– Puno toga sam vidio i čuo tijekom posljednja dva tjedna. Susreo sam se s mnogim ljudima koji jedva preživljavaju u Skid Rowu u Los Angelesu, svjedočio sam kako je policajac u San Franciscu grupi beskućnika rekao da se maknu, ali nije imao odgovor na pitanje kamo da odu, čuo sam kako tisuće siromašnih ljudi dobivaju kazne za minorne prijestupe, kazne koje se čine namjerno dizajniranima kako bi brzo eksplodirale u dugove koje je nemoguće platiti, u hapšenja i u punjenje lokalnih proračuna, vidio sam okućnice preplavljene izmetom u državama u kojima vlasti kanalizacijsku infrastrukturu ne smatraju svojom odgovornošću, vidio sam ljude koji su izgubili sve zube zato što stomatološke usluge nisu pokrivene velikom većinom programa dostupnih vrlo siromašnima, čuo sam za eksplozivni rast broja smrtnih slučajeva i razorenih obitelji i zajednica zbog ovisnosti o lijekovima i drogama, susreo sam se s ljudima na jugu Puerto Rica koji žive pored planine ugljene prašine što po njima pada, donoseći bolest, invalidnost i smrt.’

‘Današnji sad izniman je jedino na iznimno problematične načine koji su u šokantnom kontrastu s beskrajnim bogatstvom i formalnom posvećenošću ljudskim pravima – piše Philip Alston, prenose Novosti.

Ovaj apokaliptični opis, po stilu i neuvijenosti sličniji nečemu što bi napisao kakav angažirani novinar negoli osoba koju je tamo poslala diplomatska organizacija, dio je ‘Izjave o posjetu SAD-u’ Philipa Alstona, australskog profesora prava na Sveučilištu New York, specijalnog izaslanika Ujedinjenih naroda za ekstremno siromaštvo i ljudska prava.

Alston je svoj put po Americi – koji je uključivao posjete Washington DC-ju te gradovima i mjestima u Alabami, Kaliforniji, Puerto Ricu i Zapadnoj Virginiji – započeo upravo na dan kada su senatski republikanci donijeli odluku o provođenju porezne reforme koja će superbogatima donijeti još profita, a siromašnima još siromaštva. Predložene porezne promjene, napisao je stoga Alston, ‘povećavaju izglede Amerike da postane najnejednakije društvo na svijetu i prodube već iznimno visoke razine nejednakosti u prihodima i bogatstvu između jedan posto najbogatijih i 50 posto najsiromašnijih’. Pritom navodi podatke prema kojima je 1980. godine i u Evropi i u SAD-u jedan posto najbogatijih zarađivalo deset posto nacionalnih prihoda, dok je u Evropi u međuvremenu taj broj narastao na 12 posto, a u Americi na 20 posto. Istovremeno, godišnji prihodi jedan posto najbogatijih narasli su za 205 posto, a prihodi najbogatijeg promila za 636 posto, dok od 1980. godine prihodi 50 posto najsiromašnijih stagniraju.

Članak u cijelosti pročitajte OVDJE.