Došle su iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i mjesecima živjele u jednom belgijskom luksuznom hotelu. Prema slugama su postupale kao prema robovima. Sad bi za to mogle “platiti račun”.

Autor Nina Niebergall

Kad su princeza Sheikha Hamda Alnehayan i njezinih sedam kćeri putovale u Bruxelles, obično su odsjedale u hotelu Conrad. Tako je bilo i 2008. Na više mjeseci su iznajmile cijeli jedan kat luksuznog hotela. Uz njih je bilo i dvadesetak sluga i sluškinja. Oni su se brinuli da princezama ništa ne manjka. I to u svako doba dana i noći. No sluge su bile bez dovoljno hrane, bez vlastitoga kreveta, bez boravišne i radne dozvole u Belgiji.

Obitelj Alneyahan je jedna od najutjecajnijih u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ona je primjerice kupila nogometni klub Manchester City. Sad osam princeza moraju odgovarati pred sudom zbog zlostavljanja ljudi i zbog kršenja belgijskog zakona o radu.

Uvrede, izrabljivanje, uskraćivanje plaće

“Služavke nisu plaćane, radile su dan i noć, morale su spavati na podu ispred soba u kojima su bile princeze i stalno su vrijeđane”, pripovijeda Patricia Le Cocq iz belgijske organizacije za ljudska prava Myria. Ta organizacija na suđenju u belgijskom glavnom gradu nastupa kao sutužiteljica.

Sve to je belgijskim vlastima postalo jasno kad je jedna od zaposlenih žena pobjegla iz hotela i prijavila to policiji. Policija je utvrdila da se prema slugama postupalo doista nedostojno čovjeka. Pokrenuta je istraga velikih razmjera i na kraju podignuta optužnica.

Ali, tek devet godina kasnije je počelo suđenje. Da je prošlo tako puno vremena ima veze s proceduralnim problemima, kaže jedna osoba uključena u postupak. Belgijski mediji pišu da je odvjetnik kraljevske obitelji stalno tvrdio da pretraga hotela koju je obavila belgijska policija nije bila po zakonu. To je vodilo višegodišnjoj pravnoj odiseji.

Nevjerojatno

Osim toga ta tema se nije probila u medijima. “Nisam mogla vjerovati da mediji tako malo izvještavaju o tomu”, kaže Nicholas McGeehan iz Human Rights Watcha. On se kao znanstvenik već godinama bavi arapskim zemljama.

To nije jedini slučaj da osobe iz arapskih zemalja na Perzijskom zaljevu budu dovedene na rad u Europu bez radne dozvole i da se prema njima postupa nehumano. U siječnju je Europski sud za ljudska prava raspravljao o sličnom slučaju. Jedna obitelj iz Dubaja dovela je svoje tri filipinske sluškinje. Žene su se danonoćno morale brinuti o djeci i raditi kućanske poslove. Ako su pogriješile, na njih se tako glasno vikalo da su se bojale da će biti i pretučene.

I one su pobjegle, podnijele tužbu protiv svojih poslodavaca i uz pomoć jedne austrijske organizacije za ljudska prava došle sve do Suda za ljudska prava u Strasbourgu. On je nedavno zaključio da postupak protiv te obitelji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima “nema izgleda na uspjeh”. Između Austrije i UAE-a nema sporazuma o pravnoj suradnji. A oni koji su odgovorni za maltretiranje već odavno su napustili Austriju.

Bijeg od siromaštva

Aktivisti za ljudska prava već godinama kritiziraju “moderno ropstvo” u zemljama u Perzijskom zaljevu. Stvari se događaju na sličan način: ljudi u Bangladešu, Indiji, Sri Lanki ili Pakistanu obraćaju se posrednicima u svojim zemljama tražeći posao. Oni obećavaju posao u inozemstvu uz velike plaće i dobre radne uvjete.

Kad stignu u Saudijsku Arabiju, Bahrein ili Ujedinjene Arapske Emirate suočavaju se s brutalnom stvarnošću. Često moraju raditi danonoćno i dugo čekati na plaću. Često ih se vrijeđa, tuče ili čak seksualno zlostavlja. A braniti se ne mogu jer su praktično izručeni svojim poslodavcima. Tko bez dopuštenja pokuša naći novi posao čini prekršaj i može odmah biti izbačen iz zemlje.

Problem i za Europu

Takva kršenja ljudskih prava sve češće se “uvoze” i u Europu. Brojni arapski šeici putuju u Njemačku, Austriju ili Belgiju radi odmora, liječenja ili posla. To kako postupaju prema svojim slugama, iako je možda u njihovim zemljama dopušteno, često u europskim zemljama predstavlja kršenje zakona

Tako je bilo i s osam princeza. One su se branile, pripovijeda Patricia Le Cocq iz organizacije Myria, tvrdnjama da takvi postupci nisu u njihovim zemljama ništa neobično. Ali, predbacuje im se također da su svoje sluge zapošljavale u Belgiji bez radne dozvole, jer su u toj zemlji boravile više mjeseci. Zato su morale zatražiti dozvolu od belgijskih vlasti.

Vrijeme je za presedan?

Belgijski sud sad ima šansu donijeti presudu koja će drugima biti opomena. “Ako sud odluči da ima dovoljno pokazatelja za trgovinu ljudima, optuženima bi mogla biti izrečena zatvorska kazna ili barem obveza plaćanja odštete žrtvama”, kaže Patricia Le Cocq. “Problem je, međutim, što je od toga slučaja prošlo tako puno vremena. Čak i ako budu osuđene kazna bi mogla ispasti jako mala.”

Postoji još jedan problem na koji ukazuje Patrick Weegmann, belgijski odvjetnik, stručnjak za međunarodno pravo. “Ako bude izrečena zatvorska kazna, Ujedinjeni Arapski Emirati vjerojatno neće izručiti dotične osobe”, kaže on. Kazna zato ne može biti izvršena.

Za aktiviste za ljudska prava je to frustrirajuće. McGeehan iz Human Rights Watcha ipak gaji nade. “Sudski postupak bi mogao ipak biti jako važan jer jednu od najutjecajnijih obitelji povezuje s trgovinom ljudima i ropstvom.” Možda se nešto ipak promijeni, možda sad ipak više ljudi bude obraćalo pozornost na neljudske uvjete u nekim zemljama.

Preuzeto sa portala: DW