Nagrade Wild Dreamer devetog Subversive Film Festivala osvojili su igrani film “Teret” fotografa Axela Koenzena, dokumentarni “Homo sapiens” Nikolausa Geyrhaltera i kratkometražni “Lampedusa” Philipa Cartellija & Mariangele Ciccarello.

Dodjelom nagrada u kinu Europa u nedjelju je zatvoren Subversiv Festival, koji se održao od 1. svibnja u dva dijela, teorijskom i filmskom, no i u ponedjeljak se u MM centru nastavlja dio programa, s predavanjem Karpa Godine, jednog od najvažnijih predstavnika jugoslavenskog crnog vala

Odluke o nagradama Wild Dreamer za najbolji kratkometražni, dokumentarni i igrani film donio je tročlani žiri – redatelj Goran Dević, filmolog Tomislav Brlek te vizualna umjetnica i filmologinja Ivana Keser.

Iz dokumentarne konkurencije izdvojili su film bez riječi “Homo sapiens” cijenjenog austrijskog dokumentarista Nikolausa Geyrhaltera, koji priču o zaboravljenoj civilizaciji donosi uz pomoć apokaliptičnih slika sablasnih krajolika. “U tom filmu uznemirujuće ljepote, kroz pesimističnu studiju ljudskog obitavanja na planetu Zemlji, Geyrhalterova statična kamera bez ijednog čovjeka u kadru pokazuje apokalipsu sada i ovdje”, stoji u obrazloženju nagrade.

Među igranim filmovima jednoglasno su kao najbolji odabrali “Teret” Axela Koenzena, koji tematizira izrabljivanje mornarske radničke klase u korist kapitalističke učinkovitosti. “Taj film izrazito dokumentarističkog pristupa, opservacijskim metodama progovara o odgovornosti, limitacijama, restrikcijama, o sindromu vremena gdje se instrukcije posreduju mailom, radijem, te kao suština prerastaju u globalni sindrom posredovanog upravljanja – prebacivanja odgovornosti koja se najčešće prelama na krajnjem izvršitelju”, napominje se.

Najboljim kratkometražnim filmom proglasili su dokumentarističko-eksperimentalni filmski esej “Lampedusa” Philipa Cartellija & Mariangele Ciccarello, u kojemu koristeći HD i zrnati Super-8 footage, autori isprepliću različite naracije, temeljene na starim povijesnim dokumentima u kojima nakon erupcije 1831. nekolicina europskih sila svojata vulkanski otok Lampedusa. Kao kontrast tim naracijama kraća je radijska vijest o još jednoj izbjegličkoj tragediji na njegovim obalama.

U suradnji s Restartom u ponedjeljak je održano predavanje Karpa Godine, nakon kojega će se prikazati tri epizode dokumentarnog serijala “Ram za nekoliko poza” koji je režirao 1976. godine.

Iako je najpoznatiji po snimateljskom radu u kultnim djelima iz povijesti jugoslavenskog filma, “Rani radovi” Želimira Žilnika, “Okupacija u 26 slika” Lordana Zafranovića i “Žena s krajolikom” Ivice Matića, Karpo Ačimović Godina (1943.) radio je i kao montažer, sveučilišni profesor, redatelj kazališnih predstava, opera i radio-drama, pa čak i operni pjevač.

Režirao je i vlastite filmove, od kojih se posebno ističu kratkometražna remek-djela iz doba crnog vala, između 1967. i 1972. u kojima je, za razliku od svojih kolega, preispitivao društveno-političku situaciju u zemlji na poseban, suptilno razbarušen, anarhičan i duhovit način.

“Ram za nekoliko poza” otkriva svijet ljudi koji su svoj život ispunili hobijima i vještinama koje su sami osmislili, prikazujući perače zlata na Peku, čobanicu koja svira na listu, ljubitelja nogometa, neobični orkestar. Glazbu za seriju radili su braća Predrag i Mladen Vranešević, poznatiji kao “Laboratorija zvuka”.

U sklopu Subversive Film Festivala koji spaja film i kritičku teoriju, u kinima Europa, Tuškanac i MM centru, prikazano je više od pedeset društveno angažiranih filmova koji se bave aktualnim problemima današnjice, od izbjegličke krize do ‘zviždačkog neposluha’ kao ključnog za suvremenu demokraciju.