U petak 26. travnja u 20 h otvorit ćemo izložbu “Pisanje i čitanje” Tomislava Gotovca. Iste večeri s početkom u 19 h uvodno će predavanje održati kustos izložbe Darko Šimičić. Ova izložba ima namjeru ukazati na niz radova koji se bave tekstom kao primarnim materijalom u kreiranju umjetničkog djela. Premda tekst nije primarni medij kojim se Gotovac bavio, iza sebe je ostavio niz intrigantnih radova koje je nužno prezentirati i adekvatno pozicionirati unutar njegovog cjelokupnog opusa, stoji u najavi Art radionice Lazareti.

U sklopu izložbe bit će prikazan video akcije “Čitanje Daily Maila” izvedene 1979. godine u atelieru Marine Abramović i Ulaya u Amsterdamu.

Izložba se održava u sklopu programa “30 godina ARL” i u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac.

Izložba “Pisanje i čitanje” može se pogledati svakog radnog dana od 12 do 20 h; a u drugim terminima prema dogovoru. Izložba je realizirana suradnjom Instituta Tomislav Gotovac i Art radionice Lazareti, a kao dio programa Galerije Otok i “30 godina ARL”.

I predgovora izložbi Darka Šimičića:

Multimedijski opus Tomislava Gotovca (1937. – 2010.) odvijao se u vremenskom razdoblju od 50 godina, od prvih fotografskih i filmskih radova nastalih početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, sve do posljednjih performativnih radova izvedenih krajem 2009. godine. Umjetnikova kontinuirana prisutnost u javnosti osigurala mu je istaknuto mjesto na kulturnoj sceni i priskrbila kultni status nekonvencionalnog i beskompromisnog umjetnika. Na međunarodnoj sceni njegov je značaj prepoznat još sedamdesetih godina kada se njegovi eksperimentalni filmovi prikazuju diljem Europe i Sjedinjenih Američkih Država. Taj je status potvrđen nakon umjetnikove smrti izlaganjem na globalno važnim izložbama (Biennale u Veneciji, 2011.; Documenta 15 u Ateni i Kasselu, 2017.) i uključivanjem njegovih radova u prestižne muzejske kolekcije (Kontakt. The Art Collection of Erste Group and ERSTE Foundation u Beču, The Museum of Modern Art u New Yorku, Centre Pompidou u Parizu, Art Institute of Chicago, itd.). Važnost njegovog radikalnog stvaralaštva i snažan utjecaj na lokalnu umjetničku scenu definitivno je potvrđena retrospektivnom izložbom Tomislav Gotovac: Anticipator kriza održanoj 2017. godine u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

Premda je retrospektivna izložba omogućila do sada najobuhvatniji uvid u umjetnikovo stvaralaštvo, i dalje postoji niz radova unutar Gotovčevog opusa koji su manje poznati ili su ostali izvan pogleda javnosti. Izložba Pisanje i čitanje ima namjeru ukazati na neke radove u kojima je tekst zadržao ulogu primarnog materijala u kreiranju umjetničkog djela. Gotovac je u svom opusu realizirao niz intrigantnih radova koji bi se uvjetno mogli klasificirati kao esej o filmu, filmski scenarij, sinopsis akcije ili happeninga, filmska kritika. No, jednako kao što njegovi filmovi, performansi ili likovni radovi izmiču čvrstoj kategorizaciji, tako je i pisanje i čitanje koje prakticira Gotovac djelo slobodne forme i otvorenog značenja. Neki rani primjeri tekstualnih eksperimenata izvedeni su tijekom studija u Beogradu i objavljeni u studentskim novinama i časopisima. Primjer radikalne prakse vidljiv je u „poemi“ 25 (Student, br.20, 1969.) izvedene u formi tabele u kojoj se pravilnim ritmom izmjenjuje 25 riječi (pruga, knjiga, vojska, sajam, škola, reklama, bolnica, muzej, film, policija, filatelija, autoput, banka, televizija, institut, štampa, zatvor, štafeta, sindikat, radio, kup, udruženje, pozorište, putovanje, plakat). Premda je značenje pojedinačnih riječi neutralno, u uspostavljenom asocijativnom lancu te iste riječi mogu proizvesti sumnjiva i nedefinirana značenja s jasnim političkim konotacijama.

Drugi primjer radikalnog eksperimenta je tekstualni ready-made baziran na filmu Zdrav podmladak (Vidici br.147, 1971.) koji je Gotovac realizirao zajedno s Lazarom Stojanovićem. Film je montažni kolaž sastavljen od niza igranih fimova snimljenih nakon II svjetskog rata u kojima se veliča uloga revolucije i partije, a prijepis svih dijaloga iz filma moguće je čitati kao uzvišenu propagandu ili njezinu nesmiljenu kritiku. Djelomičnim korištenjem ready-made teksta Gotovac se poslužio i pri pisanju teksta Point Blank (Franklin Furnace Archive, New York 1993.). Cijela naracija izvedena je vještim preplitanjem naziva filmova koji su odigrali važnu ulogu u Gotovčevom umjetničkom formiranju. Finalni rezultat je duhoviti manifest, razmišljanje o samom filmskom mediju, stoga nije čudno da je tekst posvećen Busteru Keatonu i braći Marx. Esej A Place in the sun, (na engleskom objavljen 1979., na hrvatskom u Hrvatskom filmskom ljetopisu br.22, 2000.) posveta je Georgu Stevensu i njegovom remek-djelu za kojeg Gotovac navodi da je odigrao prekretnicu u njegovom životu te inspirirao njegovu umjetničku orijentaciju i vizualnu filozofiju.

Zapisao je: Mislim da je „Mjesto pod suncem“ objekt koji ne postoji kao drama, priča ili poruka u literarnom smislu te riječi; Mjesto pod suncem je crvena linija, pulsirajuća ravna linija u pokretu.

U nekim drugim primjerima Gotovac koristi tekst u kontekstu rada na akcijama i performansima. Tekst može biti sinopsis ili opis projekta koji namjerava izvesti (Happ naš, 1967.; Akcija 100, 1979.). Neki od sačuvanih tekstova u umjetnikovom arhivu opisuju nerealizirane akcije i na ovoj se izložbi po prvi put pokazuju u javnosti. Neizvedena akcija Moj obračun s njiima (1979.) nadovezuje se na seriju radova Pun mi je kurac (1978.), izvedenih u formi grafike, knjige i letka. Prema zapisu, Gotovac je planirao osnovnu parolu nadopuniti imenima i prezimenima istaknutih kulturnih djelatnika i tako dopunjene izložiti. Među neizvedene radove spadaju i ideje za filmove. Osamsatno radno vrijeme (1979.) je eksperimentalno-dokumentarni film koji u statičnom kadru u trajanju od 8 sati snima radnika ili radnicu na radnom mjestu u nekoj velikoj zagrebačkoj tvornici.

Zapisao je: Smatram da rad radnika ima svoju vlastitu poetiku koju složenija filmska interpretacija i skraćeno prikazivanje može samo potisnuti u drugi plan i potpuno zakriti. Imajući povjerenje u samobitnu poetiku rada i direktno svjedočeći o njoj, film je zamišljen kao svojevrsni prirodni monument o radu radnika.

Posebno mjesto u Gotovčevu promišljanju filmske umjetnosti ali i grada kao mjesta življenja nalazimo u sinopsisu za film Totalni portret grada Zagreba (1979.). Autor biranim riječima opisuje grad: Grad Zagreb je ljudsko biće. Ima svoje tijelo i dušu. Ima svoj krvotok, svoje disanje, svoje živce, svoje korake, svoje optimizme, svoje pesimizme, svoje bolesti, svoja oduševljenja, svoje ruke, svoje noge, svoje tijelo, svoju glavu, nos, uha, kosu, zube i svoje oči. Zagreb ima svoju visinu, težinu, obujam, dah i svoju modu.

Grad Zagreb ima svoj temperament, svoju prošlost, svoju budućnost i što je najvažnije svoje sada i svoje ovdje – svoju ljubav i ljepotu! U nastavku navodi kako bi budući film trebao izgledati: Želio bih snimiti / fotografirati filmom / grad Zagreb na način kako pletilje pletu čipke, kako jazz-pijanista satima prebire po dirkama klavira, želio bi snimiti Zagreb na način kako pauk plete svoje mreže. I premda se tekst i planirani film odnosi na Zagreb, nema sumnje da se Gotovčeve riječi mogu primijeniti i na druga mjesta, na promišljanje gdje sada živimo i što možemo u budućnosti učiniti s našim okružjem.

Kao komplementarna nadopuna tekstu i pisanju, na izložbi će biti pokazana video-dokumentacija akcije Čitanje novina Daily Mail koju je Gotovac izveo 1979. u Amsterdamu u studiju Marine Abramović i Ulaya. Ova akcija, u kojoj umjetnik bez prekida tijekom 3 sata čita na engleskom svaku objavljenu riječ u dnevnim novinama izvanredan je primjer inovativne prakse u kojoj jedna svakodnevna aktivnost poprima začudnu dimeziju. Osnova je akcije pokazati da novine imaju dramsku strukturu i da je čitanje doslovno svakog tiskanog slova dramska izvedba u kojoj svaki čitalac/performer ima slobodu interpretacije unutar strogo zadanih okvira.