Zašto takva histerija, moralna panika, zastrašivanje i konsternacija zbog Istanbulske konvencije? Mora da ima nešto sporno, inače ne bi bilo takve halabuke, zar ne? – pitanje je koje jučer postavila predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Sanja Barić polaznicima Sveučilišta za 3. dob kojima je održala predavanje »Načelo ravnopravnosti spolova u RH s posebnim naglaskom na tzv. Istanbulsku konvenciju«, a odmah je na postavljeno pitanje dala i odgovor:

– U Istanbulskoj konvenciji nema ništa sporno, ustvrdila je.

Autor: Ingrid Šestan Kučić, Novi list

Šest mitova

U predavanju je iznijela šest mitova vezanih uz dokument koji bespotrebno izaziva polemike u javnosti, ustvrdivši i kako se nazivom dokumenta uporno od početka zamagljuje ono o čemu se zapravo radi.

– Pravi naziv je Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Upornim korištenjem naziva »Istanbulska konvencija« namjerno se od samih početaka zamagljuje ono što ta Konvencija zapravo jest. Sutra je točno 7 godina kako je Konvencija donesena, a od 45 potpisnika ratificiralo ju je 29 država. Među tim državama su i one koje ne smatramo naprednim zapadom, a u tim zemljama nije bilo nikakve frke oko ratifikacije, napomenula je Barić. Kao jedan od mitova o Konvenciji navela je duljinu dokumenta istaknuvši da Konvencija ima samo 23 stranice i 66 članaka, a sve ostalo su objašnjenja, odavno dostupna na hrvatskom jeziku.

– Drugi je mit da su naši zakoni dobri i da se samo radi o njihovom provođenju u praksi. Naši su zakoni puni propusta, a neke od činjenica koje to potvrđuju su da nasilnik za isto djelo može odgovarati prekršajno i krivično, dolazi i do dvostrukog kažnjavanja nasilnika i žrtve, jer mu je žrtva odgovorila, a nemamo ni mogućnost hitnog udaljavanja nasilnika. U našoj praksi nekome tko je počinio šest silovanja kao olakotna okolnost uzima se da je bio u Domovinskom ratu i primio odlikovanja, a za žrtvu se često pita što je radila u tom kvartu ili se kaže da je izazivala odjećom.

Jedan od mitova vezanih uz Konvenciju je i da je nasilje stvar odgoja, kao i da nam ne treba jer sve možemo riješiti vlastitim zakonima. Mogli bismo, ali zašto to ne činimo? Mit je i da je Istanbulska konvencija nadzorni mehanizam. Taj argument ne može biti bliže ludosti, a krucijalni je mit da Konvencija uvodi rodnu ideologiju. Rodna ideologija nema nikakve veze s Konvencijom, kao ni istospolni brakovi. Ima samo strah ultradesnog, a možda i crkvenog gledanja na stvari. Oni imaju rodnu ideologiju, a pravo za rodnu ideologiju ne zna – istaknula je prof.dr. Barić.

Ujedno je ustvrdila da se radi o prvoj sveobuhvatnoj konvenciji koja se bori protiv nasilja, a kao posljednji mit istaknula je strah da će netko na tom dokumentu zaraditi. Ono što taj dokument prema njenoj ocjeni donosi je međuresorna suradnja, a ne ratificira li je Hrvatska, neće se ništa dogoditi. Međutim, statistički podaci o nasilju u obitelji ukazuju na potrebu ratifikacije.

Ustavni poredak

U svom izlaganju prof. dr. Barić je polaznike Sveučilišta za 3. dob uvela i u Ustav RH koji sadrži izričito nabrojanih 11 temeljnih vrednota ustavnog poretka. Jedna od njih jest i načelo ravnopravnosti spolova.

Pojašnjavajući smisao i učinak ustavnih vrednota, prikazala je i pravnu konkretizaciju načela ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj. Osvrnula se i na Zakon o ravnopravnosti spolova koji propisuje da žene moraju činiti 40 posto kandidata na izbornim listama.

– Ne poštuje li se ta kvota, slijede novčane kazne koje su beznačajne. Pravi sustav kvota je onaj koji u pojedinim državama propisuje da na listi od 14 kandidata od prva tri jedan mora biti žena, a među prvih šest kandidata pola moraju biti žene. To je pravi susutav i samo su takve države povećale postotak žena u parlamentima – zaključila je prof. dr. Barić.