“Pjevale smo pjesmicu koja je sadržavala riječ ‘stop’, kada bismo se na trenutak zaustavili. Taj moment je za Miju bio najdraži. Nakon nebrojeno puta ponovljene pjesme nakon dvije godine rada došao je trenutak kada je ona sama izgovorila ‘stop!”, prisjeća se muzikoterapeutkinja Irena Magaš jednog od dražih trenutaka u svojem radu, kada je neverbalna djevojčica Mia uz pomoć glazbe progovorila. Iako je muzikoterapija je u svijetu razvijena terapeutska metoda, u Hrvatskoj je tek u počecima.

Marina Kelava, H-alter
“Pjevale smo pjesmicu koja je sadržavala riječ ‘stop’, kada bismo se na trenutak zaustavili. Taj trenutak je za Miju bio najdraži. Nakon nebrojeno puta ponovljene pjesme nakon dvije godine rada došao je trenutak kada je ona sama izgovorila ‘stop!”, prisjeća se muzikoterapeutkinja Irena Magaš jednog od dražih trenutaka u svojem radu, kada je neverbalna djevojčica Mia uz pomoć glazbe progovorila.

Iako je muzikoterapija je u svijetu razvijena terapeutska metoda, u Hrvatskoj je tek u počecima, a u Rijeci je Magaš provodi kroz udrugu Muzikopter koju je osnovala 2014. zajedno s kolegicom Petrom Brusić. U udruzi rade s djecom i rjeđe, mladima, s poteškoćama u razvoju.

“Terapijski sat ovisi o tome na kojim ciljevima radimo. Ako pjevamo na primjer pjesmicu ‘Blistaj. blistaj’, pjevat ću ‘a’ uz izraženu ekspresiju lica. Dijete emitira moju ekspresiju i s vremenom dođe do toga da izgovori ‘a’. Kod neke djece je govor razvijen, ali ga ne žele koristiti. S njima radimo da izgovore cijelu rečenicu. Ako je riječ o razvoju motorike, možda ćemo svirati na bubnju. Tu je bitno da koriste obje palice. Pomak je kod djece s ozbiljnim teškoćama minimalan, ali ipak značajan”, opisuje Magaš.

Ponekad će u sklopu terapijskog sata i šetati kroz prostor s trianglovima ili koristiti tijelo na druge načine u čemu se krije razlog zašto ova terapijska metoda u svom hrvatskom nazivu ne koristi riječi glazba.

“Sam koncept takve terapije bliži je starogrčkom pojmu mousike, koji označava spregu glazbe i pokreta i zato se smatra prihvatljivijim. I u samoj muzikoterapiji razlikujemo receptivnu i aktivnu terapiju. U receptivnoj terapiji ću možda puštati glazbu i voditi osobu u vođenu imaginaciju. No, s djetetom s primjerice autizmom najčešće ne mogu raditi takvu terapiju, pa radimo aktivnu što znači da zajedno pjevamo, sviramo ili se krećemo”, kaže Magaš.

U udruzi provode individualnu terapiju, ali i grupnu u sklopu raznih projekata. Susreću se s različitim vrstama invaliditeta ili teškoća od autizma, različitih sindroma, cerebralne paralize te mnogih kombinacija višestrukih teškoća.

“Muzikoterapija kao i svaka druga terapija ovisi o korisniku, kako reagira i osjeća se u muzičkom okruženju. Nema pravila da bismo mogli reći više utječe na djecu iz autističnog spektra nego recimo na djecu s Down sindromom”, ističe Magaš.

Kako ovakva vrst rada utječe na razvoj govora, motorike, socio-emotivni razvoj te na poboljšanje slike o sebi, u Muzikopteru su uvjereni da bi se trebala nalaziti u okviru institucija.

“U svijetu je muzikoterapija u bolnicama i u svim edukacijsko rehabilitacijskim centrima. Kod nas je to za sada jedino u Centru za autizam Rijeka i Osijek. Možda je i u još nekoj instituciji, ali je to većinom u okviru projektnog programa, a ne stalnog”, kaže Magaš.

Uz glazbeno obrazovanje, za muzikoterapeuta je potrebna je edukacija iz muzikoterapije, koju je u Hrvatskoj održavala Hrvatska udruga “Kao i ostale umjetnosti, glazba se u vrijeme pandemije pokazala izuzetno bitnom jer nam omogućuje kanaliziranje svih negativnih osjećaja koje je ova situacija izazvala. Umjetnost se još jednom pokazala kao jedan od najboljih načina da se prebrode teška stanja”muzikoterapeuta u trajanju od dvije godine, a od nedavno i kao dio Poslijediplomskog specijalističkog studija kreativne terapije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Iako se na tu dodatnu edukaciju najčešće odlučuju psiholozi, rehabilitatori, glazbeni pedadozi i ljudi koji dolaze iz sličnih primarnih zanimanja, ima i iznimaka. Magaš je tako magistra prava koju je za rad s djecom i mladima s teškoćama inspirirao susret s djetetom s autizmom u glazbenom vrtiću koji je vodila na Narodnom učilištu u Rijeci.

“Glazba je oduvijek prisutna u mom životu tako da će pravni fakultet ostati samo za borbu protiv diskriminacije djece sa teškoćama i za ostvarivanje njihovih prava”, kaže Magaš čija udruga trenutno ne radi s odraslima. Za to nemaju dovoljno stručnjaka, a i za djecu imaju listu čekanja.

“Muzika je zaista univerzalan medij i na muzikalnost ne utječu ozbiljna neurološka oštećenja i traume. Ako dijete neće svirati, pjevati će, ako neće pjevati, slušati će. Jako je puno mogućnosti da se dijete izrazi i da terapeut nađe zajednički jezik s djetetom, a to je jako bitno”, ističe.

Interes roditelja i djece i potrebe za ovakvu terapiju su velike. Iako ih zasad u Muzikopteru ne mogu sve zadovoljiti, imaju planove za širenje. Muzikopter u budućnosti vide kao rehabilitacijski centar za muziko, plesnu i art terapiju te inkluzivnu muzičku edukaciju.

“Jedini problem s kojim se susrećemo su financije i indirektno prostor za rad. Udruga se financira isključivo iz članarina roditelja koji su općenito preopterećeni financijskim izdacima za sve moguće terapije koje su djeci s teškoćama u razvoju neophodne, to iznosi i po 2000 kuna mjesečno samo za terapije. Naš sustav nažalost uopće ne funkcionira i većinu terapija snose roditelji sami. Rana intervencija funkcionira samo na papiru”, zaključuje Magaš.

Digitalne rožice – stvaranje dostupnije i uključivije kulture

Prilika za uključivanje u muzikoterapijske programe se ipak od jeseni pruža i onoj djeci kojoj inače takva terapija nije dostupna. Zahvaljujući suradnji Muzikoptera s udrugom Ri Rock i udrugom RUKE u sklopu projekta “Digitalne rožice” financiranog iz Europskog socijalnog fonda održavat će se i besplatne radionice muzikoterapije.

“Uslijed situacije s COVID-19 došlo je do još veće segregacije, shvatili smo da se djeca i mladi, pogotovo oni s poteškoćama u razvoju, osjećaju izgubljeno, da nemaju gdje provoditi slobodno vrijeme. Kroz ovaj projekt želimo premostiti tu novonastalu realnost, omogućiti djeci da se zbliže, pružiti im priliku za kvalitetno provođenje vremena u društvu”, ističe Katerina Jovanović, voditeljica projekta Digitalne rožice iz udruge Ri Rock. Riječ je o seriji online programa koji kreće u rujnu, a nastojat će utjecati na kulturnu i umjetničku edukaciju, razvoj samostalnosti, poboljšanje “Djeca sudionici radionica će svojim angažmanom ponuditi prilagođene i aktualne sadržaje svojim vršnjacima, uključujući djecu s poteškoćama u čitanju te slijepu i slabovidnu djecu”slike o sebi te poboljšanje socio-emocionalnog kontakta, izgradnju interpersonalnih odnosa, osobni rast i razvoj kroz oslobađanje kreativnosti i individualnosti djece i mladih, najavljuju udruge.

U sklopu projekta održavat će se tako online radionice audio digitalizacije kulturno-umjetničkih sadržaja te montaže radijskih emisija za djecu i mlade. Kako udruga Ri Rock vodi i Radio Rožu cilj je da djeca produciraju radio sadržaje koji će na kraju biti emitirani na toj radio postaji.

“Djeca sudionici radionica će svojim angažmanom ponuditi prilagođene i aktualne sadržaje svojim vršnjacima, uključujući djecu s poteškoćama u čitanju te slijepu i slabovidnu djecu”, najavili su.

Održavat će se i online radionice muzikoterapije za djecu i mlade s teškoćama u razvoju, predviđeno je i online emitiranje emisija s interaktivnim audiovizualnim sadržajima iz područja kulture i umjetnosti u suradnji s osnovnim školama, kao i to da djeca pišu tekstove koji će biti objavljeni u dječjem online časopisu BrickZine. https://brickzine.hr/

“Na radionice će se moći prijaviti putem javnog poziva. Želimo da radionice koje su u sklopu ovog projekta budu otvorene svima. Muzikoterapija, primjerice, se inače plaća pa je ovo prilika i za djecu kojima to roditelji inače ne mogu priuštiti, da sudjeluju”, ističe Jovanović.

Udrugama je osobito bitno da se programima pridruže i djeca s poteškoćama u razvoju, kao i djeca bez zdravstvenih teškoća.

“Iako se radi na inkluziji djece s poteškoćama u društvo, smatramo da to i dalje nije dovoljno. Želimo osvijestiti i svoj djeci da su djeca s poteškoćama tu, da zaslužuju jednake prilike i tretman kao ostala djeca. Oni zaslužuju i da ih se pripremi za izazove ovog vremena jer koliko god nama bilo teško, njima je bila još teže. Djeca su se povlačila u sebe i to želimo adresirati”, kaže Jovanović.

Udruga Ri Rock se inače bavi razvojem alternativne glazbene scene među djecom i mladima u Rijeci, no u zadnje su se vrijeme okrenuli i radu s marginaliziranim skupinama.

“Kao i ostale umjetnosti, glazba se u vrijeme pandemije pokazala izuzetno bitnom jer nam omogućuje kanaliziranje svih negativnih osjećaja koje je ova situacija izazvala. Umjetnost se još jednom pokazala kao jedan od najboljih načina da se prebrode teška stanja”, zaključuje Jovanović.

Što radi muzikoterapija

“Muzikoterapija predstavlja profesionalnu upotrebu glazbe i njenih elemenata kao intervencije u medicinskom, obrazovnom i svakodnevnom okruženju, u radu s pojedincima, skupinama, obiteljima ili zajednicama koje nastoje ostvariti optimalnu kvalitetu života i poboljšati fizičko, socijalno, emotivno, spoznajno i duhovno zdravlje”, navode iz Hrvatske udruge muzikoterapeuta HUM.

Što rade muzikoterapeuti

Muzikoterapeuti procjenjuju emocionalno i fizičko zdravlje, socijalno funkcioniranje, komunikacijske sposobnosti i spoznajne vještine kroz glazbene odgovore; osmišljavaju seanse muzikoterapije na temelju potreba klijenta primjenjujući muzičku improvizaciju, receptivno slušanje glazbe, skladanje pjesama, analizu teksta pjesme, glazbu i vođenu imaginaciju, muzičke nastupe i učenje kroz glazbu; sudjeluju u interdisciplinarnom planiranju tretmana, procjeni i praćenju učinaka, opisuju iz HUM-a.

Tekst preuzet sa stranice H-alter.