Radnici u domaćim lancima Kaufland i Billa rade i do 50 sati tjedno više nego oni austrijski u trgovinama istih vlasnika. Naši radnici poslodavcima daju gratis jedan radni tjedan uz onaj koji im je plaćen. U jednoj godini, radnici u svim trgovačkim centrima poslodavcima odrade preko 16 miliona besplatnih radnih sati. Nemaju ni ostala prava kao što su dnevnice, putni troškovi i slično. Komparativni podaci pokazuju da se u Billi u Austriji radi od 7,15 do 19,30 sati od ponedjeljka do petka, subotom od 7,15 do 18,00, dok se nedjeljom ne radi. U hrvatskim trgovinama istog lanca, radi se od 7,00 do 23,00 od ponedjeljka do subote, dok se nedjeljom radi od 7,00 do 22,00 sata. U austrijskom Kauflandu se radi od 8,30 do 19,00 od ponedjeljka do petka, subotom od 8,00 do 18,00, a nedjeljom je zatvoren. U Hrvatskoj se radi od 6,00 do 22,00 sata od ponedjeljka do subote, a nedjeljom od 7,00 do 20,00 sati.

Piše: Milan Cimeša, Novosti

Ove podatke iznijeli su članovi nezavisne liste ‘Za radnički Karlovac’, koju predvodi diplomirani ekonomist Dimitrije Birač. Oni su održali protestni skup protiv rada nedjeljom ispred ulaza u trgovački centar Kaufland.

– Smatramo da je izrabljivanje radnica u trgovačkim centrima neizdrživo i da je nužno skraćenje radnog vremena. Neradna nedjelja je prvi konkretan korak u tom smjeru. Dugogodišnje ignoriranje radničkih problema samo je dosljedno provođenje politike koju radnički problemi i potrebe ne zanimaju. Zagovaratelji nedjeljnog rada u trgovačkim centrima, koji smatraju da bi bilo dovoljno da se radnici ‘pošteno plate’, zaboravljaju na tri vrlo važne činjenice – kaže Birač.

– Prvo, kada bi poslodavci rad nedjeljom platili i 35 posto više, to bi iznosilo oko dodatnih pet i pol kuna po satu. Naš Zakon o radu ne propisuje koliko se plaća rad nedjeljom, nego samo da se plaća više. Pritom poslodavac ne plaća rad koji radnici odrađuju prije i poslije službenog radnog vremena. Drugo, kada bi se ostvarilo povećanje od 35 posto ili više za sve radnike, to bi značilo da su se oni izborili za povećanje putem kolektivnog ugovora koji bi bio rezultat sindikalnog organiziranja. No u većini trgovačkih lanaca nema kolektivnih ugovora, a radnici nemaju jaku sindikalnu organizaciju. I treće, trgovački centri imaju praksu zapošljavanja na privremeno i praksu zapošljavanja studenata, čime dodatno ruše cijenu rada i legalno ograničavaju sindikalno organiziranje – dodaje Dimitrije Birač.

– Radnici trgovačkih centara relativno su slabi u svojoj borbi zato što su enormno podcijenjeni i zato što su u strahu, a to podržava politika svih razina, od državne do lokalne – kaže Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata. Bilo je među publikom na karlovačkom protestu i radnica iz trgovačkih centara, koje su potvrdile točnost ovih navoda, izrazivši pritom bojazan da će ostati bez posla ako bi se javno eksponirale.

Preuzeto sa portala: Novosti