Priča je mučna i teška, ali, nažalost, već viđena. Ukratko, ima tome pola godine, stariji muškarac iznenada je napustio Dom za starije i nemoćne, vratio se u vlastitu kuću u zagrebačkoj Dubravi i dva tjedna kasnije oženio se s Ivanom Zdravkom Josipom Radoš za koju njegova djeca, sve do tada, nikada nisu čula. Tko zna kako i kada se povezao se s nepoznatom ženom s kojom se i oženio 15-ak dana nakon izlaska iz Doma. Istoga dana završio je u bolnici da bi nakon intenzivne njege bio preseljen u Vrapče gdje je ubrzo preminuo.

Pokazat će se kasnije da je nesretni starac s dotičnom ženom imao potpisan ugovor o doživotnom uzdržavanju, odnosno da je nakon njegove smrti žena postala vlasnica trokatnice u Dubravi. Također, sudski vještak i grafolog utvrdio je da je potpis starca na ugovoru o doživotnom uzdržavanju pisala mlađa ruka zbog čega je kći pokojnog muškarca podigla tužbu protiv gospođe Radoš.

Iako suđenje još uvijek traje, mediji su dosad, bez imalo zadrške, Ivanu Zdravku Josipu Radoš proglasili prevaranticom koja je nepobitno zavela i izigrala nesretnog muškarca kako bi se okoristila njegovom imovinom.

Priča je, dakle, mučna i teška i zavrijedila bi, vjerujemo, tek karticu teksta u crnoj kronici da nije jednog detalja, čini se dovoljno značajnog da joj magazin Provjereno Nove TV posveti desetak televizijskih minuta, a zatim još barem toliko prateći razvoj slučaja i samo suđenje. Ivana Zdravka Josipa Radoš je trans žena. I upravo je to u fokusu medijskog izvještavanja. Novinari i novinarke dovode u pitanje je li Ivana Zdravka Josipa Radoš žena ili nije, propituju da li je učinila prilagodbu spola, te što joj piše u osobnoj karti. Ne uzimaju u obzir da se Radoš, sasvim je moguće, osjeća kao žena, što se zapravo, uopće ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Umjesto toga, govore o njoj kao prevarantici, ali ne zato što postoji mogućnost da je izigrala nesretnog starca, već zato jer se lažno predstavlja kao žena. U siječnju ove godine Ivana Zdravka Josipa Radoš nepravomoćno je osuđena na 10 mjeseci zatvora zbog prijetnji koje je izgovorila novinarki Provjerenog Emi Branici.

U Trans Aidu, udruzi za promicanje i zaštitu prava trans, inter i rodno varijantnih osoba zgroženi su načinom na koji mediji prate slučaj, kao i onim što se događa na sudu, te upozoravaju na transfobiju. Nezadovoljni su što se rodni identitet osobe koja je optužena za kriminalna djela povezuje sa samim djelima jer jedno ne uvjetuje drugo. „Takvim pogrešnim i neetičnim izvještavanjem se u javnosti dodatno stigmatizira sve trans osobe. Naravno da kako među svim ljudima postoje osobe koje krše zakon, tako ima i trans osoba koje to čine. No, kao što to što je neka osoba cisrodna (nije trans) nema veze s kriminalnim radnjama koje vrši, tako vrijedi i za trans osobe“, kažu u udruzi.

Posebno su zgroženi odnosom suca prema optuženoj Radoš. Naime, na prvom ročištu sudac se nije baš najbolje snašao te je pokazao poprilično nerazumijevanje transrodnosti. Kazao je optuženoj da ne može imati žensko ime ako prethodno nije promijenila spol i da se će se provesti kombinacijsko urološko-psihijatrijsko vještačenje kako bi se vidjelo što urolog i psihijatar imaju reći o njezinom slučaju. „Ne želim da budete zakinuta, pardon zakinut, ali kako bih vodio ovaj postupak na sudu, ja moram znati kojom terminološkom odrednicom da vas oslovljavam”, izjavio je sudac

„Ovom izjavom, smatramo da sudac nije pokazao poznavanje Zakona o suzbijanju diskriminacije kojim se propisuje zabrana diskriminacije temeljem rodnog identiteta i rodnog izražavanja, kao ni Zakona o osobnom imenu“, kažu u udruzi. Objašnjavaju da je jezik koji koristimo dio rodnog izražavanja kojim osobe afirmiraju svoj rodni identitet, te je u suprotnosti sa zakonom da se za izražavanje u određenom rodu traži bilo što osim riječi same osobe, a kamoli, kako je sudac naveo, ‘urološko-psihijatrijsko vještačenje’. Ako osoba na sudu traži da joj se obraća u ženskom rodu, poštivanje toga spada u domenu zaštite protiv diskriminacije temeljem rodnog identiteta i rodnog izražavanja. Kad je riječ o Zakonu o osobnom imenu, on omogućuje promjenu osobnog imena svima po jednakom postupku, neovisno smatra li se neko ime ‘muškim’ ili ‘ženskim’. Ako Ivana Zdravka Josipa Radoš laže kada kaže da je žena, to je nešto što spada u njen osobni odabir: druge osobe nemaju ništa od toga da ju prozivamo da laže i da ju nazivamo muškarcem. Za nas u Trans Aid-u je uvijek dovoljna samo i isključivo riječ same osobe. A ako laže s namjerom da izbjegne zakon – ili ako netko smatra da je moguće tako izbjeći zakon – očito griješi. Naime, upravo ovaj slučaj je dokaz da, iako je prilično jednostavno promijeniti osobno ime, te iako je Ivana Zdravka Josipa Radoš to i napravila, budući da je ta promjena dokumentirana u sustavu, država je vrlo lako utvrdila da se radi o istoj osobi“, poručuju u Trans Aidu.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ne podržava generalizacije o transrodnim osobama na temelju stereotipa i predrasuda u ovom, kao i drugim slučajevima, bez obzira je li se ili nije radilo o počinitelju ili počiniteljici kaznenih djela. „Ovdje se radi o neprimjerenom medijskom prezentiranju predmetne osobe koje je u većoj mjeri posljedica društvenih predrasuda i stereotipa prema transrodnim osobama, ali i ostalim manjinskim skupinama. Sukladno brojnim međunarodnim konvencijama koje je Hrvatska ratificirala, svaka osoba ima pravo na poštivanje njegovog/njezinog ljudskog dostojanstva. Shodno članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svaka osoba ima pravo na pravično (pošteno, fair) suđenje koje je jedno od najvažnijih procesnih ljudskih prava, i koje je u hrvatskom pravnom poretku sadržano na ustavnoj i zakonskoj razini“, izjavila je za Forum.tm Višnja Ljubičić.

Istaknula je kako se ovakvim medijskim pa donekle i sudskim tretmanom jedne transrodne osobe dovodi u pitanje jedno od temeljnih principa u kaznenom postupku, a to je načelo presumpcije nevinosti. Uz to se ne doprinosi poštivanju ljudskog dostojanstva svake osobe, poštivanje prava na izbor, ne razvija se tolerancija prema drugima, drugačijima i različitima te, svakako, dovodi se u pitanje pravo na pravično suđenje.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Saša Leković, kazao je da je u konkretnom slučaju bilo novinara i medija koji nisu poštivali etičke i profesionalne standarde. Najavio je da se HND sprema organizirati radionice za novinare o tome kako izvještavati o raznim manjinskim i specifičnim skupinama.

Tekst je objavljen uz podršku Ureda za financijske mehanizme Europskog gospodarskog prostora i Norveškog financijskog mehanizma te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu projekta udruge Zagreb Pride – “Prema održivom pokretu za ostvarivanje LGBTIQ prava”.