Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2017. do 2021. je dokument koji daje osnovne smjernice koje se žele postići u petogodišnjem razdoblju kako bi se unaprijedio postojeći i stvorio novi pravni, financijski i institucionalni sustav potpore razvoju civilnoga društva, te stvorilo poticajno okruženje za daljnji razvoj civilnoga društva u Republici Hrvatskoj.

Piše: Matija Mrakovčić, Kulturpunkt

Nacrt je nastao na temelju rada Radne skupine za izradu Nacionalne strategije te doprinosa nositelja i sunositelja aktivnosti Strategije. U novom se nacrtu područja dosadašnje Strategije 2012-2016 nisu mijenjala (Institucionalni okvir za potporu razvoju civilnoga društva, Civilno društvo i sudionička demokracija, Osnaživanje uloge OCD-a za društveno-ekonomski razvoj, Djelovanje i razvoj civilnoga društva u međunarodnom kontekstu), no definirane su nove mjere i provedbene aktivnosti.

“Doprinos civilnoga društva sveobuhvatnom društvenom rastu i razvoju odnosno javnoj dobrobiti treba prepoznati i priznati i u odgovarajućem normativnom okviru. Preduvjet za ostvarenje takvog odnosa države i civilnoga društva su državne i javne institucije i politički procesi otvoreni javnosti koji poštuju i unapređuju procedure i mehanizme sudjelovanja javnosti u procesima političkog odlučivanja”, navodi se u uvodu Strategije kojim se definira vrijednosno utemeljenje odnosa države i civilnog društva. U dijelu koji donosi povijest razvoja civilnoga društva u Hrvatskoj, u novoj Strategiji, uz prošireni sadržaj prethodne, zainteresirani čitatelj saznaje da najranije korijene civilnoga društva nalazimo u bratovštinama, čak daleko u 9. stoljeću, a da Matica Hrvatska “od svog osnutka, uz prekid djelovanja od 1972. do 1990. godine” promiče vrijednosti nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvatske do danas. Kao i u prošloj strategiji, i u ovoj se spominje ograničenje sloboda udruživanja nakon Drugog svjetskog rata, te djelovanje civilnoga društva prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Unesene su činjenice iz razdoblja pregovora o pristupanju Europskoj uniji, pitanja budućnosti EU i razvoja europskog građanstva, globalizacijski procesi i “izbjeglička kriza”, kao i sredstva izdvojena za financiranje programa i projekata organizacija civilnog društva u 2015. godini.

No, u tom dugom hodu kroz povijest civilnog društva ipak nedostaje godina 2016, godina koja je proizvela najveći korak unatrag za institucionalizirani okvir djelovanja civilnoga društva. Ustvari, nije ga proizvela godina, već štetočinska vlast u vidu osovine Karamarko-Hasanbegović te njihove odluke koje su dovele do prepolavljanja proračuna Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, marginaliziranja i obespravljanja Savjeta za razvoj civilnoga društva, te ostavke ravnatelja Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Radi se o tri stupa institucionalne podrške civilnom društvu, o sustavu prepoznatom kao primjeru dobre prakse i izvan granica Hrvatske. Sustav je dolaskom Vlade Andreja Plenkovića krenuo u svojevrsni oporavak. Uredbom o raspodjeli lutrijskih sredstava za 2017. razvoju civilnog društva dodjeljeno je malo više od 11 posto (nakon 6,88 posto u 2016. te 14,21 u 2017. godini), nakon višemjesečnih peripetija izabran je i s radom je krenuo novi Savjet za razvoj civilnoga društva, dok Ured za udruge još uvijek ima vršitelja dužnosti ravnatelja. Stanje bi se moglo opisati kao dva koraka unatrag, jedan korak naprijed. Upravo u području I. Institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva, ističe se potreba provođenja vanjskog vrednovanja postojećeg institucionalnog okvira te izrade i provođenja preporuka za poboljšanje djelovanja i unapređenje suradnje Ureda za udruge, Savjeta za razvoj civilnoga društva i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i njezinih programa podrške razvoju civilnoga društva.

Isto područje u strateški dokument uvodi pojam civilno-javnog partnerstva, kod mjere koja predviđa transparentnu dodjelu prostora u državnom vlasništvu i vlasništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave na korištenje organizacijama civilnoga društva. Povod tome su razvoj društveno-kulturnih centara koji se “na temelju modela sudioničkog upravljanja javnom infrastrukturom razvijaju u mnogim dijelovima Hrvatske”.

Nositelj aktivnosti unapređenja institucionalnog i normativnog okvira za razvoj civilno-javnog partnerstva jest Ministarstvo državne imovine, a aktivnosti poticanja razvoja programa civilno-javnog partnerstva Ured za udruge i Ministarstvo kulture. Također, Nacrt ističe potrebu uspostavljanja sustavnog istraživanja o stanju razvoja civilnoga društva. To se može ostvariti alatima za mjerenje učinaka provedenih projekata i programa, a nastali materijali trebaju biti javno dostupni kroz uspostavljenu digitalnu arhivu, dok bi arhivska građa nastala djelovanjem organizacija civilnoga društva trebala bi biti obrađena u specijaliziranom Arhivu civilnoga društva. Time se prvi put u Nacionalnu strategiju uvodi i aktivnost poticanja i promoviranja sustavnog prikupljanja i čuvanja arhivske građe civilnoga društva. Nositelj aktivnosti je Ministarstvo kulture, a sunositelji Ured za udruge, Hrvatski državni arhiv, Savjet za razvoj civilnoga društva, Zaklada Kultura nova te organizacije civilnoga društva.

Članak u cijelosti pročitajte na portalu Kulturpunkt.