Dug smo put prošli otkad smo nas troje s tri transparenta stajali na ulici i skretali pozornost na patnje životinja. Zakonske promjene za životinje u Hrvatskoj dolaze vrlo sporo i rezultat su dugogodišnjeg i iscrpljujućeg angažmana naše udruge. Raduje nas što je prijedlog za zabranu petardi dobio toliku golemu podršku građana, udruga, državnih tijela i institucija.

Autor: Siniša Pavić, Novi list

Bude li sve kako se čini da će biti, kućni ljubimci nam se više neće morati bojati petardi. Dobar je to povod za razgovor s Lukom Omanom prvim čovjekom udruge »Prijatelji životinja«.

Zahvaljujući vama i naporima udruge čini se da smo pred zabranom uporabe petardi. Predali ste peticiju ministru Božinoviću, potpisalo ju je više od 60 tisuća građana, a izmjenu Zakona o eksplozivnim tvarima i potpuna zabrana petardi tijekom cijele godine podržalo je devet ministarstava uz sam MUP. Može li se to okarakterizirati velikom pobjedom i kolika je dobrobit koju ovaj zakon nosi životinjama?
– Raduje nas što je prijedlog za zabranu petardi dobio toliku golemu podršku građana, udruga, državnih tijela i institucija. To je veliki uspjeh i očekujemo da zabrana čim prije stupi na snagu.

Zabrana petardi potpuno je logična i ako se sjetimo da su petarde i prije bile potpuno i opravdano zabranjene. Stoga je ovaj kompromis važan prvi korak prema zabrani i ostale bučne i opasne pirotehnike koja uznemirava životinje i ljude, ugrožava njihovu sigurnost, te uzrokuje smrt životinja i zagađenje zraka.

Godine borbe
Udruga »Prijatelji životinja« još je početkom siječnja 2018. godine pokrenula peticiju protiv petardi. Griješim li ako kažem da su dvije godine puno vremena proteklog prije nego se na izmjene krenulo, ili se zapravo radi o brzini i većoj od uobičajene kad su akcije ovakvog tipa u pitanju? Odnosno, je li država spora kad su prava životinja u pitanju?
– Za sve zakonske zabrane koje smo dosad izborili trebale su proći godine i godine borbe, velikoga truda i uloženog rada. Što se tiče petardi, proteklo je čak šest godina otkako smo pokrenuli prvu peticiju za zabranu petardi i drugih pirotehničkih sredstava iz kategorija F2 i F3 pa do prijedloga MUP-a za zabranu svih vrsta petardi tijekom cijele godine.

Nadamo da će takva zabrana biti i izglasana. Zakonske promjene za životinje u Hrvatskoj dolaze vrlo sporo i rezultat su dugogodišnjeg i iscrpljujućeg angažmana naše udruge.

Primjerice, na web-stranici www.prijatelji-zivotinja.hr i dalje je aktualna peticija da cijepljenje pasa protiv bjesnoće bude obavezno u trajanju određeno uputama proizvođača cjepiva, a ne u trajanju od godinu dana s obzirom na to da većina cjepiva protiv bjesnoće vrijedi dvije, pa i tri godine, kao i peticija za uvođenje veganskih obroka u javne institucije.

Obje inicijative logične su, aktualne i na tragu onoga što je u nekim drugim državama već uobičajeno. Upravo pomaci u zakonskoj regulativi zaštite životinja pokazuju da, iako je napredak spor, moramo stalno tražiti izmjene i ne odustajati.

Može li se reći da do izmjena zakona odlazi i zbog izmijenjene svijesti građana kada se o pravima životinja radi? Dojam je da smo na tom polju krenuli put naprijed, makar koračali sitnim koracima? Kolika je tu zasluga udruga poput vaše, a koliko se, možda, radi o nekim svjetskim trendovima?
– Prije 19 godina, u vrijeme kada je osnovana udruga »Prijatelji životinja«, u Hrvatskoj nije postojala nijedna druga udruga za prava životinja, tako da nas je dočekalo jako mnogo posla. Bilo nas je malo, ali imali smo volju i upornost da stvorimo promjene za životinje u državi gdje se nisu štitili ni psi i mačke, a kamoli ostale životinje.

Naš rad, brojne javne i medijski dobro popraćene akcije, peticije, bezbrojni dopisi nadležnim institucijama, komuniciranje s građanima koji su nas prepoznali i podržali kao iskrene glasnogovornike za životinje sve to utjecalo je na podizanje svijesti građana o mnogim područjima zaštite i prava životinja. Ponosni smo jer ne samo da u mnogočemu idemo ukorak sa zaštitom životinja u Europi i šire, nego i predvodimo u nekim područjima zaštite životinja.

Primjerice, često vidimo vijest da je neka država zabranila cirkuse s divljim životinjama, a rad naše udruge doveo je do te zabrane još krajem 2006. godine. No i dalje trebamo veliku podršku jer ostalo je još previše toga što treba postići u zaštiti životinja u Hrvatskoj.

Troje s transparentima
Na čelu ste udruge 17 godina. Toliko dug mandata u nas malo tko ima. Čim ste zaslužili povjerenje? Pamtite li kako je bilo na početku vašeg djelovanja i možete li taj početak usporediti s današnjim dobom? Kad vam je bilo najteže, a kad najugodnije biti čelnik Prijatelja životinja? Pamtite li neki poseban događaj kojeg god da je predznaka i što biste, da se može, danas uradili možda drugačije?
– Vjerujem da sam povjerenje zaslužio iskrenim zalaganjem za zaštitu i prava životinja, i to ljudi prepoznaju. Nisam o tome baš razmišljao jer sam samo nastojao napraviti što više, a ne dobiti povjerenje, to je došlo spontano.

Duboko mi je stalo da »Prijatelji životinja« naprave značajne promjene za životinje u Hrvatskoj i da generacijama koje dolaze olakšamo daljnju borbu za životinje, kao i dostupnost veganskih proizvoda. Na počecima rada Udruge, nas troje stajali bismo s tri transparenta na ulici i pokušavali skrenuti pozornost na patnje životinja, odvajali bismo od svojih poslova nekoliko sati dnevno za volontiranje. Kasnije, radili smo i 12 sati dnevno. Bili smo uporni i glasni, a takvi smo i sada.

Pljačkamo prirodu
Mislim da smo postali jako nepovezani s prirodnim svijetom… Ulazimo u prirodni svijet i pljačkamo ga zbog njegovih resursa. Osjećamo pravo da možemo umjetnim putem osjemenjivati kravu i kada se oteli, mi joj ukrademo bebu, iako su njeni krikovi bola i očaja toliko očigledni… i onda joj uzmemo mlijeko namijenjeno njezinom teletu, i stavljamo ga u svoju kavu, u svoje žitarice…« Ovo je kazao dobitnik Oscara za mušku ulogu Joaquin Phoenix koji je inače zaštitno lice PETA-ine kampanje za borbu protiv specizma. Kampanja sa svojom glavnom porukom »Svi smo mi životinje« promiče suosjećajni život temeljen na veganskoj prehrani i poštovanju života svakog bića, bez obzira na vrstu.

Kako komentirate glumčev istup? Mogu li slavni poput ovog glumca pripomoći? Čine li to naše poznate osobe? I može li, danas sutra, veganstvo kojeg i sami zagovarate postati trend u zemlji koja je, po svom nasljeđu i običajima, ipak miljama daleko od veganstva. Može li slogan »Svi smo mi životinje« zaživjeti i kod nas, pa makar bilo za deset, 20 godina?
– Oduševljeni smo aktivizmom Joaquina Phoenixa koji ne propušta nijednu priliku da progovori o patnji životinja. On je zaista izuzetan primjer koji bi trebale slijediti i druge poznate osobe, a to je zauzeti se za ono što je važno, što spašava živote, iskoristiti svoju popularnost za osvještavanje javnosti zašto je veganstvo važno za sve. Nadamo se da će i poznate osobe u Hrvatskoj koristiti svaku priliku za promicanje veganstva i prava životinja, kao što to rade njihove kolege osobito u SAD-u. Da, daleko smo odmakli od prirode. Izlažemo životinje nezamislivoj patnji kako bismo im uzeli meso, mlijeko i jaja, manipuliramo njihovim biološkim procesima, a sve želimo prikazati prirodnim. Danas krave ne jedu travu, već mahunarke i druge životinje, umjetno ih se oplođuje i tjera na stalne trudnoće, uzima im se i više od 50 litara mlijeka, iako u prirodi svojem teletu daju tri do pet litara. Čovjek je jedina životinjska vrsta koja krade mlijeko drugoj i koja ga pije u odrasloj dobi. Kravlje mlijeko je za teliće kao što je ljudsko za bebe. Nekada ne trebamo znanstvena istraživanja, iako ih ima pregršt, da shvatimo što je prirodno i namijenjeno nama, a što uzimamo vrlo nasilno od prirode na vlastitu štetu. Cilj nam je ljudima dati izbor, a nema izbora bez edukacije, bez informacija da izbor uopće postoji.

Teških trenutaka imamo jako mnogo jer se svakodnevno susrećemo s užasnim primjerima zlostavljanja i ubijanja životinja, ne samo pasa i mačaka nego i gotovo 100 milijarda svinja, krava, kokoši i drugih životinja koje se ubijaju za ljudsku prehranu. Unatoč tome ili baš zato, ni ja ni moje kolegice i kolege nikada ne pomišljamo na odustajanje. Svatko od nas može pomoći životinjama koje u svakom trenutku nezamislivo pate u paklu uzgoja, klanja, pokusa i svim drugim područjima gdje ih iskorištavaju i ubijaju.

Zahvalni smo na podršci građana jer nekoliko nas ne bi moglo učiniti toliko dobroga za životinje da nemamo predivne i predane volontere i podržavatelje. Kao udruga napravili smo zaista mnogo i teško je izdvojiti jedan događaj. ZeGeVege festival koji ćemo ove godine organizirati 13. put zaredom, Marš za životinje, zakonske zabrane uzgoja životinja za krzno, cirkusa s divljim životinjama, ubijanja pasa i mačaka u skloništima… samo su neki od naših uspjeha i pobjeda.

Neminovno ste morali surađivati s različitim političarima, dužnosnicima svih vrsta. Koliko je u njih bilo i jest razumijevanja za ovu problematiku? Može li se reći da su recimo oni lijevo senzibilniji od onih desno, ili vrijedi obratno? Kako primjerice gledate na priče poput one kad Predsjednica udomi kujicu Kiku?
– Udomljavanje pasa i mačaka umjesto kupnje životinja snažna je poruka za javnost i uvijek podržavamo kada takav plemenit čin dolazi od poznate osobe koja ima moć utjecati i na stavove drugih o važnosti udomljavanja.

Inače, u svijetu je uobičajeno da pojedine političke stranke zastupaju isključivo prava životinja. Političke stranke u Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Španjolskoj, Ujedinjenome Kraljevstvu, Portugalu, Danskoj, Švedskoj, Kanadi, Australiji, SAD-u i drugdje već godinama djeluju na promicanju prava životinja.

Nizozemska »Stranka za životinje« (Partij voor de Dieren) postigla je, između ostalog, da nizozemska vlada proglasi smanjenje nacionalne potrošnje mesa. Političari svih političkih opcija imaju moć svojim odlukama i primjerom mnogo učiniti za životinje pa smatramo da bi se stoga svaka stranka i svaki političar trebali zalagati za zaštitu životinja.

Prednosti veganstva
Savjetnik ste za dobrobit životinja u Ministarstvu poljoprivrede. Na što možete utjecati? Koja akcije kanite poduzeti? Je li ta funkcija omogućava da akcije, njihova čujnost imaju veći domet? S te pozicije može li se lakše detektirati koji su trenutno ponajveći problemi kad je dobrobit životinja u nas u pitanju?
– Nažalost, moram reći da kao poseban savjetnik ministra poljoprivrede za područje zaštite životinja nemam mogućnosti bitno utjecati na odluke institucija vezano za zaštitu životinja.

Pozitivno je što nas nadležno ministarstvo doživljava kao udrugu koja ima konkretne i logične prijedloge za uspješnu provedbu Zakona o zaštiti životinja, te koja iznosi probleme s terena s kojima se suočavaju pojedinci i brojne udruge koje odrađuju poslove koji su zakonska obaveza lokalnih zajednica. Nadamo se da će ta suradnja biti još bolja u cilju poboljšanja zaštite životinja u Hrvatskoj.

Koliko smo po pitanju dobrobiti životinja blizu ili daleko europskih trendova? Stignemo li od svih ekonomskih problema uopće misliti na životinje, klimu? Treba li nam svima skupa edukacija?
– Dobrobit životinja sve je prisutnija kao tema i u Hrvatskoj, iako smatramo da to nije ni blizu dovoljno da bismo se mogli smatrati civiliziranom zemljom koja promišlja da je sve što radimo životinjama i okolišu povezano i s našom budućnošću i opstankom. Kada postupamo prema životinjama i prirodi s poštovanjem i suosjećanjem, jednako nam se i vraća, ali vrijedi i obrnuto.

Stalno ističemo da svi možemo spasiti planet prelaskom na vegansku prehranu i odbacivanjem plastike. Uzgoj životinja za mesnu, mliječnu i industriju jaja među glavnim je uzročnicima klimatskih promjena, a uzrokuje i 50 posto zagađenja vode u Europi, te je izravno povezan i s gladi u svijetu. Na stranici www.veganopolis.net, kroz Vege vodič, Vege izazov, Vegan Buddyja, nutricionističke savjete i slično na zanimljiv način nudimo obilje korisnih informacija o nužnosti promjene naše prehrane te svim dobrobitima i prednostima veganstva.

Ima i onih koji rad udruge kritiziraju, znaju vam primjerice zamjeriti da pričate o udomljavanju, a ne udomljujete, drugi kazati da vam je pristup pomalo agresivan, treći jednostavno ne vole to što zastupate. Ima li vaša udruga monopol ili jednostavno ima rezultate? S tim u vezi ima li u nas mjesta za zajedništvo svih udruga koji o životinjskom svijetu skrbe?
– Smatramo da je rad udruga za životinje vrlo važan, a što veći broj udruga koje zastupaju različita područja prava životinja itekako pridonosi tome da se glas životinja što bolje čuje. Mi se, nažalost, ne stignemo baviti svim područjima kojima bismo željeli jer nas je, jednostavno, premalo. U Hrvatskoj osobito nedostaje udruga koja bi se bavila pokusima na životinjama, zbog kojih pati i umire golem broj životinja.

To područje zahtijeva i veliko stručno znanje kao što je to slučaj u drugim državama gdje organizacije koje se bore za prestanak pokusa na životinjama čine liječnici, znanstvenici i drugi stručnjaci. Cilj nam je poticati osnivanje novih udruga i inicijativa koje će se baviti aktivizmom za životinje. Na svojoj web-stranici www.prijatelji-zivotinja.hr imamo cijelu rubriku posvećenu aktivizmu, pomažemo savjetima udrugama u Hrvatskoj i inozemstvu, članovi smo mnogih međunarodnih koalicija, a vodimo i Mrežu za zaštitu životinja koja okuplja više od 50 udruga za zaštitu životinja u Hrvatskoj.

Krivac – kolinje
Malo se o vama zna privatno. Primjerice, kako ste uopće odlučili baviti životinjama i njihovim pravima? Što je bila prekretnica i što su vam na odabir karijere rekli roditelji, okolina? Kakvi su vam na koncu planovi i može li se cijeli život biti ovo što ste sada – Luka Oman borac za prava životinjskog svijeta!?
– U osnovnoj školi prisustvovao sam kolinju i odlučio da ne želim sudjelovati u ničemu što je povezano s ubijanjem životinja. U srednjoj školi osjetio sam da želim učiniti više, zauzeti se za životinje.

Nisam htio da samo ja ne sudjelujem u njihovu ubijanju, već da se uopće ne ubijaju, da njihovu patnju približim što većem broju ljudi i izazovem kod njih suosjećanje koje sam ja doživio, da im približim velike prednosti veganske prehrane. Ta želja me je aktivirala. Zaista, nije lako i morao sam mnogo žrtvovati i još uvijek žrtvujem, no iskreno želim iskoristi ostatak svojega života da pridonesem koliko ću moći i na način na koji ću moći kako bih sudjelovao u stvaranju boljeg svijeta za ljude i životinje.

Volio bih da mi se što više ljudi na tom putu pridruži. Ima mnogo ljudi koji žele promjenu i spremni su dati sebe da se boljitak dogodi, no samo trebaju poticaj i podršku.