Mile Nikolić jedan je od onih koji osobnim angažmanom žele dati doprinos boljem životu Roma u Sisačko-moslavačkoj županiji i djeluje u više udruga obavljajući razne dužnosti.

Po višem stupnju obrazovanja, po načinu na koji odgaja svoju djecu, ali i njegovu promišljanju, temeljenu ponajprije na velikome životnom i profesionalnom iskustvu, može biti dobar primjer i smjernica i drugim Romima. U Sisku je s njim razgovarao Antun Brađašević za portal Romi.hr i evo njegovih stavova i poruka.

Na koji ste se način angažirali na pitanjima Roma na Vašem, sisačkom području?

Doselio sam se iz Novog Sada 2009. godine i u zadnjih 4-5 godina primjećujem kako ovdje nije nešto u redu što se tiče samog vodstva Roma, a naši ljudi ne ostvaruju ni dovoljno pomoći u pravnom, ekonomskom i drugom smislu, a pritom postoji mogućnost promjene na olje. Prije više godina imao sam zadovoljstvo upoznati jednog od poznatih romskih lidera, Kasuma Canu, nažalost sada pokojnog. Prije svega bio je jako dobar čovjek koji me savjetovao i pomogao mi kako bi moja djeca mogla ostvariti prava za stipendiju za svoje školovanje. Npr. moj mlađi sin već u 3. razredu srednje škole počeo je dobivati stipendiju koja je njemu, ali i nama roditeljima mnogo značila kako bi se on mogao obrazovati poslije i na fakultetu. To je dobar ali rijedak primjer neposredne pomoći koje sam dobio od tzv. romskih lidera, a mnogi sebe tako zovu.

Prije dvije godine pristupio sam Romskome nacionalnom vijeću. Po meni, tu su ljudi koji najbolje razumiju i najviše znače za našu romsku populaciju. Posebno mi se svidjelo to što tu postoje eksperti za pripremu i provedbu projekata EU-a, za opće, ali i akademsko obrazovanje mladih kao i cjeloživotno obrazovanje, za pitanja zapošljavanja i socijalnog poduzetništva, za pitanja primjene zakona i strategija od socijalne politike do stanovanja, zdravstva, ali i pitanja kulture, jezika i dr.

Posebno sam zadovoljan projektom ROMI.HR kroz koji je RNV pokrenuo najbolji i najinformativniji časopis i internetski portal za romska pitanja u Republici Hrvatskoj. Naglašavam to jer znam koliko je važno imati takvu krovnu udrugu i koliko je prilika romska zajednica propustila zadnjih godina i desetljeća jer, za razliku od drugih nacionalnih manjina, nije imala jednu takvu krovnu udrugu do prije četiri godine.

Koja je Vaša osobna profesionalna orijentacija?

Bavim se ugostiteljstvom. Najprije sam završio za konobara, a potom za menadžera. Najviše sam vezan za segment turizma, pogotovo na Jadranu. Vrijeme izvan sezone, jedno kraće razdoblje tijekom zime bilo mi je slobodno pa sam ga provodio, između ostalog, u intenzivnijoj komunikaciji s prijateljima iz romske zajednice u nastojanju da pridonesemo da se položaj Roma poboljša.

Koji su, po Vama, glavni problemi Roma u Sisačko-moslavačkoj županiji i šire u RH?

Vidite, moram biti kritičan i pomalo sarkastičan pa reći kako nažalost većina naših romskih tzv. „lidera“, ali ne samo oni, imaju taj „papagajski sindrom“ pa kažu kako su Romi pretežno neobrazovani, kako nemamo dobru kulturu stanovanja i živimo u neadekvatnim uvjetima, i sve se svodi na to kako nemamo primanja, nemamo ovo, nemamo ono.

U tom nabrajanju izgubi se iz vida činjenica što je od svega toga najvažnije za nas Rome. Uvjeren sam kako je to prije svega obrazovanje. Upućujem stoga kritiku što zadnjih godina po tom pitanju gotovo da i nije bilo nikakvih većih pomaka što ide na dušu i najvišim romskim liderima koji nas zastupaju na najvišoj državnoj razini.

Posebno sam nezadovoljan što se kuća obrazovanja počela graditi od krova, a ne od temelja. Neki ljudi se samohvale zbog romskih kolegija na Filozofskom fakultetu, a mi u cijeloj Hrvatskoj na svim fakultetima trenutno nemamo 20 Roma studenata i ni jednoga jedinog, koliko znam, na tom Filozofskom fakultetu.

Uloženo je jako mnogo novca za nešto što izgleda nije za Rome umjesto da se uloži novac u to da sva romska djeca dobiju udžbenike, besplatan prijevoz do škola i stipendije pa da završe osnovne i srednje škole, a kada iz završe, onda će biti i studenata Roma.

Mali su pomaci i kada je riječ o stanovanju i možda eto nešto značajnije kada je riječ o kulturi, a tu posebno mislim na obilježavanje Svjetskog dana Roma i odavanje počasti Romima ubijenima u Jasenovcu. Zamjerku imam i po pitanju jezika. Mislim kako tu ništa nije urađeno. Ima tu samo reklamiranja na televiziji, a suštinski se radi malo ili ništa za Rome kada je riječ o onome što je nama prijeko potrebno za život i opstanak.

Kako komentirate romski aktivizam u nevladinu sektoru, u udrugama građana i suradnju s nevladinim organizacijama?

Tu ima nekih pomaka jer neke udruge rade dobro i na dobrom su tragu kako fokusirati svoje interese i ostvariti primjerice sredstva EU fondova kroz odgovarajuće natječaje za koje treba napisati i uspješno kandidirati projekte. Opet ću spomenuti obrazovanje, što potvrđuje moju tezu kako se uzročno-posljedična veza uvijek spozna, a to je znanje. U tom kontekstu vidim smjernice koje nudi RNV i ljude kao što je kolega Duško Kostić iz Belog Manstira, koji demonstrira u praksi kako se to treba raditi. U našem Sisku kolega Ranko Nikolić posebno se trudi i ulaže veliku energiju zalažući se za prava ljudi iz romske zajednice, posebno za ljude iz naselja na Poljanama. On ima problem što oko sebe nema dovoljno stručnih osoba, a za kvalitetnu suradnju s Gradom i Županijom to je neophodno.

Kako ocjenjujete provedbu državnih strategija koje imaju za cilj bolje uključiti Rome u cjelokupni društveni život u RH ovih zadnjih godina?

Od Akcijskog plana za provođenje Nacionalne strategije u prve tri godine provođenja nije bilo gotovo ništa. Mnogo se obećavalo, a malo napravilo. Poseban je problem što za neka područja i ne znamo koliko je to malo jer neka tijela odbijaju voditi evidencije o Romima. Ipak, nadam se kako bi od ove godine ipak moglo biti pomaka. Imam dojam kako bi gospodin Plenković mogao imati sluha za nas jer ima širinu pogleda i odlično je informiran s najviše međunarodne razine. Ipak treba i jača podrška iz same romske zajednice, od romskih predstavnika koji bi morali pomoći novoj Vladi s Plenkovićem na čelu, posebno pri utvrđivanju prioriteta. Mislim kako saborski zastupnik Veljko Kajtazi tu sam ne može učiniti ništa ako nema jaku podršku svih nas iz romske zajednice. I pritom mislim na sve dijelove romske zajednice, a ne samo one koji su njegovi birači jer je veliki broj Roma glasao ili za druge kandidate ili za stranke na općim listama.

Ima li segregacije prema Romima u Sisku i ovoj Županiji?

Malo je primjera izravne diskriminacije i ona je obično neizravna, ali i mi Romi ne smijemo biti paranoični, pa sve što nam se dogodi ne trebamo shvaćati kao nacionalnu ili rasnu netrpeljivost. Osobno sam doživio primjer kada me nisu primili u Topuskom za predavača u srednjoj ugostiteljskoj školi premda sam i više nego udovoljavao uvjetima natječaja. S mojih 20 godina staža i višom menadžerskom školom te iskustvom u vođenju nekih velikih ugostiteljskih objekata, ja im nisam bio dovoljno dobar, a tražili su čak osobu i bez iskustva. Od našega tadašnjeg romskog zastupnika gospodina Memedija tražio sam i dobio preporuku vezanu uz to da sam Rom te bih eventualno po toj osnovi mogao imati i prednost. Na kraju su poništili taj natječaj. Ja sam iz toga izvukao svoj zaključak kako je to bilo baš zbog mene, ali eto, možda je to samo moja subjektivna procjena.

Što mislite o eventualnoj asimilaciji Roma u Hrvatskoj i problemu depopulacije?

Moje je mišljenje da ih, umjesto ovih 17 tisuća koliko se navodi da ima Roma u Hrvatsko, ima barem tri puta više. Oni se ne izjašnjavaju kao Romi zbog predrasuda. Kada govorite o depopulaciji, dopustite opet možda malo sarkazma. Mi smo Romi nomadski narod koji duže živi ondje gdje mu je bolje. Sadašnje politike u Hrvatskoj jesu takve da ne ulijevaju ljudima povjerenje, posebno u gospodarskom i socijalnom pogledu. Ne možemo mi svi biti u Zagrebu ili Njemačkoj. Snalazimo se i borimo kroz život za svoje obitelji, djecu i to je stalni proces.

Od nove hrvatske vlade očekujemo neki pomak. Pripremit ćemo se mi za nadolazeće lokalne izbore da ostvarimo bolje pozicije. Gospodin Plenković ima sluha za naše probleme, a saborski zastupnik već je napravio kiks u nedavnom izbornom procesu na parlamentarnim izborima kad je potpisao podršku Milanoviću pa sad ipak daje podršku Plenkoviću. To je nedosljednost.

Mi trebamo biti uz novoizabranu vlast u Hrvatskoj i dati svoj doprinos unapređenju ljudskih prava za sve i bolji život svih građana RH. Taj koncept što bolje suradnje mora biti i na lokalnoj razini u općinama i gradovima pa će se ubrzo vidjeti napredak na mnogim poljima.

Za kraj, Vaša poruka Romima, ali i predstavnicima većinskog i ostalih naroda.

Moj pokojni ujak Trifun Dimić, književnik, pokretač i rukovodilac kulturnih akcija Roma, bio je posvećen kulturnoj afirmaciji i emancipaciji Roma u AP Vojvodini, te je pokrenuo i inicijativu za osnivanje pokrajinskog Društva za književnost i jezik Roma, a 1996. godine, uz njegov angažman, formirana je Matica romska. On bi znao reći kako mi Romi nemamo obrazovanja zato što nemamo novaca. Nemamo novaca zato što nemamo obrazovanje. Znači da smo u svojevrsnom začaranom krugu. Ako nađemo iz njega izlaz, spašeni smo, a izlaz je u tome da se obrazujemo i tu posebno mislim na naše mlade. To bi bila moja poruka i tema za promišljanje svima nama.