Politika ko’ politika, svaku temu koristi za stjecanje političkih bodova. Ovaj se put na sreću ipak radi o virtualnoj političkoj temi. Jer obiteljskog nasilja će nažalost biti i ako se Konvencija ne samo ratificira, nego ako se i obveže svakog punoljetnog Hrvata da je nauči napamet. Primitivizam i naslijeđeni obrasci ponašanja ne nestaju usvajanjem nekakvoga papira. Ova zemlja presporo napreduje u svemu, pa tako i u ovome

Autor: Zlatko Crnčec, Novi list

SDP je definitivno zadnji koji bi mogao kritizirati Vladu zbog izbjegavanja ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije. Naime, Davor Bernardić kritizirao je premijera Andreja Plenkovića jer nije ispunio predizborno obećanje o usvajanju Konvencije. I pritom je, odgovarajući na pitanje novinara zbog čega ovaj posao nije obavila Vlada Zorana Milanovića koja je Konvenciju potpisala, mrtav hladan priznao da to nije napravljeno zbog izbornih razloga. Bernardić je u mikrofone i kamere izjavio da to nije odrađeno zbog toga što je 2015. bila predizborna godina.

Dakle, SDP sada kritizira i napada Plenkovića zbog neratifikacije, iako su oni 2015. bili u puno boljoj poziciji nego što je to premijer i predsjednik HDZ-a danas. Kao prvo, unutar SDP-a postoji, a postojao je i prije dvije godine, potpuni konsenzus oko toga da Konvenciju treba izglasati u Saboru. U HDZ-u takvog konsenzusa nema. U toj stranci postoji konzervativno krilo koje odmah skače na najmanji trag onoga što nazivaju rodnom ideologijom. S kojom birači SDP-a nemaju nikakav problem. Za razliku od onih koji na listiću zaokružuju HDZ, od kojih sasvim solidan dio ima veću averziju prema seksualnim manjinama čak i od konzervativnih zastupnika HDZ-a.

Još je jadnija pozicija HNS-a. U Sabor su ušli milošću SDP-a čiji ih je tadašnji predsjednik uzeo pod skute. U proljeće ove godine pogazili su svoje obećanje da neće koalirati s HDZ-om i spremno ušli u koaliciju s ovom strankom. Nakon tog političkog debakla ostalo im je samo povlačiti Plenkovića za rukav oko obrazovnog kurikuluma i Istanbulske konvencije. Naravno da svi koji imalo prate politiku shvaćaju da je to čisti lažnjak.

Onima koji danas vode HNS do ovih je tema stalo koliko do lanjskog snijega, sve dok im HDZ dozvoljava kakvu takvu participaciju u poslovima u građevini i, što je definitivno najvažnije, energetici. Da Plenkovićeva Vlada potraje sljedećih 50 godina i da u tom razdoblju Konvencija ne bude ratificirana, a novi obrazovni kurikulum nikada primijenjen – ne postoji ni najmanja šansa da bi HNS iz te i takve Vlade izašao. Jer svjetonazor je svjetonazor, ali biznis je ipak biznis.

Nije bez grijeha ovdje ni sam Plenković. Jer obećao je nešto što neće moći ispuniti. S jedne je strane pritisnut iz Bruxellesa gdje EPP Konvenciju podržava, a s druge strane svojim stranačkim konzervativcima. U ovom slučaju neće moći zadovoljiti obje strane. Jer HDZ-u bez problema možeš prodati lex Agrokor, ali ne možeš pored njih progurati neobvezujući dokument čiji im je možda tek stoti dio svjetonazorski sporan.

Dakle, politika ko’ politika, svaku temu koristi za stjecanje političkih bodova. Ovaj se put na sreću ipak radi o virtualnoj političkoj temi. Jer obiteljskog nasilja će nažalost biti i ako se Konvencija ne samo ratificira, nego ako se i obveže svakog punoljetnog Hrvata da je nauči napamet. Primitivizam i naslijeđeni obrasci ponašanja ne nestaju usvajanjem nekakvoga papira. Ova zemlja presporo napreduje u svemu, pa tako i u ovome. A to ne mogu ubrzati nikakve konvencije.