Obilježavanje Prvog maja kao Praznika rada usvojila je Druga internacionala na kongresu u Parizu 1889. u spomen na masakr koji se desio 3 godine ranije, 4. svibnja 1886. na Trgu Haymarket u Chicagu. Događaji u Chicagu su dio školskog programa povijesti pa otprilike znamo što se tamo desilo tog 4. svibnja ali zašto je onda 1. maj a ne 4. svibnja postao praznikom rada, zašto se u SAD-u praznik rada obilježava prvog ponedjeljka u rujnu, a ne kao u ostatku svijeta 1. maja, kakve veze Druga internacionala ima s time, i što je kvragu Druga internacionala? I na kraju zašto bi nam sve to, kad si složimo roštilj, kotlovinu ili zaletimo na grah, trebalo biti važno?

Piše: Jovica Lončar, radpomjeri.eu

Zašto i kako su se radnici organizirali?
Intenziviranjem industrijske proizvodnje krajem 18. i početkom 19. stoljeća mijenja se struktura zaposlenja, propadaju obrti, a s njima i cehovska udruženja na čije mjesto dolaze sindikati. Prvi sindikati se, slično cehovima, baziraju na udruživanju kvalificiranih radnika određene struke pa se tako u SAD-u za prvi sindikat uzima Sindikat postolara u Philadelphiji osnovan 1794.

U postojbini industrijske revolucije Engleskoj u isto se vrijeme (1799.) donosi zakon koji zabranjuje sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje. Navedeni zakon, koji je, iako mijenjan, preživio sve do 1871. značajno je usporio osnivanje sindikalnih organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu pa se tako za prvi britanski sindikat uzima Opće strukovno udruženje (General Union of Trades) osnovano 1818. u Manchesteru i u to vrijeme poznato pod manje spornim imenom kao Filantropsko društvo. Do osnivanja Sindikalnog kongresa ili tadašnjim rječnikom Kongresa strukovnih udruženja (Trade Union Congress), najdugovječnije svjetske sindikalne federacije koja i danas udružuje oko 50 britanskih sindikata s oko 5,5 milijuna radnika, dolazi 50 godina kasnije tj. 1868. Britanija je sindikalno udruživanje legalizirala tek 3 godine kasnije, tj. 1871.

Prva američka sindikalna federacija Vitezovi rada (Knights of Labour) nastaje 1869. Nacionalno sindikalno udruženje koje će se održati do danas osnovano je 1881., a od 1886., iste godine kada se desio protest na Trgu Haymarket, nosi ime Američka federacija rada (American Federation of Labour).

U Francuskoj je radničko udruživanje ilegalno do 1884., a generalna konfederacija rada je osnovana 1895.

Njemačka je specifična po tome što je do sindikalnog udruživanja došlo na poticaj već postojeće radničke partije, a ne obrnuto što je bio slučaj u ranije navedenim zapadnim zemljama. Radi se o Socijaldemokratskoj partiji koja je osnovana 1869., koja se održala do danas, a na čiji poticaj nastaje njemačko nacionalno sindikalno udruženje 1892.

Zanimljivo da i prva radnička udruženja u Hrvatskoj, manje ili više sindikalnog karaktera, nastaju paralelno s onima na Zapadu. U Osijeku je 1867. osnovano Opće radničko obrazovno društvo koje se smatra prvim tog tipa u južnoslavenskim zemljama. Tri godine kasnije u Zagrebu je službeno registrirano Potporno obrazovno društvo zagrebačkih tipografa, za koje kroničar hrvatskog i jugoslavenskog radničkog pokreta Josip Cazi kaže da je imalo sve odlike sindikata. Osnivanje navedenog društva uzima se za početak djelovanja današnjeg Sindikata grafičara koji je prošle godine proslavio punih 150 godina postojanja.

Zahtjev za osmosatnim radnim danom bio je radikalan zahtjev
Antisindikalni zakoni koji su bili na snazi većim dijelom 19. stoljeća su logično usmjerili aktivnost radničkih organizacija u smjeru legalizacije sindikalnog rada i kolektivnog pregovaranja u cilju poboljšanja materijalnih prava i uvjeta rada. Vrijeme je to i borbe za opće pravo glasa, Čartistički pokret u Engleskoj, ali ono što je prevladalo kao ofanzivni zahtjev u smislu krajnje radikalnosti s obzirom na tadašnje uvjete bio je zahtjev za osmosatnim radnim vremenom.

Legendarne tri osmice prvi je formulirao velški socijalist Robert Owen 1817. u obliku slogana 8 sati rada, 8 sati rekreacije i 8 sati odmora.
U tom trenutku u Britaniji se još uvijek vode uvidom velikog filozofa klasičnog liberalizma Johna Lockea koji je stotinjak godina ranije tvrdio da je optimalno krenuti s radom već u trećoj godini života.

Karl Marx u svome ključnom djelu Kapital u kojem analizira strukturu kapitalizma kao društvenog sistema daje pregled razvoja radnog zakonodavstva u Engleskoj u prvoj polovici 19. stoljeća.

Karl Marx u svom djelu Kapital navodi da je rad djece mlađe od 9 godina zabranjen tek 1833. Iste je godine rad djece od 9-13 godina starosti ograničen na 8 sati, a onih od 13-18 godina na 12 sati. Rad djece do 13 godina je 1844. ograničen na 6,5 sati, da bi konačno 1848. došli do maksimalnog radnog vremena od 10 sati i za punoljetne radnike.

Međunarodno radničko udruženje poznato kao Prva internacionala osnovano je 1864. u Londonu kao organizacija ideološki različitih frakcija radničkog pokreta pa su se tako u njoj našli socijalistički sljedbenici Owena i Blanquija, Proudhonovi anarhisti, njemački socijalisti, irski i poljski nacionalisti, talijanski republikanci, komunist Marx i anarhist Bakunjin. Prikaz osnivačke skupštine se može vidjeti i u filmu Raoula Pecka Mladi Marx iz 2017.

Prva internacionala prestaje s radom 1876. zbog različitih pogleda na ulogu države u budućem besklasnom društvu, a obnavlja se tek 1889. ali ovaj puta bez anarhista. Na toj konferenciji 1889. koja je održana u Parizu 1. maj je kao dan sjećanja na događaje iz Chicaga predložen kao Međunarodni praznik rada.

Cjelokupan tekst dostušan je na stranici: radpomjeri.eu

Tekst je preuzet sa stranice https://radpomjeri.eu/  Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Stranica je sufinancirana sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda u sklopu projekta „Rad po mjeri čovjeka“.