Right Livelihood Award ove godine ide aktivistima za ljudska prava u Siriji, Egiptu, Rusiji i turskim novinama Cumhuriyet. Nagrada je poznata i kao Alternativna Nobelova nagrada.

Autor Helle Jeppesen

Prije rata u Siriji oni su bili pekari, učitelji ili krojači. Danas su oni volonteri u ratom zahvaćenim područjima: bijele kacige organizacije “Syria Civil Defence”. Njihove plave kacige postale su simbol nade između ratnih ruševina. Bez obzira na to tko u Siriji baca bombe oko 3.000 dragovoljnih pomagača u ruševinama traže preživjele, pružaju prvu pomoć i prevoze ozlijeđene u bolnice. Oni su često jedini pomagači na licu mjesta.

“Žiri nagrađuje Bijele kacige u Siriji za njihovu izuzetnu hrabrost, njihov suosjećaj i njihov humanitarni angažman, kako bi spasili civile od ratnih razaranja”, citira Ole von Uexkull, direktor Zaklade Right Livelihood Award iz obrazloženja žirija koji dodjeljuje jednu od najuglednijih nagrada za ljudska prava na svijetu.
Drugi dobitnik, odnosno dobitnica nagrade je Mozn Hassan (naslovna fotografija) iz Egipta i njezina organizacija Nazra koja se “u doba stalnog nasilja, zloupotrebe i diskriminacije zalaže za prava žena”. Mozni Hassan je u lipnju zabranjeno da iz Kaira otputuje na konferenciju o pravima žena koja se održavala u Bejrutu. Trenutno joj se u njezinoj domovini predbacuje da je dobila novac iz inozemstva i da svojim radom ugrožava “nacionalnu sigurnost”.

“Državni neprijatelji”

I treća dobitnica nagrade živi pod pritiskom: ruska zagovornica ljudskih prava Svetlana Ganuškina već godinama se s organizacijom Građanska pomoć zalaže za prava migranata, izbjeglica i etničkih manjina. Njezina organizacija ima 50 ureda širom Rusije i podržava ljude koji su izloženi samovolji sudova. Ako se uzmu u obzir samo migranti, tijekom protekle godine savjet suradnika ove organizacije je potražilo oko 20.000 ljudi. Proces u kojem se donosi odluka o nečijem protjerivanju iz Rusije u toj zemlji traje u prosjeku oko tri minute, navodi Ganuškina za njemački Deutschlandradio. Ubuduće će njezino djelovanje u domovini biti još teže. Zbog financijske podrške koju njezina organizacija dobiva iz inozemstva nju se optužuje da je strani agent.

Istim optužbama da je plaćenik strane sile je izložen i list Cumhuriyet u Turskoj. “Listu Cumhuriyet se odaje priznanje za njegovo neustrašivo bavljenje istraživačkim novinarstvom. Bez obzira na pritisak, na cenzuru, uhićenja i prijetnje smrću, ovaj list se zalaže za slobodu medija i slobodu mišljenja”, stoji u obrazloženju žirija.

Teška zadaća za žiri

Za žiri je i ove godine bila teška zadaća da se od brojnih pristiglih prijedloga odaberu samo četiri dobitnika. Svatko može uputiti prijedlog, izuzev samih članova žirija i suradnika Zaklade Right Livelihood Award. Ove godine je tako bilo 125 kandidata iz 50 zemalja svijeta.

Ipak, toliki broj kandidata budi nade, navodi Ole von Uexkull: “Osnovna ideja Zaklade je da se oda priznanje i nagradi ljude koji imaju konkretna rješenja za hitne globalne probleme. Nevjerojatno je da postoji toliki broj ljudi koji doista svojim radom doprinose stvarnim promjenama u njihovim društvima.”

Nagrada koja doprinosi sigurnosti dobitnika

Dobivanje priznanja Zaklade Right Livelihood Award može doprinijeti i većoj sigurnosti onih kojima je ona uručena. “Mnogi bivši dobitnici su nam prenijeli kako vjeruju da im je uručenje nagrade spasilo život”, prenosi Ole von Uexkull. Pozornost svjetske javnosti koja se budi nakon što netko dobije ovu nagradu donosi i određenu zaštitu dobitnicima.

Monika Hauser, koja je bila dobitnica nagrade 2008. zbog djelovanja njezine organizacije Medica Mondiale, između ostalog i u BiH, za DW govori o jednoj mladoj kolegici iz Afganistana kojoj je prijećeno kada je od jednog ministarstva u Kabulu tražila dokumente koji su joj bili potrebni za rad. “Nakon što je dobila nagradu, ponosno je mogla reći: Sad je mora organizacija dobila alternativnu Nobelovu nagradu i dužni ste podržati nas”, kaže Hauser.

Medica Mondiale je uključena u razne projekte pomoći ženama i djevojkama koje su izložene seksualnom nasilju u ratom zahvaćenim područjima. Nagrada je donijela veliku pozornost javnosti. “Ova nagrada je vrlo važna kako za mene, tako i za moju organizaciju. Bio je to i politički signal međunarodnoj zajednici.”

Nagrada kao signal

Takav signal upućen je i 2014. dodjelom nagrade zviždaču Edwardu Snowdenu. Priznanje Right Livelihood Award dodjeljuje se još od 1980. godine. Osnivač Zaklade Jacob von Uexkull je prvobitno ponudio Nobelovom odboru da će se priključiti financiranju dvije nove Nobelove nagrade – za ljudska prava i za ekologiju. Odbor je to odbio, a ovaj njemačko-švedski publicist je odlučio formirati vlastitu zakladu i počeo s dodjeljivanjem vlastitih priznanja, koja su ubrzo postala poznata kao “alternativna Nobelova nagrada”.

“Mislim da je mnogim ljudima pojam ‘alternativna Nobelova nagrada’ nešto što im govori o toj nagradi. On je na neki način opis njezinog nastanka i njezine povijesti, kao i ideje da se pokrene rasprava o novim globalnim prioritetima”, kaže današnji prvi čovjek ove Zaklade Ole von Uexkull.

I dok službena Nobelova nagrada ide uglavnom u ruke bijelaca, muškaraca anglosaskog podrijetla, dobitnici “alternativnog Nobela” su rasuti po svim kontinentima. Priznanje se dodjeljuje “ljudima koji nisu u fokusu međunarodne pozornosti i nisu dio globalne elite, ali imaju važan, pozitivan utjecaj na globalnu budućnost”, opisuje Von Uexkull dobitnike.

Još uvijek se ne zna kada i gdje će se uručiti ovogodišnje nagrade. Predsjednik švedskog parlamenta je, uz protivljenje brojnih zastupnika, priopćio da dvorana parlamenta u kojoj se po tradiciji to do sada obavljalo – nije na raspolaganju.

Preuzeto sa portala: DW