Otvoreni podaci predstavljaju gorivo za demokraciju – ”naftu 21. stoljeća” o čemu će biti riječi i na konferenciji te vikendu građanskih inovacija Open Data Day Hrvatska 2018 u Zagrebu, a tim smo povodom u ”Intervjuu za 5” N1 portala ugostili Jelenu Berković, izvršnu direktoricu GONG-a, koji je jedan od organizatora konferencije.

Do kraja godine imat ćemo nacionalnu strategiju digitalne Hrvatske za idućih 10 godina, obećao je premijer Andrej Plenković na nedavno održanoj konferenciji o jedinstvenom digitalnom tržištu, točnije – izazovima digitalne transformacije poslovnog sektora.

Gdje je tu mjesto za sustavno otvaranje javnih podataka u Hrvatskoj, koje su potrebe, a kakvi resursi – raspravljat će se 2. ožujka na konferenciji u Sveučilišnom računarskom centru SRCE povodom globalnog Dana otvorenih podatakau organizaciji Hrvatske udruga za otvorene sustave i Internet (HrOpen) i njezine ekspertne skupine Programiraj za Hrvatsku, Povjerenika za informiranje, Sveučilišnog računskog centra Sveučilišta u Zagrebu i udruge GONG.

Ove godine Dani otvorenih podataka posvećeni su obilježavanju pet godina primjene pravnog okvira za ponovnu uporabu informacija i otvorene podatke u Republici Hrvatskoj, a u svjetlu izmjene Direktive o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora posebna pažnja bit će posvećena digitalnoj kulturi i otvorenoj znanosti.

Večernji program u dvorani Muller Kina Europa bit će posvećen aktualnoj raspravi odnosa otvorenih podataka i Uredbe o zaštiti osobnih podataka (GDPR), a prije tribine u 19 sati bit će prikazan dokumentarni film “Demokracija” koji opisuje međuigru unutarnjih i vanjskih svjetova institucija Europske unije i okolnosti koje su utjecale na konačno donošenje Uredbe.

Ključni dio Dana otvorenih podataka – uporaba otvorenih podataka, odvija se tijekom vikenda kada će građanski aktivisti imati priliku raditi u timovima na jednom od predloženih skupova podataka (izborni podaci, putni troškovi članova Vlade, podaci Hrvatskog sabora, eSavjetovanja, mjesni odbori, akti gradonačelnika) ili na skupu po vlastitoj želji.

Otvoreni podaci ne samo da predstavljaju gorivo za demokraciju, nego donose i brojne koristi u smislu gospodarskog razvoja, o čemu možda i najbolje govori istraživanje provedeno za potrebe Europske komisije o ekonomskoj vrijednosti otvorenog pristupa podacima – studija Vickery (Vickery, 2011), koja je pokazala da bi korist od otvaranja podataka koje imaju vlasti mogla biti i više od 40 milijardi eura godišnje u članicama Europske unije, a uz dodatne učinke ukupno 140 milijardi eura što je ogroman ekonomski potencijal koji nikako ne treba zanemariti.

O čemu govorimo kada govorimo o otvorenim podacima i kako ih sve možemo koristiti?

Berković: Registar svih koncesija u Hrvatskoj ili primjerice evidencija ulazaka u neku javnu zgradu poput zgrade Vlade trebaju biti javno dostupni tako da su podaci u njima objavljeni u otvorenom formatu: ne kao sken, pdf ili fotografija, nego kao excell ili csv – tako da se može strojno pretraživati. Primjerice, kad bi svi vozni redovi – od tramvaja preko autobusa do vlakova i trajekata – bili objavljeni u otvorenim formatima, odavno bismo imali internetske stranice i aplikacije na mobitelima koje bi olakšavale planiranje putovanja ne samo nama, nego i tisućama turista koji su tako voljni puniti naš državni proračun.

Gdje je Hrvatska nakon pet godina primjene pravnog okvira za ponovnu uporabu informacija i otvorene podatke – vlada li njome i dalje kultura tajnosti i nepovjerenja?

Berković: Iako su napravljeni neki iskoraci i u načelu nema Vlade koja ne bi javno podržala ovo „gorivo 21. stoljeća“, problematično je što nema jasne nacionalne strategije, pa onda ni centralnog koordinacijskog mjesta ni akcijskog plana za otvaranje podataka koji bi se provodio neovisno o trenutačnim obnašateljima vlasti. K tome, ako Vlada može proći nekažnjeno kad napravi „error“, tj. kad joj nestanu podaci o tome tko je ušao u zgradu Vlade, onda to nikako nije dobra poruka prema javnosti. Vlada bi mogla poslati vrlo bitnu poruku prema svim drugim javnim tijelima ukoliko bi odlučila proaktivno objavljivati primjerice evidencije ulazaka u zgradu na Markovom trgu i u ministarstva, ili pak ukoliko bi, kao i povjerenici u Europskoj komisiji, proaktivno objavljivala podatke o službenim putovanjima. Ne samo da ta objava ne bi ništa koštala, nego bi možda i prevenirala afere s putnim nalozima. Čista ušteda našeg proračunskog novca!

S obzirom na to da u novoj digitalnoj eri nikada nije bilo lakše i jeftinije kroz različite online platforme i aplikacije ostvariti punu transparentnost vlasti, ali i šire te efikasnu javnu upravu te da su istraživanja pokazala da postoji veza između otvorenosti podataka i fiskalne održivosti u smislu smanjenja duga i deficita – zašto je u Hrvatskoj digitalizacija u smislu primjerice britanskog data.gov.uk ili slovenskog Erara (p)ostala nedostižan sveti gral – nedostaje precizna javna politika o digitalnoj demokraciji i/li je riječ o tome da prave političke volje upravo zbog navedenih koristi po građane nema?

Berković: Iz razgovora s nekoliko ljudi koji su u Velikoj Britaniji radili na otvaranju vlasti prema građanima, a posebno na otvaranju podataka, proizlaze dvije ključne pouke: nema iskoraka bez jasne političke podrške i sposobnih operativaca koje se ne odbacuje s promjenama vlasti. Hrvatska treba oblikovati javnu politiku za otvaranje podataka, no još je bitnije koliko će ta rasprava, ako je bude, biti otvorena i uključiva za sve zainteresirane. Ovdje nije riječ samo o komercijalnim interesima IT sektora, nego i o unapređenju rada tijela javne vlasti, dakle, potreban je multidisciplinarni pristup. To je preduvjet da bismo se uopće približili ozbiljnoj raspravi o digitalnoj demokraciji. Da budem jasna: dok se vlast odriče uspješne predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, nije za očekivati da će omogućiti nastanak ERAR-a na kojem je obavljena većina tijeka javnog novca u Sloveniji ili pak objaviti registar stvarnih vlasnika tvrtki kako je to argumentirala Velika Britanija. Politički pokretači novog vala prevencije korupcije u Hrvatskoj još se čekaju.

Koji izazovi i koraci slijede tijelima javne vlasti i korisnicima kako bi se u punom opsegu primjenjivalo Zakon o pravu na pristup informacijama i Direktivu o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora?

Berković: Što se vlasti tiče, uz jasne standarde otvorenih podataka te pažljivo sročene natječaje i ugovore s IT tvrtkama o izradi raznih aplikacija, neophodno je nastaviti raditi na Partnerstvu za otvorenu vlast, tj. oblikovati i usvojiti novi Akcijski plan. Uz to, treba osigurati uvjete za profesionalan rad i razvoj nezavisnih tijela poput Povjerenice za informiranje i Agencije za zaštitu osobnih podataka, no prije svega, treba identificirati, locirati i pokazati političku volju za otvaranjem. A što se tiče građana, mogu samo preporučiti da se ojačaju znanjem i informacijama: imamopravoznati.org je alat za postavljanje zahtjeva za informacijama, a ovdje su obrasci za razne žalbe ako tijela neprimjereno odgovaraju na zahtjeve.

Druga strana medalje su osobni podaci do kojih se i prelako može doći i još lakše njima manipulirati, a stanje bi trebala popraviti Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) – u kakvom su odnosu otvoreni podaci i Uredba o zaštiti osobnih podataka – tko i zašto njome gubi, a tko dobiva?

Berković: Često postoji nerazumijevanje oko odnosa otvorenih podataka i osobnih podataka i često je izgovor za neobjavljivanje podataka u otvorenim formatima upravo zaštita osobnih podataka. Međutim, otvoreni podaci u pravilu ne sadrže osobne podatke. Ukoliko su podaci zaštićeni Zakonom o zaštiti osobnih podataka, iste se ne smatra otvorenim podacima jer njihova objava nije dozvoljena. Apsolutno je važno zaštititi osobne podatke građana i spriječiti njihovo ilegalno korištenje i trgovanje njima i nova Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) bi trebala na bolji način urediti ovo pitanje te odgovoriti na izazove koji postoje u današnjem digitalnom svijetu. No jako je važno da se građane i firme dodatno educira oko njihovih prava i obaveza kako ne bi došlo do plaćanja visokih kazni koje se GDPR-om predviđaju zbog nerazumijevanja i neznanja i tu očekujemo od državnih institucija i više nego što je do sada napravljeno. Novom uredbom bi trebali profitirati svi, ali jako je važno razjasniti da zaštita osobnih podataka nikako nije prepreka otvaranju javnih podataka.