– Pravo na zaštitu naše djece stoji iznad anonimnosti zločinaca – obrazložio je poljski ministar Ziobro objavljivanje popisa pedofila i silovatelja na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa. On u tome vidi „velik napredak”.

Popis sadrži imena, datume rođenja i mjesto stanovanja 768 pravomoćno osuđenih pedofila i silovatelja djece mlađe od 15 godina. U Ministarstvu se kaže da je taj popis „vrlo praktičan”: dovoljno je u tražilicu na stranici upisati mjesto boravka i svaka obitelj može znati da li živi u četvrti koja je sigurna za njihovu djecu, objašnjava službenik ministarstva na poljskom državnom radiju.

Ministarstvo ne mora strahovati od previše kritika na takvu mjeru jer se u poljskoj javnosti jedva uopće raspravlja. I tri dana nakon objavljivanja tog popisa jedva da se itko oglasio i kritizirao tu mjeru.

– Poljsko društvo iz dubine srca prezire pedofile – objašnjava psiholog Zbigniew Lew-Starowicz. A osobito kod takvog zlodjela se već i argumentirana kritika tumači da i kritičar zapravo ima slične sklonosti, piše DW.

S druge strane, ispitivanja javnog mnijenja u Poljskoj svjedoče kako mnogi traže drastične kazne za spolni čin s maloljetnom osobom, od kirurške kastracije, doživotnog zatvora pa sve do smrtne kazne. Kritika na objavljivanje tog popisa jedva da se čula i od inače svadljivog ombudsmana za građanska prava Adama Bodnara. Doduše, on je pokušao spriječiti objavljivanje – po temeljnim načelima za ljudska prava, baš svi osuđenici imaju ipak određena prava, osobito nakon što već odsluže kaznu na koju ih je sud osudio, ali Ministarstvo nije udovoljilo njegovim zahtjevima. I to makar je prihvatilo čitav niz primjedbi po kojima se krši Ustav, piše Bodnar u priopćenju koje je dostupno DW-u, ali i dodaje kako su „ti prigovori velikim dijelom izgubili svoju aktualnost”.

Lew-Starowicz nas upozorava kako se ne moramo ni truditi da nađemo kritičare te mjere:

– Nitko se ne usuđuje javno kritizirati taj popis”, kaže psiholog. I to makar su i drugi stručnjaci za to područje suglasni: kod spolnog zlostavljanja maloljetnika oni koji doista završe na sudu su tek mali dio počinitelja tih zlodjela. Tragedija je što se najveći dio takvih zlostavljanja događa u krugu obitelji i takvi zločini rijetko budu kažnjeni jer dijete bude zlostavljano od osobe koja bi ga zapravo trebala štititi.

Ali poljski psiholog upozorava i kako tek takva lista neće promijeniti ponašanje počinitelja. I međunarodne studije pokazuju kako i stroge kazne jedva da odvraćaju od toga kaznenog djela, a još manje ispravljaju. Jedino što donekle pomaže je psihološki tretman, ali „takvo javno objavljivanje pedofila ugrožava terapiju i oduzima osuđenicima svaku motivaciju”. Jer, zašto da se mijenja kad već „čitav svijet” zna tko je on?

Tko se jednom nađe na internetu obilježen kao osuđeni pedofil, on je osuđen na tu sudbinu do kraja života. Nekakva nada da se onda ipak uključi u društvo tu praktično više ne postoji. Lew-Starowicz je u terapiji imao na desetke pedofila, a kaže nam i kako taj problem može biti i vrlo neugodan za konzervativna i populistička načela stranke Kaczynskog.

Tema pedofilije je zapravo veoma neugodna za konzervativnu i populističku vladu Poljske. Jer tu se nameće pitanje “nekoliko stotina” djelatnika Poljske katoličke crkve koji su spolno napastovali maloljetnike. Ali njihovih imena – nema.

Jer među pedofilima kojima je on pokušao pomoći je bilo i više svećenika i dužnosnika Katoličke crkve. Zato i Ekke Overbeek naziva ovaj potez poljske vlade „jeftinim populizmom”. Ovaj nizozemski dopisnik je pomno istraživao i još 2013. objavio knjigu o spolnom zlostavljanju djece u Katoličkoj crkvi u Poljskoj. Zato on misli: „De facto, kod ovog objavljenog popisa se radi o objavi kapitulacije poljskog pravosuđa koje nije sposobno izaći na kraj s problemom pedofilije.” Utoliko i Overbeek smatra da je to objavljivanje zapravo indirektni „poziv na linč” gdje se onda građani trebaju „obračunati” s takvim osobama.