Premda je tek spremačica u našoj najvećoj zaštitnoj radionici za osobe s invaliditetom, Valentina pršti od zadovoljstva: za to joj je dovoljna sjajna atmosfera na poslu i brojna putovanja na natjecanja sa svojim klubom STKI URIHO.

Piše Klaudija Klanjčić

“Upravo to povjerenje koje vlada među kolegama, a opet s druge strane rad i disciplina, čini to da doista uživamo u poslu”, rekla je Valentina Orečić (24) iz Zagreba, spremačica u Ustanovi URIHO, u proizvodnom pogonu Ivančica na Kajzerici.

Inače živi u Lasinji pored Karlovca s tatom i sestrom, ali zbog posla prijavljena je u Zagrebu. Teta po tati iz Bregane joj je zakonska skrbnica nakon smrti majke, koja je preminula kad je Valentina imala samo pet godina.

Prve tri godine srednje škole polazila je u Centru za odgoj i obrazovanje Zagreb u Zagorskoj 14, smjer pomoćna krojačica. Nakon toga je nastavila godinu dana u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, za krojačicu.

“Međutim, kasnije u Radnom centru URIHO-a u Gundulićevoj, u kojem sam bila mjesec dana, shvatila sam da me ne interesira šivanje. Barem ne za sada. Više mi se sviđalo da čistim i da budem spremačica. Tako da radim upravo ono što volim i što me veseli. Imam super ekipu na poslu i zadovoljna sam. Svjesna sam te privilegije da sam se uspjela zaposliti, budući da toliki mladi još uvijek traže svoje mjesto pod suncem. Zato se zahvaljujem svima koji su mi pomogli u tome, a napose ravnatelju Ustanove URIHO Josipu Držaiću, koji zaista ima osjećaje za sve nas radnike. To ne govorim samo iz vlastitog iskustva, nego su ljudi zaista zadovoljni”, pojasnila je Valentina.

Na pitanje zbog čega su zadovoljni, kakvi su im uvjeti na poslu, rekla je: “Naime, u sredini smo gdje nema diskriminacije. Puno je osoba s invaliditetom i nekako si pokušavamo dati jedni drugima podršku. Nikome nije lako, toga smo svi svjesni. Zato radimo koliko god možemo, razgovaramo, sklapamo prijateljstva, i bude nam lakše. Nije da sad moramo biti ‘tihi kao zaliveni’. Upravo zbog toga, čini mi se, naša Ustanova na čelu s ravnateljem postiže takve rezultate.”

Inače, Valentina je u sretnoj vezi s Kristijanom (25), koji radi u pekarnici Klara u Novom Zagrebu kao skladištar.

“Već smo četiri godine zajedno. Nismo se još zaručili, ali planiramo vjenčanje”, rekla je Valentina.

“Kao i svaka djevojka, s nestrpljenjem čekam taj dan. Glavno da se volimo i poštivamo, a dalje će sve nekako doći na svoje mjesto. Moramo misliti i na financije, tako da još uvijek štedimo.

Uglavnom, u daljnjem životu mislim se posvetiti obiteljskom životu i sportu”, rekla je.

U svijet stolnog tenisa u sklopu URIHO-a, u kategoriji 11 s intelektualnim teškoćama, ušla je prije dvije godine, znači godinu dana nakon što se uspjela zaposliti. Za sada je osvojila dvije zlatne, dvije brončane i nekoliko srebrnih medalja. Ove godine pružila joj se prilika da sudjeluje na Specijalnoj olimpijadi za osobe s invaliditetom te je osvojila zlatnu medalju iz bacanja loptice, a brončanu u skoku udalj. Sudjelovala je i na Državnim prvenstvima u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom, i to dva puta – u Splitu i Vinkovcima, ali tada bez medalja.
“Ne mogu svi pobijediti. Ponekad treba znati i izgubiti. Najvažnije da ne odustanemo, vježbamo dalje i damo svaki puta sve od sebe. Kako u sportu, tako i u svim poljima života. Podršku od naših trenera imamo, kao i od svih nadležnih. Tako da samo treba uprijeti vlastite snage, imati smirenost i rezultati će doći. Trenutno treniram dva puta tjedno kod svoje trenerice Ivane Knežević Šambić u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava”, rekla je.

Inače obožava glazbu, trčanje, vježbanje, sport općenito.

“Uz posao, pruža mi se stvarno rijetko prilika da mogu pročitati knjigu. Radije provodim vrijeme na Facebooku, gdje sam aktivna jer objavljujem fotografije. Ali i to samo kad završim posao, odradim trening i napravim kućanske poslove“, dodala je.

S obzirom da je URIHO iznjedrio vrhunske sportaše, Valentina je nekoliko puta bila u navijačkoj skupini na čelu s predsjednicom STKI-a URIHO Jadrankom Blagus.

“Naprosto volim kad idemo navijati. Nedavno sam išla u Laško u Sloveniji, kad su igrale Anđela Mužinić i Helena Dretar-Karić. Osim što nam poraste adrenalin kad navijamo, prilika nam je to da malo i putujemo te razbijemo svakodnevicu. Imamo sreću da nam se pružaju ovakve mogućnosti, na čemu zaista mogu zahvaliti upravo našoj nadređenoj Jadranki Blagus i ravnatelju Josipu Držaiću. Samo zahvaljujući njihovoj empatiji prema osobama s invaliditetom, došli smo i u svijet sporta i dobili posao, što je u biti rijetkost s obzirom na prilike u kojima živimo”, rekla je Valentina za kraj.

Preuzeto sa portala: In portal