Osobe s duševnim smetnjama vrlo često ne mogu ostvariti svoja elementarna prava, kao što su pravo na posao, stan, život u zajednici ili glasovanje na izborima, pa se za njihova prava trebaju boriti oni koji to prepoznaju, a država treba stvoriti uvjete da se vodi briga o ljudskim pravima duševnih bolesnika, istaknuto je u utorak na okruglom stolu u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, prenosi Hina.

“Nema obespravljenije skupine ljudi od duševnih bolesnika, jer se radi o osobama koje se, zbog svoje bolesti, nisu u stanju izboriti za svoja prava, pa je vrlo važno da se za njihova prava bore oni koji to prepoznaju”, rekao je ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče i predsjednik psihijatrijskog društva Vlado Jukić na skupu u povodu Dana prava osoba s duševnim smetnjama, koji se obilježava 6. lipnja.

Ističe kako je u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina učinjen značajan pomak u zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama, no još uvijek nije dovoljno razvijena izvaninstitucionalna skrb o njima i tzv. psihijatrija u zajednici, kao oblik skrbi o tim osobama.

“U Hrvatskoj je ključno bilo donošenje Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama 1998. godine, koji jasno definira situacije o kojima se mora voditi briga, poput prisilne hospitalizacije. Prisilno hospitalizirati znači oduzeti nekome slobodu, a to ne može nitko osim suda. Prije zakona pacijenti bi bili zaboravljeni u psihijatrijskim ustanovama, te boravili tamo od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, dok je danas u Vrapču prosjek boravka u bolnici 34 dana”, kaže Jukić.

Formiraju se mobilni psihijatrijski timovi

Psihijatrija u zajednici još nije dobro razvijena iako postoje psihijatrijske ordinacije. Uvijek je problem s novcem, napominje Jukić, ali nedavno je provedena edukacija većeg broja psihijatara i ostalih djelatnika kako skrbiti o pacijentima izvan bolnice.

“Polako se formiraju mobilni psihijatrijski timovi, pa ćemo ovih dana i mi formirati jedan tim koji će skrbiti za bolesnike koji nam se često vraćaju u bolnicu jer nisu bili dobro prihvaćeni izvan nje, u svojoj sredini”, rekao je Jukić.

Psihijatrica Ljiljana Ivezić upozorila je da su osobe s duševnim smetnjama često izložene diskriminaciji, a država bi trebala učiniti više u njihovoj zaštiti, npr. tako da ne donosi diskriminatorne zakone i propise. Kao primjere koji dodatno stvaraju stigmu spomenula je to što se prilikom upisa na Medicinski fakultet u Zagrebu od studenata traži potvrda da ne boluju od neke psihičke bolesti, dok to nije slučaj u Rijeci, te slučajeve da poslodavci, iako na to nemaju pravo, takvu potvrdu traže kao uvjet za zaposlenje.

S okruglog stola bit će upućen apel nadležnim institucijama da osobe s duševnim smetnjama ne budu diskriminirane već da budu tretirane kao i svi drugi građani. Bit će im tako poslana i tzv. lista prava za osobe s duševnim smetnjama, koje je krajem prošle godine nacionalnim društvima uputila Svjetska psihijatrijska asocijacija.

Listu od 15 prava podržava 250.000 psihijatara i niz drugih nacionalnih i međunacionalnih udruga, a uključuju pravo na dostupnu psihičku i fizičku zdravstvenu skrb, samostalan život u zajednici, rad, mogućnost zaposlenja, prihod, smještaj, slobodu kretanja, sklapanje braka i imanje djece, donošenje životnih odluka, glasovanje, jednakost pred zakonom, slobodu od okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana i kazne, te na sudjelovanje u kulturnim i socijalnim aspektima života zajednice.