Ako projekt savjetovanja ne bude utemeljen na radu profesionalaca, osuđen je na propast. To moraju biti psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, i to oni koji su specijalizirani za te stvari, koji će ukazati na bračne probleme, inače perspektiva ideje ostaje slaba, kaže sociolog obitelji Josip Obradović.

Autor: Ljerka Bratonja Martinović

Obavezno pravno savjetovanje prije sklapanja braka, u kojem bi se budući bračni partneri informirali o pravnim posljedicama zasnivanja braka te svojim roditeljskim i drugim pravima i obvezama, jedna je od novina koje se predlažu u tezama za novi Obiteljski zakon upućenima jučer na e-savjetovanje. Hoće li to biti predbračni tečajevi ili će matičari dijeliti brošure kad budući mladenci dođu u matični ured utanačiti termin vjenčanja, još nije definirano, kao ni tko će djevojke i mladiće podučavati pravnim aspektima braka. Prema prijedlogu radne skupine za izradu Obiteljskog zakona, nositelji poduke mogle bi biti udruge civilnog društva, odvjetnici, obiteljski medijatori, obiteljski centri, pa i vjerske zajednice…
Uvjetno odobravanje

Autori prijedloga pozivaju se na Ustavna jamstva zaštite obitelji, uvažavajući pritom različite oblike obitelji i činjenicu da se više od 80 posto djece rađa u braku. Predbračnom edukacijom, kažu, buduće bi se bračne partnere upoznalo s pravima i obvezama, roditeljskim pravima i odgovornostima, načelima uređenja zajedničke roditeljske skrbi, zajamčenim pravima djece i imovinskopravnim odnosima, a sve u svrhu prevencije razvoda brakova i sprječavanja konfliktnih i složenih sudskih postupaka, kad do razvoda braka ipak dođe. Takvo bi savjetovanje, tvrde, bilo osobito važno radi prevencije »dugotrajnih i financijski tegobnih imovinskih postupaka« oko utvrđivanja i podjele bračne stečevine.

Ovakav prijedlog zasad nailazi na uvjetno odobravanje javnosti i struke, koja upozorava da predbračno savjetovanje nije »čarobni štapić« kojim će se smanjiti broj razvoda ili olakšati brakorazvodne parnice.

– To je dobra ideja, uz nekoliko pretpostavki: u predbračnom savjetovanju nikako ne smije biti zastupljena nikakva ideologija, ni vjerska ni bilo koja druga – smatra sociolog obitelji, Josip Obradović. Ako se takav projekt dobro ne pripremi, i ne bude utemeljen na radu profesionalaca, unaprijed je osuđen na propast, smatra Obradović. »Takvo savjetovanje moraju raditi profesionalci, ne amateri. To moraju biti psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, i to oni koji su specijalizirani za te stvari, koji će ukazati na bračne probleme i to kako se s njima nositi, inače perspektiva ove ideje ostaje slaba«. Opciju tiskanih brošura ne smatra dobrom, jer »ljudi osnovne stvari ionako znaju«.

Informacije su važne, ali bi bilo važnije uputiti mladence kamo otići kad stvari »zaškripe«, nego ih podučavati prije sklapanja braka, smatra Marina Ajduković sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

– Bojim se da većina ljudi brak sklapa s ružičastim naočalama, a edukacija o razvodu u tom trenutku do njih ne dopire. Kao psiholog mogu reći da većina ljudi ne očekuje da će se razvod dogoditi njima, iako statistika govori drugačije. Zato smatram da je puno važnije uvesti priču tolerancije, zdrave komunikacije, otvorenog dijaloga – upozorava Ajduković.

Dobre brošure

Brošura bi se, dodaje, eventualno mogla dijeliti, ali ni to ne smatra psihološki djelotvornom opcijom.

– Ne vjenčavamo se da bismo planirali kako ćemo se rastati. Treba budućim partnerima ponuditi nešto drugo, informaciju o tome kamo ići na savjetovanje ako se pojave problemi u komunikaciji, raspodjeli dužnosti, u partnerskom odnosu. Treba poticati medijsku prisutnost tih tema, s težištem na dobroj komunikaciji, dobrom partnerskom životu, dijeljenju kućanskih poslova… To bi bilo puno korisnije od predbračnog savjetovanja – smatra profesorica socijalnog rada.

Jedna od žešćih kritičarki starog Obiteljskog zakona, Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e., naprotiv pozdravlja dijeljenje informativnih brošura prije sklapanja braka.

– Izuzetno je važno upoznati parove s osnovnim pravima i obvezama u braku. Otkako je vjersko vjenčanje izjednačeno s građanskim, matičar na građanskom vjenčanju čita obaveze partnera, a kod vjerskog vjenčanja to nije slučaj – navodi Sarnavka.

Informacije o tome što znači brak itekako su potrebne, dodaje, jer dvoje zaljubljenih koji stupaju u brak »nemaju blage veze koje su pravne konzekvence kod razvoda«.

– Mnogo je situacija da žene žive u nekretnini koja je vlasništvo partnerovih roditelja, a nakon 20 ili 30 godina braka izlaze iz te zajednice s vrećicom u rukama »jer oni nemaju što dijeliti« – navodi Sarnavka, koja smatra važnim objasniti ljudima pravne posljedice braka. »Za vozačku dozvolu morate proći psihotest, a za brak i djecu ništa. Zato danas imamo puno nezbrinute i loše odgajane djece – zaključuje.

Preuzeto sa portala:  Novi list