Broj djece koja su pokušala počiniti samoubojstvo u prošloj je godini bio četverostruko veći nego godinu ranije. Alarmantan podatak dio je policijske statistike prema kojoj je, generalno gledano, sklonost suicidalnom ponašanju u odrasloj populaciji u laganom padu.

Autor: Ljerka Bratonja Martinović, Novi list

Lani su se u Hrvatskoj pokušale ubiti 1.374 osobe, a njih 625 u tome je uspjelo. Život si je u prošloj godini oduzelo 157 žena i 468 muškaraca, među njima i jedno dijete mlađe od 14 godina, troje adolescenata i 29 osoba mlađih od 25 godina. Mnogima od njih, tvrde u udruzi Životna linija, moglo se pomoći da u Hrvatskoj postoji sustavna podrška osobama koje se suoče sa suicidalnim mislima.

– Ljudi koji razmišljaju o suicidu nalaze se na rubu, na vagi, i mali uteg može pretegnuti na stranu odluke na suicid ili na nastavak života. Svaki kontakt s osobom može biti presudan u toj odluci, najčešće je dovoljno da ih, kad se nađu u velikoj krizi, netko sasluša – ističe Tin Pongrac, predsjednik udruge Životna linija.

Telefon za pomoć

Prevencija suicida područje je u kojem bi društvo s razmjerno malim resursima moglo napraviti mnogo, a ne čini ništa, upozorava predsjednik Životne linije. Ogromna se sredstva, kaže, ulažu u liječenje zloćudnih bolesti, liječnici se tu bore za život svakog pacijenta, a unatoč činjenici da se u Hrvatskoj godišnje ubije više od 600 ljudi, od toga 400 u radno aktivnoj dobi, ništa se sustavno ne radi na spašavanju tih života. Hrvatska, unatoč višegodišnjim zahtjevima, ni danas nema Nacionalnu strategiju za borbu protiv suicida.

– I dobro oglašeni telefon za pomoć u kriznim stanjima mogao bi odgovoriti od suicida najmanje pet do 10 posto tih osoba. Nažalost, kod nas SOS-linija ne postoji, osim one Centra za krizna stanja i prevenciju suicida na Rebru, a toliko ju je komplicirano pronaći da će osobu na rubu sucida prije gurnuti preko tog ruba, nego motivirati da potraži pomoć – veli Pongrac.

Objašnjava kako je, da bi utvrdio koji je broj SOS-linije na Rebru, morao zvati centralu na Rebru da bi mu rekli koji broj radi, a koji ne. Broj te linije, 01/2376-470, nije odmah vidljiv ni na internetu, nije lako pamtljiv i prepoznatljiv, a nije ni besplatan.

– Za rastresenu osobu u predsuicidalnom stanju, pred odlukom između života i smrti, doći do tog broja je kompleksan postupak koji je može odbiti da traži pomoć, a može dodatno utvrditi njen osjećaj da je svijet užasan i da se u njemu ne isplati živjeti – smatra Pongrac.

Udruga Životna linija imala je besplatnu SOS-liniju za prevenciju samoubojstva 0800-123-123, ali je ugašena zbog manjka novca. Za plaće dviju osoba koje bi dežurale od 10 do 22 sata trebalo bi osigurati 100.000 kuna godišnje. Bez donatora, i bez natječaja na kojem bi dobili državnu ili EU potporu, takav im je izdatak nemoguće pokriti.

Dok u Hrvatskoj osobe koje razmišljaju o samoubojstvu moraju guglati da bi došle do SOS-linije, u SAD-u nadležne institucije ističu brojeve za psihološku pomoć na brojnim mjestima rizičnim za suicid, primjerice kod mostova. U Hrvatskoj bi takvi brojevi, osim što bi ih prvo trebalo uvesti, morali biti na jumbo-plakatima, poziva Pongrac.

Razgovor s terapeutom

Broj osoba koje počine suicid nešto je manji nego prije desetak godina. Godine 2008. život si je oduzelo 766 osoba, a suicid je pokušalo sedamdeset troje djece i maloljetnika. Lani ih je bilo 65. Suicidalnost je dramatično rasla u dobnoj skupini do 14 godina, jer je u 2016. samoubojstvo pokušalo petero djece u toj dobnoj skupini, a lani čak 15. Jedno je dijete u tome uspjelo. Depresija je, kao i kod odraslih, na visokom mjestu među razlozima suicida kod djece, odmah uz zlostavljanje i psihološku bol, no pitanje je koliko se uspješno prepoznaje i liječi. Dječji psihijatri deficitarna su struka u Hrvatskoj, a odrasloj populaciji, osim antidepresiva, nije dostupna besplatna psihoterapija, tvrde u udruzi Životna linija.

– Jedan razgovor s terapeutom nakon godinu dana čekanja nije pomoć. Učinkovita psihoterapija je ona koja se odvija na tjednoj bazi, ali se to na uputnicu ne može dobiti – veli Pongrac. Tako depresivnima preostaje plaćati privatnu psihoterapiju po cijeni od 300 do 500 kuna po seansi, što građani prosječnih primanja sebi ne mogu priuštiti.

Sustav prevencije

Sustav prevencije samoubojstava, liječenja i zaštite djece u riziku za samoubojstvo nije dovoljno razvijen, upozorava pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Djeci psihosocijalna pomoć nije dostupna, posebice u manjim sredinama, nedostaju poliklinike za zaštitu djece, odjeli dječje i adolescentne psihijatrije, a nema ni dovoljno psihologa ni dječjih psihijatara, savjetovališta i mjesta za hitnu psihološku intervenciju te 24-satno dostupnih telefonskih linija za krizna stanja, poručuje.

– U slučaju pokušaja samoubojstva nužno je djetetu pružiti žurno liječenje, stručnu pomoć te primjereno naknadno praćenje. Nažalost, u nas još uvijek ne postoji ujednačeno i protokolarno pružanje pomoći djetetu i njegovoj obitelji kada dođe do pokušaja suicida, niti je dovoljno razrađen sustav kontinuiranog praćenja i rehabilitacije djeteta – kaže Pirnat Dragičević.
U PGŽ-u 15 posto više suicida nego u 2016.

Najveći porast samoubojstava od čak 94 posto zabilježen je lani u Koprivničko-križevačkoj županiji, a zatim u Sisačko-moslavačkoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, za oko 20 posto. U Primorsko-goranskoj županiji počinjeno je 37 samoubojstava, za 15 posto više nego u 2016., a broj osoba koje su pokušale suicid rastao je za oko sedam posto sa 104, na 111. Broj suicida prepolovljen je u Brodsko-posavskoj županiji, s 29 na 12, a gotovo prepolovljen u Istarskoj županiji, gdje je broj samoubojstava u godinu dana pao s 45 na 27.

TUŽNE BROJKE U 2017.

1.374 osobe pokušale počiniti suicid

625 je počinilo samoubojstvo

157 žena

468 muškaraca

1 dijete mlađe od 14 godina

3 adolescenta

29 osoba mlađih od 25 godina