Iz novog je nacrta Obiteljskog zakona u potpunosti izbačena definicija obitelji, izvanbračne zajednice izjednačene su s bračnima, ukinuta je obveza posredovanja (mirenja) bračnih drugova koji su se odlučili rastati, a uvedena obaveza “roditeljskog informiranja i savjetovanja” te je izbačena odredba po kojoj roditelji “prije svih” imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o obrazovanju djece, u skladu s vlastitim uvjerenjima, prenosi Hina.

Takav je nacrt prijedloga, kako doznajemo, sukladno novoj proceduri koju je najavio premijer Andrej Plenković na dan povlačenja prijašnjeg Obiteljskog zakona, sada dostavljen na očitovanje HDZ-ovim koalicijskim partnerima. Nakon što pristignu sva očitovanja, mogle bi, sukladno primjedbama, slijediti dodatne izmjene, a onda će zakon biti poslan na uvid Vladinim tijelima. Tek tada će biti upućen u javnu raspravu: očekuje se da bi to trebalo biti u sljedećih desetak dana.

Nakon debakla koji je doživio prijedlog zakona upućen u javnu raspravu 27. rujna – koji je, među ostalim, prvi put u hrvatski Obiteljski zakon uveo definiciju obitelji prema kojoj bračni parovi bez djece, istospolni parovi s i bez djece i niz drugih više nisu bili obitelj – ministrica Nada Murganić, neslužbeno doznajemo, odlučila je preinake zakona napraviti sa svojim timom iz Ministarstva, bez upletanja radne skupine. U radnoj skupini koja je potpisala povučeni prijedlog zakona, podsjetimo, sjedilo je sedam profesora obiteljskog prava – gotovo svi, osim onih s osječke Katedre za obiteljsko pravo, čija je voditeljica dr. Branka Rešetar autorica sadašnjeg zakona – na čelu s dr. Dubravkom Hrabar, predstojnicom zagrebačke Katedre.

U izmijenjenom prijedlogu uvažen je niz primjedbi iz jednodnevne javne rasprave – nije samo ukinuta sporna definicija, čega su se mnogi pribojavali. Među najčešćim kritikama bila je ona da je u centar Obiteljskog zakona stavljena zaštita braka, a ne djece, što bi trebala biti glavna intencija, i to osobito kroz odredbe kojima je sadašnje obavezno savjetovanje o nastavku skrbi za djecu zamijenjeno obaveznim posredovanjem (mirenjem) bračnih drugova. Obavezno posredovanje je sada ukinuto, a uvedeno obavezno “roditeljsko informiranje i savjetovanje”, čime su djeca i nazivom u prvom planu.

Međutim, i u preinačenom prijedlogu Ministarstva ukinuta je obveza sastavljanja roditeljskog plana, što je većina stručnjaka ocijenila najboljim dijelom sadašnjeg zakona. Također je propisano da se razvod ponovno pokreće na sudu, a ne, kao sada, u centru za socijalnu skrb, što, prema istraživanjima, već na samom početku postupka razvoda dodatno zaoštrava odnose bračnih drugova: otkad se razvodi pokreću u centru i donose planovi roditeljske skrbi, udvostručio se (sa 35 na 70 posto) udio roditelja koji se razvode sporazumno, a ne tužbom.

Vezano za razvod roditelja, ostala je, kao i u sadašnjem zakonu, odredba po kojoj dijete, čiji se roditelji nikako ne mogu dogovoriti i sastaviti roditeljski plan te ipak idu na sud tužbom, također dobiva svojeg odvjetnika, odnosno posebnog skrbnika: tako na sudu svatko ima svojeg odvjetnika – mama, tata i dijete.

Novost je pak da novi prijedlog propisuje da će, umjesto države koja to čini sada, dječjeg odvjetnika plaćati – roditelji, sukladno odvjetničkoj tarifi. Ta bi se sredstva uplaćivala u državni proračun, jer su posebni skrbnici zaposlenici državne ustanove, Centra za posebno skrbništvo, i rade za plaću. Intencija takve odredbe je jasna – dodatno motivirati roditelje da se dogovore i izbjegnu sud, no pitanje je što će biti s roditeljima koji ne mogu platiti te trebaju li posebnog skrbnika plaćati oba roditelja ako samo jedan od njih opstruira dogovor.

Ponovno su izjednačena prava izvanbračnih zajednica s bračnim – pa tako mogu, primjerice, pod istim uvjetima posvajati djecu, no i dalje su u pojedinim područjima diskriminirana izvanbračna u odnosu na bračnu djecu, što je s pozicije dječjih prava neprihvatljivo.

Tako, primjerice, zaštitu obiteljskog doma uživaju samo bračna djeca te samo roditelji bračne djece pri prekidu zajednice moraju na roditeljsko informiranje i savjetovanje. Budući da su izvanbračne zajednice neformalne, pa je takav i njihov prekid (nigdje se ne registrira), nemoguće je propisati obavezu roditeljskog savjetovanja – država ne može znati, kao u slučaju pokretanja razvoda, da je došlo do prekida.

Međutim, sadašnji zakon nudi mogućnost izvanbračnim roditeljima da, ako se ne mogu dogovoriti oko djece bez institucija, dođu u centar za socijalnu skrb i traže savjetovanje. Novi prijedlog zakona to ne omogućava. Iz zakona je izbačena i sporna odredba po kojoj roditelji “prije svih” imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o obrazovanju djece, u skladu s vlastitim uvjerenjima, a koja je prepoznata kao izravna opstrukcija kurikularne reforme, i to izrečena rječnikom njezinih ultradesnih kritičara.