Gromka dobrodošlica uz zvuke puhačkog orkestra i čokoladne bombone, široki osmijesi i neopisiva sreća na licima roditelja, baka, braće i sestara, dočekali su jučer na Plesu sedmero malih natjecatelja koji su se okrunjeni medaljama vratili sa Svjetskih sportskih igara »Djeca pobjednici«, održanih od 29. lipnja do 2. srpnja u Moskvi. Sedam medalja, od toga tri zlatne, dvije srebrne i dvije brončane, sjajni su rezultati kojima se mogu pohvaliti mali sportaši koji su najtežu utakmicu života već odigrali i ostavili za sobom.
Kao veliki.

Autor: Ljerka Bratonja Martinović

Paško, Toni, Petar, Lovro, Karlo, Petra i Bruno, natjecali su se s više od 400 djece u dobi od sedam do 16 godina, koja su pobijedila malignu bolest, a iako je na svjetskim igrama bilo važno sudjelovati, a ne pobijediti, jako su ponosni na medalje koje su donijeli u Hrvatsku. Očito zatečeni burnim dočekom, hrpom TV-kamera i fotoaparata, mali reprezentativci »odradili« su doček kao veliki, a onda brže potrčali roditeljima u zagrljaj.

Desetogodišnji Zagrepčanin Toni Žamić Jakić vratio se s čak dvije zlatne medalje, u nogometu i stolnom nogometu, a u trčanju je osvojio srebro. Njegova mama Antonija presretna je i ponosna zbog njegovog uspjeha. Najvažnije joj je, kaže, ono što sudjelovanje na ovim sportskim igrama donosi njegovom samopouzdanju. Tonija, kojeg je u Moskvu pratio tata, dočekala je velika ekipa u kojoj su osim mame bili i brat i sestra, baka, tete i barbe… Na veselom desetogodišnjaku ništa ne otkriva da se prije šest godina počeo liječiti od akutne leukemije, koju je uspješno prebolio.

– Toniju sve ovo znači jako puno, posebno za njegovo samopouzdanje i vjeru u samoga sebe. Ponosna sam na njega neizmjerno – rekla nam je razdragana Tonijeva mama Antonija.

Lovro Bašić, devetogodišnjak iz Posušja, za putovanje je doznao u zadnji čas, a to što nije osvojio medalju ne smeta ga jer se u Moskvi, kaže, dobro proveo, a uz to je i zabio gol domaćinima, Rusima.

– Lovro je otputovao iznenada, jer je jedna djevojčica otkazala. Odmah je pristao da ide, to je za njega bila neopisiva sreća – kaže njegov tata Ante.
Lovri su 2012. godine, točno na peti rođendan, dijagnosticirali sarkom dišnih puteva.

– To je vrlo teška bolest, Lovro je prošao 15 kemoterapija i 28 ciklusa zračenja. Pobijedio je bolest i pobjeđuje ponovno – ističe njegov otac.
Poseban doživljaj

Teška bitka za život trajala je dvije godine, a Lovro danas živi kao i svi njegovi vršnjaci, igra stolni tenis, nogomet…

– Čuli smo se svaki dan dok je bio u Moskvi, presretan je, oduševljen, što je bio tamo s više stotina svojih suboraca iz cijelog svijeta. Ta djeca koja su prošla tešku bolest sasvim se drugačije odnose prema životu i prema svemu od druge djece. Lovro je prošao ono što netko ne prođe u 80 godina, a sve doživljava na poseban način, drukčije nego druga djeca – prenosi Lovrin tata.

Nakon što su već dvaput u Moskvu otišli o trošku proračuna Ministarstva zdravlja, hrvatskim je natjecateljima put ove godine financirala udruga Krijesnica uz pomoć zaposlenika hrvatskog veleposlanstva u Moskvi.

– Svaki smo put dobili medalje, ali ne bih ih prebrojavao. Ima djece koja nisu donijela medalju oko vrata, ali svi su oni pobjednici. To su svjetske igre djece koja su pobijedila rak, najtežu bolest modernog doba, prošli su teška i mukotrpna liječenja, i oni svi zaslužuju da ih se slavi i dočekuje kao heroje i pobjednike – poručio je na dočeku Zoran Cipek iz udruge Krijesnica.
Srce i entuzijazam

Sve su to djeca koja su završila liječenje, a neki od njih zbog bolesti koju su prošli ne mogu se u potpunosti baviti svim fizičkim aktivnostima. U Krijesnici su zato sretni što su uspjeli okupiti sedmero djece kojima je zdravstveno stanje dopuštalo da se natječu i ta su djeca, kaže Cipek, u Moskvu otišla bez ozbiljnijih priprema, ali s puno srca i entuzijazma.

Paško Jurin iz Zadra vratio se sa zlatnom medaljom u plivanju, srebrnom u trčanju i brončanom u nogometu, a Petar Vidović iz Varaždina s brončanom medaljom u nogometu. Odlazak u Moskvu, ističe Ivana Lacko, izvršna direktorica Krijesnica, za ovu je djecu neprocjenjivo iskustvo i nagrada. Da je doista tako, pokazali su jučer i sami, iskrenim dječjim oduševljenjem.

Preuzeto sa portala: www.novilist.hr