Do kraja 2016. u odnosu na ukupni iznos dostupnih sredstava vrijednost natječaja koji su objavljeni iznosi nešto manje od 9%, a ugovoreno je svega 2% predviđenih sredstava. Ovako zabrinjavajuće niska stopa iskorištenih sredstava itekako ukazuje na nužnost hitne provedbe mjera koje će osigurati da RH iskoristi preostala sredstva.

Navedene poruke rezultat su analize „Korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova za financiranje projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije“ koja je predstavljena na današnjoj tribini. Analizu je izradilo Društvo za oblikovanje održivog razvoja, a naručila Zelena akcija.

Podaci o zapostavljanju financijske podrške iz strukturnih fondova još su porazniji u svijetlu upravo objavljenog drugog izvješća o napretku Energetske Unije, jednog od prioritetnih projekata Europske Komisije, koji ukazuje kako su u tijeku modernizacija gospodarstva Europske unije i prelazak na niskougljično gospodarstvo.  Miguel Arias Cañete, povjerenik za klimatsku i energetsku politiku, rekao je: „Europa je na dobrom putu da ostvari svoje ciljeve u pogledu klime i energetike za 2020. godinu. Unatoč trenutačnoj geopolitičkoj nesigurnosti Europa nastavlja s radom na prelasku na čistu energiju; nema druge mogućnosti. Činjenice dovoljno govore: obnovljivi izvori energije danas su cjenovno konkurentni, a ponekad i jeftiniji od fosilnih goriva. U tom je sektoru zaposleno više od milijun ljudi u Europi i on privlači veća ulaganja od brojnih drugih sektora, a naš je uvoz fosilnih goriva smanjen za 16 milijardi EUR. Sada moramo ustrajati u naporima dok je Europa s partnerima na čelu globalne utrke za postizanje održivijeg i konkurentnijega gospodarstva.“ Hrvatska mora prepoznati ove činjenice i iskoristiti europske fondove kako bi sufinancirala niskougljični razvoj gospodarstva.

Za Republiku Hrvatsku za projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014 – 2020 predviđeno je ukupno 531,8 milijuna eura. Korištenje svih ovih sredstava u samo sedam godina udvostručilo bi trenutne instalirane kapacitete u solarnim toplinskim sustavima i postrojenima na biomasu. Konkretno, uz pretpostavku da bi ukupna investicija bila uložena u industrijske i uslužne objekte uz stopu sufinanciranja 40%, korištenje ukupno raspoloživih sredstava omogućilo bi instaliranje oko 100 MW sunčanih toplinskih sustava i oko 130 MW kogeneracijskih postrojenja koja koriste biomasu.

To bi svakako bio napredak u odnosu na dosadašnju dinamiku, ali smatramo da dalje Hrvatska mora napraviti više, a navedeni fondovi su izvrstan poticaj za znatnije unaprjeđenje sustava. Posebno razočarava što u cijelom pregledu nismo uspjeli pronaći sredstva za poticanje solarnih sustava za proizvodnju električne energije za koju vjerujemo da predstavlja izvrstan primjer razvojne opcije održive energetike. Za usporedbu, Austrija je prošle godine instalirala 170 MW fotonaponskih ćelija, a Slovačka ih je nekoliko godina za redom instalirala po 200 – 250 MW.

Velike uštede u potrošnji energije u Hrvatskoj bile bi ostvarene korištenjem sredstava namijenjenih projektima energetske učinkovitosti. Očekuje se da bi se do 2020. godine 10.451 kućanstva prešlo u viši energetski razred, potrošnja primarne energije u javnim zgradama smanjila bi se godišnje za 55.100 GWh; potrošnja primarne energije u stambenom sektoru smanjila bi se godišnje za 167 GWh godišnje; bio bi ostvaren1 PJ energetskih ušteda u centraliziranim toplinskim sustavima te 6% godišnje smanjenje potrošnje električne energije u javnoj rasvjeti.

Članak u cijelosti možete pročitati OVDJE.