentorski program u Pragmi namijenjen je učenicima završnih razreda osnovne škole, učenicima srednjih škola, posebno onima koji imaju teškoća sa školskim uspjehom ili su u riziku od ispadanja iz sustava redovnog obrazovanja te mlađim punoljetnicima koji se nalaze pred izazovom nastavka obrazovanja i/ili zaposlenja. Izazovi s kojima se suočavaju mladi uključeni u mentorski program uglavnom su vezani uz školu (problemi učenja, problemi prilagodbe, usamljenost, teškoće koncentracije, gubitak motivacije, rizik od napuštanja školovanja…), društveni položaj (teža financijska situacija, problem loših uzora ponašanja iz okoline, vršnjački pritisak prema nepoželjnom ponašanju…), obitelj (rastavljeni roditelji, loša i neadekvatna komunikacija s roditeljima, osjećaj nedostatne podrške od obitelji…), sliku o sebi i emocije (nisko samopouzdanje, pitanje identiteta i osobnih ciljeva, nedostatak asertivnosti, loša kontrola emocija…) te druge tipične teškoće odrastanja.
Mentorstvo razvija kvalitetan odnos pun povjerenja u kojem se obje strane obogaćuju
Očekivani rezultati za mentorirane osobe u Pragminom mentorskom programu su: uspješno završavanje obrazovanja, aktivno traženjezaposlenja; povećanje samopouzdanja, otkrivanje vlastitih talenata i potencijala; poboljšanje komunikacijskih i socijalnih vještina; preuzimanje odgovornosti i izvršavanje obveza te razvoj radnih navika; usvajanje društveno poželjnih vrijednosti i ponašanja. Mladi koji su do sada sudjelovali u programu redovito iz javljuju kako su im mentori bili značajan izvor podrške i oslonca te primjećuju da su ostvarili određene promjene u svojem životu. Primjećuje se kako je program pomogao mladima da bolje organiziraju svoje svakodnevne aktivnosti, osobito učenje, da budu uspješniji u obrazovanju, da se upute u način na koji funkcioniraju fakulteti (za one koji su htjeli nastaviti obrazovanje nakon srednje škole), pomogao im je u razvoju samopouzdanja, u većem otvaranju socijalnim odnosima (s vršnjacima), emocionalnom rasterećenju zbog teškoća koje su osjećali, na primjer vršnjačko nasilje.
Ući u svijet mlade osobe
Ovako jedna mentorica-volonterka Pragme opisuje svoje iskustvo: „Mogu reći da sam pri samom uključivanju u mentorski program bila motivirana i zapravo vođena željom da upoznam ovakve mlade osobe, osobe koje ima ju poteškoća u obrazovanju, koje se ne uspijevaju uspješno nositi s učenjem i ostalim obvezama vezanih uz školu… Željela sam nekoj od tih osoba pružiti razumijevanje, savjet i podršku: podržati ju u promjeni i ciljevima koje želi ostvariti… Tako da sam naučila kako joj pristupiti na njoj bliski način, kako joj približiti neke vrijednosti koje se smatraju poželjnima u životu… Kao mentor toj sam osobi bila netko kome može reći ono što ju možda muči u školi, zašto ne može učiti, s kakvim se poteškoćama suočava tijekom obrazovanja i, na kraju krajeva, zašto ne postiže dobre rezultate. No, mentorski odnos, budući da on nije ograničen na pružanje pomoći u području škole i učenja, pomaže men toriranome i u poboljšanju odnosa s vršnjacima, obitelji, boljem provođenju slobodnog vremena, planiranju budućnosti… Mentor može s mentoriranim razgovarati o bilo čemu što muči mladu osobu, a ona to ne može podijeliti s prijateljima ili s obitelji. Nekad mlada osoba čak odbija govoriti o školi jer ju drugi svakodnevno podsjećaju na obveze kojih je i sama dobro svjesna. Tada mentor može biti osoba koja će kroz razgovor, sportsku, kulturnu ili neku drugu aktivnost pokušati ući u svijet mlade osobe kako bi ju jača la, ohrabrivala, poticala, pomogla joj otkriti njezine vrline, talente i potencijale. Razvijanjem dobre slike o sebi i samopouzdanja, koji su često pozadina školskog uspjeha, mlada će se osoba lakše suočavati i sa školskim obvezama.“
Mogla sam s nekim razgovarati
Ovo su neki od odgovora mladih na pitanje što im se u mentorskom programu najviše svidjelo:
– To što imam osobu koja mi daje savjete kako dalje i usmjerava me.
– Što sam uvijek imala nekoga kome se mogu obratiti u vezi bilo čega i uvijek sam dobila dobar savjet.
– To što postoji takva udruga za pomoć mladima.
– Cijela ta ideja mentorstva, mislim da je odlično što mi netko stariji može podijeliti svoja iskustva i savje te. Mogla sam s nekim razgovarati o školi bez da me osuđuje, naučila sam bolje organizirati vrijeme.
– Najviše mi se svidjelo što su svi bili jako divni prema meni i to što se sada,za razliku od početka programa, osjećam jako zadovoljno i dobro u svojoj koži
………………………………………………………………..
Tekst je objavljen u okviru projekta “Uključiva kultura – potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca” koji sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Nositelj projekta je Matica hrvatska, a partneri su Udruga Pragma i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Ukupna vrijednost projekta je 1.393.707,02 kuna.