Dana 7. svibnja, u 90. godini života, u Parizu je umro Jean Vanier, utemeljitelj zajednicâ Arka te Vjera i svjetlo. Ono što je skromno započelo na sjeveru Francuske 1964. kada je pozvao dvije osobe s intelektualnim teškoćama da dođu s njime živjeti kao prijatelji, danas se razgranalo u golemu mrežu od 151 zajednice u 37 zemalja, te 1500 zajednica Vjera i svjetlo rasprostranjenih u 82 zemlje. Živeći više od 50 godina s osobama s intelektualnim teškoćama, Jean Vanier promijenio je način razmišljanja prema njima i mnogima drugima koji su na rubu društva, prenosi Jutarnji list

Strastveni zagovaratelj čovjeka i istine, Jean Vanier bio je humanist, filozof, teolog, vjerski i moralni autoritet te pisac čije je životno djelo nadahnulo generacije ljudi na svim stranama svijeta da ne posustanu u izgradnji društva u kojem ima mjesta za sve.

Rođen u uglednoj obitelji generalnog guvernera Kanade, Jean se kao 13-godišnji dječak pridružio mornarici tokom II. Svjetskog rata, želeći doprinijeti miru. Njegov otac je tada služio kao kanadski veleposlanik u Parizu, a njegova majka, delegat Crvenog križa, sudjelovala je u prijemu preživjelih u koncentracijskim logorima u Parizu. To je Jeana duboko obilježilo stoga je napustio mornaricu u dobi od 23 godine, kao zapovjednik na ratnom nosaču aviona, “kako bi slijedio Isusa i radio za mir”.

Godine 1962. doktorirao je filozofiju i započeo predavati filozofiju na sveučilištu u Torontu. Iste godine, u dobi od 34 godine, posjetio je svog duhovnika, oca Thomasa Philippea koji je bio kapelan u instituciji u seocetu Trosly-Breuil sjeverno od Pariza, gdje je 40-ak muškaraca s intelektualnim teškoćama provodilo dane hodajući ukrug u svojoj sobi, a neki od njih bili su i u lancima. To je bio njegov prvi susret sa „golemim svijetom patnje kojeg dotad nije poznavao.“ Taj susret za Jeana je bila prekretnica života.

U kolovozu 1964. pozvao je dvije osobe s intelektualnim teškoćama, Raphaëla i Philippea, da žive s njim u maloj kući u seocetu Trosly-Breuil, koju je nazvao “L’Arche” [l:arš], hrvatski arka. Dijelili su jednostavan svakodnevni život, satkan od uzajamne pomoći i prijateljstva. Jeanova namjera nije bila osnovati instituciju, nego posvetiti svoj život odgovaranju na vapaje svoje dvojice prijatelja, čija ga je patnja ganula. Ipak, mala kuća L’Arche ubrzo je postala premala da bi dočekala sve volontere koji su željeli doći i osobe s intelektualnim teškoćama koji su jedva čekali da napuste tada mučne institucije. Svakodnevnim životom s najskromnijima, Jean Vanier je neprestano podsjećao na darove onih koje je društvo ostavilo za sebe, čime je pokrenuo val dobrote i nježnosti prema najslabijima, koji se do danas nije zaustavio. Arkine kuće su se ubrzo počele množiti u Francuskoj i svijetu: u Kanadi 1969., Indiji 1970., Obali Bjelokosti 1974., na Haitiju 1975., u Australiji 1978. godine. Arka u Zagrebu ove godine slavi 10 godina postojanja i raste svakim danom.

“Živjeti zajedno” široko se rasprostranilo. Zajednica u srcu koje je brižno prijateljstvo koje preobražava, donijelo je utjehu i novo dostojanstvo tisućama osoba s intelektualnim teškoćama.

Jean Vanier je također osnovao, zajedno s Marie-Hélène Mathieu, 1971. godine Vjeru i svjetlo, organizaciju koja svakog mjeseca okuplja osobe s intelektualnim teškoćama, njihove obitelji i prijatelje. Danas postoji oko 1450 grupa u 85 zemalja. Inspirirao je stvaranje i mnogih drugih udruga.

Objavio je tridesetak knjiga i utjecao na tisuće ljudi u svijetu, slavnih i anonimnih, vjernika, profesionalaca, političara. Umjetnik mira, nikada nije prestao svjedočiti o bogatstvu prijateljevanja s najranjivijima, kojima je želio vratiti dostojanstvo i dati mjesto u društvu.

Njegove knjige prevedene su na 29 jezika, a primio je i brojne nagrade, uključujući orden Légion d’honneur (najviše francusko odlikovanje), Pratitelj Reda Kanade, nagradu Pacem in Terris za 2013. i prestižnu nagradu Templeton koju je dobio 2015. godine.