Pučka pravobraniteljica Lora Vidović pokrenula je ispitni postupak i zatražila očitovanja od Ministarstva za socijalnu skrb i Doma za starije i nemoćne Split gdje je 50 osoba zaraženo koronavirusom, od kojih je 8 zaposlenika i 42 štićenika tog doma.

Kako se Dom nakon prve pojave simptoma nije obratio Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Vidović je od ravnatelja zatražila očitovanje, između ostalog, o tome kada su uočeni simptomi i nakon koliko dana su obaviješteni nadležni, stoji na stranicama pučke pravobraniteljice.

Pitala je i koju zaštitnu opremu koriste djelatnici te na koji se način štiti korisnike od zaraze putem djelatnika, a s obzirom da je u Domu smješten veliki broj starijih osoba, tražila je i informacije o načinu na koji su o situaciji informirani korisnici koji nisu evakuirani.

Svaki dom dužan je pojavu simptoma, odnosno sumnju na COVID-19, prijaviti nadležnoj epidemiološkoj službi, što je propisano Uputama za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 u domovima za starije osobe i drugim ustanovama od 27. ožujka. Zato je pravobraniteljica, uz izvješće o nadzoru nad Domom, od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zatražila podatke o tome je li im se uprava Doma obraćala unatrag desetak dana radi dodatnih objašnjenja ili problema u provedbi ovih Uputa.

Ispitni postupak kako bi se utvrdilo je li došlo do povreda prava zaraženih

Pravobraniteljica naglašava da je ovo tek dio informacija koje je tražila od Ministarstva i Doma kako bi mogla ocijeniti je li u njihovom postupanju došlo do povrede prava zaraženih, ali i ostalih korisnika, te djelatnika Doma.

Vidović naglašava da su starije osobe, u velikom broju i kronično oboljele, u iznimno velikom riziku od težih posljedica zaraze koronavirusom, zbog čega ih je potrebno učinkovito zaštiti, ne samo kroz prevenciju zaraze, nego i kroz podršku za prihvaćanje velikih promjena u svakodnevnom životu, koje su uvedene u cilju suzbijanja epidemije.

Čak svaka četvrta starija osoba u riziku je od siromaštva, mnogi već narušenog zdravlja, a brojne žive i same, bez članova obitelji koji bi im mogli pomoći. Istovremeno, njihove životne navike i financijske mogućnosti, u velikom broju slučajeva, ne uključuju upotrebu elektroničkih medija, e-trgovine, korištenje bankomata ili beskontaktnog plaćanja i drugih pogodnosti suvremenog života čija se upotreba, upravo zbog zaštite od bolesti, svima sugerira.

Nakon što je ograničena sloboda kretanja građana, dodatno je otežano podizanje mirovine starijim osobama koje žive u mjestima bez poslovnice banke ili bankomata, a mirovinu ne primaju poštom. Zbog toga umirovljenici moraju ili putovati, što mnogi ne mogu zbog lošeg zdravstvenog stanja ili troškova, ili nekoga zamoliti da mirovinu podigne umjesto njih, što ih izlaže prevarama, a u istoj su situaciji i u slučaju potrebe za lijekovima ili namirnicama.

Mjere prevencije mogu se, ističe pravobraniteljica, negativno odraziti i na ionako prisutan osjećaj socijalne isključenosti starijih, uključujući i onih koji žive u domovima, s obzirom da im je nakon zabrane posjeta iznimno otežan, a vjerojatno nekima i onemogućen, kontakt s vanjskim svijetom, a time i članovima obitelji, zbog čega bi, kaže, korisnicima domova trebalo osigurati druge načine komunikacije, poput besplatnih video poziva.

Iznimno je važno, poručuje, starije osobe na razumljiv i njima prihvatljiv način upoznati sa svim važnim informacijama o prevenciji i suzbijanju epidemije, kao i uključiti njihovu perspektivu u promišljanju novih i izmjenama postojećih mjera, kako ne bi bili dodatno marginalizirani u ovim kriznim vremenima

Potrebni dodatni napori za zbrinjavanje beskućnika

Vidović ukazuje i na još jednu od najranjivijih skupina našeg društva, kako u redovitim vremenima, tako i uslijed epidemije koronavirusa – beskućnike te apelira na ulaganje dodatne napore za zbrinjavanje ove iznimno ranjive skupine građana.

Podaci o broju beskućnika u Hrvatskoj variraju pa tako Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da ih je oko 2000 bez ikakvog krova nad glavom, ali prema procjeni po ETHOS tipologiji, koja uključuje i one koje imaju nesigurno ili neodgovarajuće stanovanje, njihov broj raste i do 10.000.

“Uvjeti boravka na otvorenom te u potresom još teže oštećenim građevinama na javnim mjestima ne osiguravaju dostatnu zaštitu beskućnika niti omogućavaju kontrolu širenja epidemije među njima, što se može odraziti na cjelokupnu zdravstvenu sliku”, kaže Vidović.

Napučenost zatvorskog sustava posljednje je četiri godine u porastu, a situacija s epidemijom koronavirusa ionako složenu situaciju unutar zatvorskog sustava još je dodatno zakomplicirala.

Vidović poručuje da je iznimno važno dosljedno provoditi propisane mjere prevencije u kaznenim tijelima jer bi samo jedna zaražena osoba, zbog zatvorenih uvjeta, vjerojatno mogla dovesti u pitanje zdravlje velikog broja zatvorenika i zaposlenika.

Upozorava i na to da bi se posljedice krize izazvane pandemijom COVID-19 osobito teško mogle odraziti na romsku zajednicu, koja u Hrvatskoj uglavnom žive u slabo opremljenim kućanstvima, u gusto napučenim i izdvojenim romskim naseljima, u kojima nema zdravstvenih ustanova, a često su bez reguliranog zdravstvenog osiguranja.

Zato je, naglašava Vidović, osobito važno da tijela lokalne i državne vlasti pažnju posvete podizanju razine zdravstvenih usluga i sanitarne zaštite u romskim obiteljima i naseljima, kao i da se pobrinu da su im dostupni pitka voda i sredstva na dezinfekciju. (Hina)