Do posljednjeg trenutka je u svađu oko imena Makedonije bio uključen čak i Aleksandar Veliki. No on je na kraju ostao praznih ruku a profitirao je netko drugi, smatra Spiros Moskovou.

Autor Spiros Moskovo, DW

Već dugo s Balkana nisu stizale nikakve pozitivne poruke a posebno ne s područja koji se nekad zvao Jugoslavija. Čini se kao da su stari i nikad do kraja riješeni problemi između novonastalih država zamrznuti u jeku novog hladnog mira. Među kolateralne štete raspada Titovog carstva se može ubrojiti i apsurdna svađa oko imena između Skoplja i Atene.

Atena po prvi put sposobna za neku vrstu kompromisa

No nakon ratificiranja bilateralnog sporazuma o uklanjanju spora, odasvuda pljušte pohvale i počasti za nekadašnje suparnike. U subotu navečer će premijeri Sjeverne Makedonije (kako se sada ova zemlja i službeno zove) i Grčke, Zoran Zaev i Alexis Tsipras na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji primiti Nagradu Ewalda von Klesta za međunarodno razumijevanje i prevladavanje sukoba. Obojica su, u međuvremenu i službeno, predložena za Nobelovu nagradu za mir.

Ovo je prvi put da Grčka značajno doprinosi rješenju sporova u jugoistočnoj Europi. Ovo je možda i prvi put uopće da Grčka postiže neki kompromis sa susjedima bez da mu je prethodio rat ili neka druga vrsta prisile. Unatoč ogromnim unutarnjopolitičkim otporima i blokade konzervativne oporbe, lijevo orijentiranoj vladajućoj stranci Syriza pod vodstvom premijera Tsiprasa je za rukom pošlo ostvariti malo čudo. Radi se o, doduše kasnom, ali uvjerljivom koraku u smjeru modernog političkog menadžmenta u sklopu kojeg je potraga i prihvaćanje kompromisa stvar koja se razumije sama po sebi.

Na kraju krajeva je Grčka već odavno članica NATO-a, Europske unije i zone eura. Činjenica da je Grčka desetljećima manjem i slabijem susjedu zabranjivala upotrebu imena jer to navodno uključuje i povijesno svojatanje Aleksandra Velikog, djeluje poput sramotnog anakronizma. Na sreću testament antičkog makedonskog kralja nikad nije pronađen. I na sreću moderne države danas politiku kroje povodeći se za aktualnim postignućima a ne povijesnim naslijeđima.

Uzor za ostale sukobe?

Otklanjanje sukoba oko imena je sada Sjevernu Makedoniju osposobilo za članstvo u NATO-u i Europskoj uniji. No to ne znači da je ova zemlja zrela za ulazak barem u jedan od ovih saveza. Kraj sukoba oko imena od Grčke je učinio pozitivnog čimbenika u jugoistočnoj Europi ali ne pod svaku cijenu i stabilizirajućom regionalnom silom. No dinamika koje proističe iz dogovora novih partnera bi mogla pozitivno djelovati i na ostale razlike u regiji: na sukob između Beograda i Prištine koji se već dulje vrijeme nalazi u slijepoj ulici ili čak na vječite svađe između Grčke i Turske.

I žitelji oba dijela Cipra, i turskog i grčkog, bi možda nešto mogli naučiti. Jer i ove zemlje imaju obvezu naspram budućih generacija da svoje sukobe riješe što je prije moguće i da se pobrinu za dobrosusjedske odnose. I tko bi još prije godinu dana pomislio da će upravo Grčka i Makedonija načiniti prvi korak.