Nasilje je postalo svakodnevna pojava, a zabrinjava njegovo seljenje na online platforme zbog difuzije odgovornosti pa izostaje reakcija promatrača koji stavom mogu igrati veliku ulogu u zaustavljanju nasilja, istaknuto je na okruglom stolu ‘Ne lajkaj nasilje – reagiraj!’.

“Nasilje je postalo svakodnevna pojava, univerzalno, normalno, koristi se za uspon na društvenoj ljestvici”, kazala je psihologinja Ivana Garašić u srijedu na online okruglom stolu u povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, međunarodno poznatog kao Pink Shirt Day.

Ono što je, kaže, postalo zabrinjavajuće u posljednje vrijeme, pogotovo u doba pandemije, je seljenje nasilja na online platforme. Tu postoji difuzije odgovornosti pa grupa koja promatra nasilje očekuje da drugi reagira i u tome nastaje situacija u kojoj nitko ne reagira.

Najčešće se, dodala je, ne uključuju u obranu i zbog straha što će se dogoditi s vlastitim statusom ako se nešto napravi.

Na okruglom stolu koji je organizirala Otvorena medijska grupacija prikazana je animacija izrađena u sklopu projekta Biram drugačije, nasilje i mržnja nisu moj izbor koji se provodi uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Četiri video animacije izrađene u okviru ovog projekta problematiziraju posljedice vršnjačkog nasilja te govora mržnje među djecom i mladima, naročito u vrijeme pandemije covid-19 kada je većina socijalnih kontakata prenesena u online okruženje što dodatno otežava razvoj empatije, razumijevanja, aktivnog slušanja i uvažavanja potreba prijatelja. Također, govore o važnosti uključivanja promatrača u zaustavljanju nasilja svojim stavom.

Emocionalno nasilje ostavlja najdugotrajnije posljedice

Psihologinja Marina Trbus predstavila je rezultate kvalitativnog istraživanja Hrabrog telefona o vršnjačkom i rodno uvjetovanom nasilju provedenom 2020. koji pokazuju da emocionalno nasilje ostavlja najdugotrajnije posljedice.

S obzirom da živimo u online svijetu najzastupljenija vrsta nasilje je ono putem interneta – cyberbullying.

Rezultati pokazuju da postaje normalno da se koristi nasilje – najnormalnije je da se ekipica mlati, da se ljudi u vezama mlate, na psihičkoj, fizičkoj razini. “Ljudi koji maltretiraju druge imaju najviše problema doma sa svojima te se zato iskaljuju na drugima”, kazala je Trbus poručivši da je šutnja prilikom svjedočenja nasilju pomaganje nasilniku.

Cure češće osuđuju, govore da je ‘štraca’, kurva, no dječaci će u puno manjoj mjeri tražiti pomoć jer se smatra da je uloga muškarca tradicionalna te da oni ne plaču.

“Epidemiološki podaci govore da je nasilje prisutno u otprilike deset posto ukupne populacije djece. Od 100 učenika deset posto, odnosno deset njih ima neko iskustvo seksualnog nasilja, no dječaci to ne prijavljuju”, navela je Trbus.

Škola je, kaže, u nekim situacijama izvor rizika, jer često zbog usmjerenosti na predmete nastavu, rokove i papirologiju propuste stvarati mladog društveno aktivnog čovjeka. “Tamo gdje se provodi građanski odgoji na mlađim generacijama se vidi pomak”, istaknula je.

Programska koordinatorica na Hrabrom telefonu, pedagoginja Emina Horvat istaknula je važnost sustavnih i preventivnih aktivnosti te odgovornost unutar obitelji da prati odrastanje te rast i razvoj djece u svim periodima života. (Hina)