Procjenjuje se da u Hrvatskoj, uz oko 375.000 čipiranih, ‘legalnih’ pasa, ima od 200.000 pa do milijun onih koji su prepušteni milosti i nemilosti svojih vlasnika te osim što u velikom broju slučajeva žive životom gorim od pasjeg, predstavljaju rizik i opasnost za druge građane. Psi bez vlasnika, necijepljeni i bez mikročipa, pošast su jednaka u gradovima i selima, dok su veliki problem u urbanim sredinama neodgovorni ljudi koji kupuju pse iz hira te ih se rješavaju na sve moguće načine kada shvate koliko posla i odgovornosti dolazi s kućnim ljubimcem. Je li rješenje za taj nered uvođenje poreza na pse?

Prije dvije godine, kada je na snagu stupao novi Zakon o zaštiti životinja, njime su obvezani svi gradovi i županije da organiziraju smještaj napuštenih životinja kako bi se uredno i sistematski skrbilo o njima, a tada je zabranjeno i eutanaziranje životinja koje su provodile više od 60 dana u skloništima. Namjera je bila rasteretiti postojeća skloništa za životinje i potaknuti otvaranje novih kako bi se jednom zauvijek riješio problem što ga oduvijek stvaraju neodgovorni vlasnici čiji se psi ili nekontrolirano pare ili ih se ‘rješavaju’ tako da ih prepuste same sebi.

Autor: Nikola Sučec,  Tportal

Govorilo se tada i o uvođenju naknade za pse, a koju bi plaćali svi vlasnici i kojom bi se financiralo daljnje poboljšanje skrbi za odbačene životinje, no od toga se odustalo jer se građane nije htjelo opterećivati novim nametom. Danas, dvije godine kasnije, sva domaća skloništa za životinje su pred pucanjem jer su im kapaciteti puni, nove životinje više se nema gdje smjestiti, a interes udomitelja ipak nije takav da ‘proguta’ sve pse koji borave u skloništima, zbog čega Damir Skok, direktor zagrebačkog Zoološkog vrta i skloništa Dumovec, smatra da je došlo vrijeme da se napravi temeljita analiza stanja i efekata novog zakona, nakon čega treba vidjeti što dalje.

Cilj novog zakona, kaže nam u razgovoru Skok, bio je odličan, no prema njegovim saznanjima, obveze otvaranja skloništa za životinje držao se tek manji broj jedinica lokalne samouprave, zbog čega su postojeća skloništa danas u problemima.

‘Trenutačno je vrlo teško kažnjavati neodgovorne vlasnike pasa koji rade podjednako velike probleme i u gradu i na selu. Složen je to posao koji traži velik angažman veterinarske inspekcije, čak i policije, zbog čega je na terenu vrlo teško napraviti nešto konkretno. Zbog toga mislim da uvođenje naknade za pse sada ne bi promijenilo ništa jer je neodgovorne vlasnike praktički nemoguće natjerati da čipiraju i cijepe pse, pa bi isto tako bilo jako teško naplatiti im porez’, kaže Skok te nastavlja:

‘Došli bismo u situaciju da bismo uveli novi namet svim građanima koji imaju čipirane pse i koji se dobro brinu o njima, dok bi prekršitelji zakona i dalje radili po svojem – puštali pse da se kote bez kontrole, rješavali ih se kako god znaju ili ostavljali pred vratima postojećih skloništa.’ Osim toga, takva vrsta nameta dodatno bi opteretila uzgajivače pase, a koji su ionako pod velikim pritiskom raznih fiskalnih i parafiskalnih nameta.

No što onda napraviti, pitamo ga: ‘Ova je tema vrlo osjetljiva i ljudi se vrlo često podijele u tabore ‘prijatelja’ i ‘neprijatelja’ životinja, što oteža svaku raspravu. Dodatno, u nekim jedinicama lokalne samouprave nema sluha za problem nezbrinutih životinja te se financiranje skloništa promatra isključivo kao trošak. U ovom trenutku najgore bi bilo napraviti neku ishitrenu odluku i prije svega treba provesti analizu na terenu, pobrojiti koliko skloništa imamo, kolike su potrebe za smještajem i koja rješenja možemo pripremiti za poboljšanje. Ali sve će to teško ići jer se javnost i prilikom donošenja novog zakona podijelila u tabore i naveliko raspravljala o temi poput obavezne kastracije, iako to uopće nije crno-bijela priča’, zaključio je Skok.

Do stupanja novog Zakona o zaštiti životinja hrvatska skloništa imala su opciju eutanaziranja pasa nakon što bi proveli 60 dana bez udomljavanja. No te opcije više nema, iako je ona dopuštena u susjednim zemljama. Najbolji je primjer Slovenija, u kojoj se psi eutanaziraju nakon 30 dana u skloništu, dok je Srbija u puno većim problemima: ondje psi lutalice operiraju u golemim čoporima – procjenjuje se da ih samo u Beogradu ima nekoliko tisuća – a godišnje se u cijeloj zemlji prijavi i registrira više od 15.000 ugriza pasa.

‘U Sloveniji postoje inicijative da se rok za eutanaziju produlji s 30 na 45 dana te da se eutanaziraju samo problematični i bolesni psi. No i ovako su problemi s napuštenim psima preveliki, a imamo i česte slučajeve da dolutaju iz Hrvatske, pa nam je njihove prave vlasnike gotovo nemoguće pronaći’, kažu nam u skloništu Turk iz Novog Mesta i dodaju kako su u Sloveniji svjesni problema u Hrvatskoj jer nekoliko organizacija i aktivista za zaštitu životinja aktivno obilazi skloništa u Hrvatskoj, BiH i Srbiji i udomljava pse te ih de facto uvoze u Sloveniju iako su i njihova skloništa prilično puna.

U udruzi Prijatelji životinja kažu nam da su još 2016. podržali prijedlog kojim bi se uveo svojevrstan porez, odnosno naknada za pse kako bi se poboljšala odgovorna skrb te spriječilo napuštanje životinja.

‘Posebno bi takvu naknadu trebali plaćati oni koji se bave uzgojem, trgovinom i prodajom pasa jer je potpuno apsurdno to da se na profit od uzgoja ne plaća porez. Želimo istaknuti da naknada za pse u zemljama Europske unije nije ništa novo i da je prisutna u mnogima od njih, a iz nje se zatim financiraju gradnja parkova za pse, kanti i vrećica za pseći izmet te skloništa. Primjerice, takva naknada plaća se u Njemačkoj ili Švicarskoj, a u Njemačkoj je ona veća za one koji odluče nabaviti opasnu pasminu pasa’, kažu nam Prijatelji životinja.

‘Udruga Prijatelji životinja zalaže se za uvođenje naknade na pse koja bi bila simbolična, primjerice 100 kuna godišnje, a novac koji se njome ubere pripadao bi jedinicama lokalne samouprave koje bi ga koristile za zbrinjavanje napuštenih životinja, gradnju skloništa i kastraciju. Od takve naknade trebali bi biti oslobođeni oni koji su udomili svoga psa, a svakako bi manje plaćali i oni koji su ga i kastrirali’, poručuje Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja.

Upitali smo i Ministarstvo poljoprivrede znaju li koliko je točno mikročipiranih pasa u Hrvatskoj, kolike su procjene o ukupnom broju pasa i smatraju li da je porez na pse dobra ideja za početak rješavanja nagomilanih problema, no do zaključenja teksta nismo primili odgovore.

S obzirom na to da smo eutanaziji rekli odlučno ‘ne’, domaćim psima sada ne preostaje nego se nadati da će ih netko doista udomiti, inače će ostatak života provoditi zatvoreni u skloništima, ako su uopće toliko sretni da se dočepaju mjesta u nekom od njih. Jedina dobra vijest za pseću populaciju najavljena je potpuna zabrana petardi i vatrometa, pa će četveronožni ljubimci i njihovi zabrinuti odgovorni vlasnici barem biti mirniji oko božićnih blagdana, a oni neodgovorni ionako će nastaviti po svojem, i što se tiče napuštanja pasa i što se tiče pirotehnike na zadovoljstvo švercera s crnog tržišta.